Kad vam netko kaže kako izgleda porođaj u Švedskoj, shvatite koliko je kilometara između naših kultura.
Srpska dijaspora u Švedskoj je iz godine u godinu sve brojnija, a među onima koji su sreću potražili na sjeveru Europe su Tanja i Ranko Antonijević iz Paraćina, koji su se 2011. preselili u Stockholm, piše zadovoljna.rs.
Njihov prvi sin Filip bio je beba kad su odlučili emigrirati, a danas imaju još dva dječaka - Luku i Maksima koje je Tanja rodila u švedskom rodilištu. Iako je u Srbiji prvi put rodila dijete uz pomoć carskog reza, drugo dvoje djece rodila je prirodnim porodom - čemu se čude i ovdašnji liječnici i laici.
Pokušala je dočarati razliku između njihovih standarda i naših pokušaja da uhvatimo korak s velikom Europom kada je riječ o trudnoći, porodu i djeci.
“Razlika između svega u Švedskoj i Srbiji je ogromna. Valjda smo se zato odlučili na treće dijete. Prvo dijete Filipa rodila sam 2011. godine na carski rez, uglavnom nisam imala problema, u rodilištu su svi bili korektni prema meni jer su me poznavali. Ali vidjela sam i čula kako su babice postupale sa ženama koje nisu imale nikakvu vezu.
Dva puta sam rodila u Stockholmu, oba puta su me babice tretirale kao najbližu rodbinu, a suprug je bio na porodu, ispričala je prvi dojam Tanja, evocirajući tu i tamo uspomene na porod. Kaže da nije mogla ni zamisliti da će se babice prema njoj kao strankinji postaviti kao tetke koje joj donose piti i jesti, koje je bodre u svakom trenu, brišu joj čelo, govore da se napne i izdrži, tamo babice grle trudnice, a posebno su joj se našle kada se drugi put porađala.
Iako svi već znamo da su u Skandinaviji žene i djeca zaštićeni poput polarnih medvjeda i rijetkih vrsta te da se cijela država o tim kategorijama brine do najsitnijih detalja, očekivali bismo puno razmaženih švedskih trudnica, ali to uopće nije slučaj.
Tanja kaže da je dvaput bila na ultrazvuku u obje trudnoće, da su tamo svi super fini, sve ti je dostupno, ali bez prepotentnosti. Svaka trudnica može birati gdje će roditi - u rodilištu, kod kuće ili u kadi.
Ako je s mamom i bebom sve u redu, čeka se termin poroda i trudovi - trudovi tri minute. Ako imate bolove pet minuta, još uvijek niste primljeni u bolnicu. Neki liječnici iz Srbije plašili su Tanju da nakon carskog reza rodi prirodnim putem - govorili su joj da je to rizično, da bi joj maternica mogla prsnuti nakon rezanja, pa je Tanja zvala domaće liječnike čak i kad su bolovi počeli pet minuta.
– No rekli su mi da se otuširam, popijem paracetamol i pričekam češće bolove. Čim mi je pukao vodenjak, a kontakti učestali, primljena sam u bolnicu. Rekla sam im da se bojim jer mi je maternica prerezana. Tada su mi napravili sva moguća mjerenja, pretrage i rekli da nema razloga da ne rodim prirodnim putem.
Kako beba nije bila u mom porođajnom kanalu, babica mi je donijela veliku pilates loptu i rekla mi da sjednem na nju, da hodam po sobi lijevo desno, da savijam kukove i skakućem kako bi beba pala dolje. Čim je beba pala, jako me je boljelo, ali odmah sam kroz masku dobila epiduralnu i dušikov oksid. Ujutro 7. prosinca 2012. rodila sam Luku”, prisjeća se Tanja.
Naravno, cijelo vrijeme u stanu s Tanjom bio je i njezin suprug. Na zapadu je gotovo svugdje standard da otac prereže bebinu pupčanu vrpcu – naravno liječnik i babica sve pripreme.
"Čudan je zvuk kad se kabel prereže, bio sam nervozan, ali osjećaj je nevjerojatan." Prisustvovao sam rođenju drugog i trećeg sina, to su nezaboravni trenuci. Snimio sam čak i cijeli drugi porod - priča Ranko, Tanjin suprug, kako izgleda kada dijete odvojite od majke i simbolično ga dočekate kao drugog roditelja - koji automatski odlazi u rodilište prvih 10 dana.
Također, i otac i majka dobivaju po 195 dana bolovanja, s tim da svaki mora iskoristiti 90 dana, a ostatak može prenijeti na partnera.
Čim se beba rodi, daje se majci na dojenje i više se ne odvaja od majke. Zatim slijedi mjerenje, pregled i ako je s majkom i djetetom sve u redu, za šest sati mogu kući. Preporuka je da buduća majka ne kupa bebu prvih sedam dana zbog kože.
Naravno, dijete je već u rodilištu prijavljeno i dobiva ono što se kod nas zove jedinstveni matični broj, a država odmah reagira i svakom djetetu isplaćuje 100 eura mjesečno do punoljetnosti.
Stoga roditelji niti ne primjećuju pelene, adaptirano mlijeko, kolica, ogradice, dječje krevete i kolica. Čak ni vrtić koji u Švedskoj košta otprilike toliko - do škole koja je u Švedskoj potpuno besplatna. Od žvakaće gume do grickalice. Knjige se naravno podrazumijevaju, a djeca ne opterećuju kičmu s ruksacima od 20 kila.
Tanja i Ranko sada imaju dva školarca, a 2020. su dobili Maxima - usred korone. Nije se teško odlučiti na treće dijete kada netko drugi brine o vama u hladnoj zemlji u kojoj žive daleki ljudi koji vole da je sve "lako" ili mračno.
"I moj drugi porod u Švedskoj bio je sasvim u redu. Sve je prošlo dobro, samo što sam sada svojoj bebi od 4600 grama morala pomoći da siđe u kanal - poslali su me vani da hodam dva i pol sata. Šetnja je urodila plodom i 23. listopada 2020., tri dana nakon termina, rodila sam Maxima.
Namučio me, morala sam na šivanje, pa smo kući išli tek sutradan”, prisjeća se Tanja i ističe da su i ovaj put babice bile nevjerojatne, i to uz takav poticaj, a takvom podrškom svaka bi žena na kugli zemaljskoj lakše donijela dijete na svijet.
Poslije oba porođaja mama i tata dobiju sok i sendviče ili neku hranu ukrašenu švedskom zastavom. Ranko je snimio Maksimovo rođenje, iako se te slike nikad ne zaboravljaju.
Ovaj par ne zaboravlja odakle dolazi, a ne možemo se ne sjetiti koliko je kilometara pred nama do budućnosti u kojoj će sretne majke i očevi u nekom lijepom bolničkom apartmanu dobiti neki specijalitet sa zastavom ove zemlje.