Kad netko spoji dvije nespojive aktivnosti, najprije se pitamo – kako to, a onda postane jasno da je to upravo ono što bismo svi mi htjeli – raditi sve ono što nas zanima i veseli, bez obzira što su to dvije ili tri potpuno suprotne stvari. Upravo je takva naša Dubrovkinja, studentica četvrte godine opernog pjevanja na Muzičkoj akademiji u Osijeku, Mara Margaretić. Osim što obožava pjevanje u koje se zaljubila još kao dijete, Mara obožava i dizanje utega. Da, dobro ste pročitali, diže utege i prilično joj dobro ide. Toliko da je ove godine, nakon kratkog vremena provedenog u upoznavanju ove discipline, išla u Split i na natjecanje.
-Sad sam sva u tome! I super mi je to, a sve je počelo tako što sam išla u teretanu i onda mi je to postalo monotono, a na poklon sam dobila teniske koje sam dugo htjela, koje su zapravo baš za dizače utega i počela razmišljati o dizanju i malo ih gledala. Mladiću sam stalno govorila, ma zamisli što je ovo zanimljivo, a on me poticao kao, ma probaj što te briga, a ja nikako krenuti. I onda sam nakon nekog vremena odlučila – ma idem ja probati pa što bude. I tako je počelo” - priča Mara koja se u ovoj neobičnoj disciplini zaista pronašla. Ne samo što joj se sviđa, nego joj i dobro ide, a kako je na četvrtoj godini Akademije, nije više toliko zauzeta, slobodnog vremena je sve više.
Samo da nije dosadno
-Ove godine imam malo više vremena za sebe, uz obaveze na Akademiji slobodno vrijeme pokušavam utrošiti na sve načine” - smije se Mara koja dizanje utega trenira tri puta tjedno, a uvjeti u ovoj disciplini u Osijeku su jako dobri. Dizanje utega ima svugdje u Hrvatskoj, osim u Dubrovniku, i to mi je žao jer kad dođem doma baš mi fali, a nijedna naša teretana ni sportska dvorana nemaju uvjete za to. Moram imati podij za dizanje koji je prilagođen za bacanje utega a nisam pronašla ni jedno mjesto sa ženskom šipkom također. Da objasnim, dizanje utega na šipci nije baš bezveze, i jednom kad podignete tu težinu iznad glave, ne možete sad opet tu težinu polako spustiti na pod, nego ih morate baciti. A ovdje nema nigdje adekvatan prostor za to. Najbliže gdje imaju uvjeti i klubovi za dizanje nama je Split, ali vidjet ćemo još, možda se nešto promijeni” - optimistična je ova djevojka koja se u Osijeku, nakon početne ‘muke’ ipak navikla.
-Osijek je stvarno super, to je pravi studentski grad, nema što nema, i pun je Dalmatinaca, ali Dubrovčana je možda desetak. Ono što mi najteže pada ipak je ta njihova klima koja je potpuno suprotna dubrovačkoj. Jesen i zima su te magle ujutro, magle navečer, zima je, a u toplije vrijeme je opet nekako vrelo i nepodnošljivo, i ti komarci od kojih se ne možeš obraniti... U početku mi je stvarno bilo jako teško, ali malo-pomalo, navikla sam se. Pomoglo mi je i što je moj profesor Vlaho Ljutić također iz grada, zvuči bezveze, ali stvarno je bitno da imaš nekog ‘našeg’ gore. A i ta povezanost Osijeka i Dubrovnika je kriminalna. Kad idem doma, moram se psihički pripremati na to tramakavanje, jer avionske karte Osijek-Dubrovnik su strašno skupe. Autobusom se vozim 16 sati, ide se preko Bosne, nemaš signala ni interneta, istramakaš se, dođeš nikakav... Onda se najviše isplati truckati do Zagreba pa iz Zagreba u Dubrovnik. Eto, samo zbog toga nisam češće doma, jednostavno mi je prekomplicirano i preskupo.” - priča nam, možemo reći tužnu stvarnost Hrvatske i nepovezanost s Dubrovnikom. No ipak se odvaži jednom u nekoliko mjeseci svratiti u Grad.
Tri dana truckanja
U međuvremenu pjeva i priprema se prvo odraditi završni ispit, nakon čega slijedi još peta godina kad će završiti školovanje.
-Nekako sebe pronalazim u popularnoj glazbi. Počela sam već kao dijete pa sam upisala muzičku školu i jednostavno sam nastavila jer mi je to bilo prirodno, vazda sam pjevala. I na Akademiji stvarno naučiš puno stvari koje inače ne bi, ne samo u tehnikama pjevanja nego i općenito o glazbi, što je fenomenalno. Vidjet ćemo što život nosi, zasad mi je super!” - priča Mara koja, jer ima previše slobodnog vremena, vikendom i radi kako bi sebi osigurala džeparac i olakšala roditeljima, ali najviše, kaže, jer ima toliko vremena i ne želi da joj je dosadno. A u međuvremenu, sanja o dizanju utega. Natjecanje u lipnju u Splitu bilo joj je, dodaje, fantastično.
-Iznenadila sam i sebe i druge, napravila sam 6/6 uspješnih pokušaja, pa i više od onoga što sam očekivala, jako sam bila sretna, ali prije nego sam pošla, ajme meni, nisam cijeli dan ništa jela od treme i straha. Stalno sam se pitala mogu li ja to, hoću li koga razočarati, ma grozno, ali eto, na kraju me puk’o adrenalin i bila sam odlična, i ja i svi su bili sretni”.
Nije se lako prebildati
Roditelji, kao i svi roditelji, podržavaju je u svemu što radi, a kad je obznanila da će dizati utege, to je prošlo ovako:
