StoryEditorOCM
ZabavaChef i pjesnik Petar Obad izdao petu zbirku pjesama ‘Samo nešto za ruke‘

"Sve u mojim pjesmama može se stavit‘ u bilo koje mjesto, to je onaj život kojeg bi svi voljeli živjeti"

Piše Lorita Vierda Foto: Tonći Plazibat/CROPIX
4. ožujka 2023. - 20:12

Kad ne udovoljava osjetljivim nepcima u ponajboljem dubrovačkom hotelu Excelsior, dubrovački chef Petar Obad piše pjesme. Da je ozbiljan u jednome od svojih hobija i velikoj ljubavi svjedoči i njegova peta po redu zbirka pjesama ‘Samo nešto za ruke‘ predstavljena prošlog tjedna u Čilipima. Što da vam pričamo o interesu i popularnosti, kad je bilo popunjeno preko 400 stolica, koliko ih u domu kulture i imaju, a i stajalo se na nogama. Smijalo se, recitiralo, vadile se iz naftaline fore konavoskih oriđinala koje se prenose generacijama, a koliko Konavle vole Obada dovoljno se vratiti na onaj broj stolica odozgor. Godi mu, dapače, jedva je čekao, od četvrte zbirke ‘Kamičak u crevji‘ prošlo je dugih devet godina, a ovaj nepopravljivi veseljak ovu je zbirku kuhao duže i od najboljeg gulaša.

-Pedesetak pjesama dugo je čekalo. Kad kuham ili sam oko kuće u baštini, ne radi mi mozak nizašto drugo. Sam posao kojeg radim je takav da nemam kad ni o čemu drugome misliti, ali ovako van sezone, đe i đe mi što proleti glavom. I kad se to dogodi moram odmah zapisati. Nekad stvarno odmah i dovršim misao i pretvorim je u pjesmu, nekad malo poslije, ali najbolje bi bilo odmah, ispari dojam iz glave i onda adio. Stanem putem, zapišem na papiriće, na što imam. A teme su, kao i uvijek, ovaj naš život, način i ljudi, ono što bi i kako bi trebali živjet‘." - ističe Obad. Šef kuhinje zahtjevan je posao koji čovjeka iscijedi do zadnjeg atoma, ali donosi i puno zadovoljstva ističe ovaj Konavljanin i dodaje:

image

Dubrovnik, 23.07.2022. Foto: Tonci Plazibat/CROPIX

Tonci Plazibat/Cropix/Cropix

-Svaki šef kuhinje bez tima je ništa. Samo stalnom edukacijom i upornošću se mogu postizat rezultati. Ugostiteljstvo je jako zahtjevan posao i nerijetko morate biti psihoterapeut umjesto da se čujete na zapršku. Razne kuharske emisije su doprinijele popularnosti zanimanja međutim s druge strane mladi lavovi dolaze u kuhinju sa zataknutom pincetom na bluzi misleći da će stavljat micro bilje na vrh neke kreacije, a ustvari dobiju lopatu i tovare ugljen u ložište lokomotive. Nakon nekoliko godina uz ambiciju i neprestano učenje možete napredovat... Kao i u svakom poslu, prosiju se najbolji i najuporniji. Neka momčad može imat 1 zvijezdu ali ostalih 10 mora skakat na glavu da se postigne rezultat i ciljeve postavljene pred njih. Svaki posao se može naučit radit i treninzima i obukama osposobit radnika maksimalno ali za svaki posao gdje se radi direktno s ljudima, a tu spada i ugostiteljstvo, potrebno je ‘ono nešto‘ jer ne bi onda imali svog omiljenog frizera, konobara, kuhara, trgovca i na ta mjesta odlazili u većini slučaja radi njih."

"Umrlim i živim konavoskim umovima čije se i sad spominju" posveta je na početku zbirke, a to je ujedno i najveća Petrova inspiracija dodaje: - Moje druženje po betulama i kominima s tim ljudima legendama koji su nepresušno vrelo legendarnih izjava, oni se ne zaboravljaju, to je ta nit i to je ono što mene vječno inspirira. Zato je njima posvećena ova knjiga."

image

Peta po redu zbirka pjesama konavoskog chefa i pjesnika Petra Obada, ‘Samo nešto za ruke‘ u izdanju Matice hrvatske ogranak Konavle

Dv/

O Obadu svi već sve znaju, a zadnja promocija zbirke pjesama toliko ga je razveselila, baš kao i publiku koja se kidala od smijeha. Na popularnost koju uživa od publike, Obad kaže:

-Zahvaljujem svima iz cijele županije koji su došli na promociju u Čilipe i svima koji su mi šalju čestitke. Lagao bih da rečem da mi nije drago. Lijep osjećaj je ‘kliknut‘ s narodom. Lijep i ne može se isforsirat."

A pjesme? Pa najbolje vam ih je pročitati kad vam prifali smijeha, nostalgije, kad vam proradi ona ‘e kad ću više stat s ovakvim životom, da mi se malo opustit‘...‘ Zato ćemo lupnut‘ ovdje dvije, samo da vas zagolica, jer su se tako dugo kuhale u njegovoj glavi, dok je on kuhao za druge i sanjario da vozi svoj traktor, okopava baštinu i radi oko maslina.

Žene vole građevinske radnike

Voljela je olovku za uhom

voljela je bore smijalice

voljela je ruke od gradilišta greze

što je griju poput grijalice

voljela je ruke polucrne

ispod majice bijele do rukava

crnu glavu zagorjenu na staži

i vesela oba oka plava

voljela je cimjenat u kosi

i čavle u bubnju od mašine

pošten kruh i dušu mu prostu

bila cijela očarana njime

voljela je da je jako stisne

da susjedi čuju njenu vrisku

volio je i on al je cio

veću plaću pa pošo u Irsku

Život u nosu

Pamtim miris prvog pisma i potpisa njena

pošpricala ga Opiumom Yvesa Saint Laurenta

Sjećam se mirisa spaljenijeh dlaka

od praca pred Božić i čunga lunga žvaka

nakon sušna ljeta kad malo porosi

na mirise zemje sjećanje me nosi

sjećam se mirisa nije sve za kazat

Kopertona i njezin faktor od gusta je mazat

u memoriji nosim miris prvi cigar palim

i džempera opranoga radionom plavim

miris mesnog doručka i sad mi u nosu

i čičkova ulja vonj za masniju kosu

pamtim jako mirise pokošena sijena

i na zabavama vonjice uzbuđenih žena

podsjeti mi jedan miris i na donju bandu

vreće noći, lijepa mlados’ i na škuribandu

neugodan miris banje to je zbog sifona

i na ćaći jedan miris -onaj pitralona

imam kod za mirise, kad se nešto čuje

pušta plin il’ tinjaju kabeli od struje

u sjećanju osto miris od novoga golfa

paletuna za krizmu od lijepoga štofa

pamtim miris verdure i zrelih pipuna

na festama mirise boljijeh bokuna

jedan lijepi miris kose od simbi šampona

ja se čuo na zapršku, a na šampon ona

ima jedan jaki miris, odnio me davno

da sam i sad nagnut desno, ne da mi se ravno

roj mirisa od života u nos mi se zbio

a ne pamtim pola stvari što je juče bilo

25. studeni 2024 10:28