Kad ne udovoljava osjetljivim nepcima u ponajboljem dubrovačkom hotelu Excelsior, dubrovački chef Petar Obad piše pjesme. Da je ozbiljan u jednome od svojih hobija i velikoj ljubavi svjedoči i njegova peta po redu zbirka pjesama ‘Samo nešto za ruke‘ predstavljena prošlog tjedna u Čilipima. Što da vam pričamo o interesu i popularnosti, kad je bilo popunjeno preko 400 stolica, koliko ih u domu kulture i imaju, a i stajalo se na nogama. Smijalo se, recitiralo, vadile se iz naftaline fore konavoskih oriđinala koje se prenose generacijama, a koliko Konavle vole Obada dovoljno se vratiti na onaj broj stolica odozgor. Godi mu, dapače, jedva je čekao, od četvrte zbirke ‘Kamičak u crevji‘ prošlo je dugih devet godina, a ovaj nepopravljivi veseljak ovu je zbirku kuhao duže i od najboljeg gulaša.
-Pedesetak pjesama dugo je čekalo. Kad kuham ili sam oko kuće u baštini, ne radi mi mozak nizašto drugo. Sam posao kojeg radim je takav da nemam kad ni o čemu drugome misliti, ali ovako van sezone, đe i đe mi što proleti glavom. I kad se to dogodi moram odmah zapisati. Nekad stvarno odmah i dovršim misao i pretvorim je u pjesmu, nekad malo poslije, ali najbolje bi bilo odmah, ispari dojam iz glave i onda adio. Stanem putem, zapišem na papiriće, na što imam. A teme su, kao i uvijek, ovaj naš život, način i ljudi, ono što bi i kako bi trebali živjet‘." - ističe Obad. Šef kuhinje zahtjevan je posao koji čovjeka iscijedi do zadnjeg atoma, ali donosi i puno zadovoljstva ističe ovaj Konavljanin i dodaje:
-Svaki šef kuhinje bez tima je ništa. Samo stalnom edukacijom i upornošću se mogu postizat rezultati. Ugostiteljstvo je jako zahtjevan posao i nerijetko morate biti psihoterapeut umjesto da se čujete na zapršku. Razne kuharske emisije su doprinijele popularnosti zanimanja međutim s druge strane mladi lavovi dolaze u kuhinju sa zataknutom pincetom na bluzi misleći da će stavljat micro bilje na vrh neke kreacije, a ustvari dobiju lopatu i tovare ugljen u ložište lokomotive. Nakon nekoliko godina uz ambiciju i neprestano učenje možete napredovat... Kao i u svakom poslu, prosiju se najbolji i najuporniji. Neka momčad može imat 1 zvijezdu ali ostalih 10 mora skakat na glavu da se postigne rezultat i ciljeve postavljene pred njih. Svaki posao se može naučit radit i treninzima i obukama osposobit radnika maksimalno ali za svaki posao gdje se radi direktno s ljudima, a tu spada i ugostiteljstvo, potrebno je ‘ono nešto‘ jer ne bi onda imali svog omiljenog frizera, konobara, kuhara, trgovca i na ta mjesta odlazili u većini slučaja radi njih."
"Umrlim i živim konavoskim umovima čije se i sad spominju" posveta je na početku zbirke, a to je ujedno i najveća Petrova inspiracija dodaje: - Moje druženje po betulama i kominima s tim ljudima legendama koji su nepresušno vrelo legendarnih izjava, oni se ne zaboravljaju, to je ta nit i to je ono što mene vječno inspirira. Zato je njima posvećena ova knjiga."
O Obadu svi već sve znaju, a zadnja promocija zbirke pjesama toliko ga je razveselila, baš kao i publiku koja se kidala od smijeha. Na popularnost koju uživa od publike, Obad kaže:
-Zahvaljujem svima iz cijele županije koji su došli na promociju u Čilipe i svima koji su mi šalju čestitke. Lagao bih da rečem da mi nije drago. Lijep osjećaj je ‘kliknut‘ s narodom. Lijep i ne može se isforsirat."
A pjesme? Pa najbolje vam ih je pročitati kad vam prifali smijeha, nostalgije, kad vam proradi ona ‘e kad ću više stat s ovakvim životom, da mi se malo opustit‘...‘ Zato ćemo lupnut‘ ovdje dvije, samo da vas zagolica, jer su se tako dugo kuhale u njegovoj glavi, dok je on kuhao za druge i sanjario da vozi svoj traktor, okopava baštinu i radi oko maslina.