Kada u noći s ponedjeljka na utorak, u prvom satu 27. rujna, malo nakon ponoći, letjelica koju je NASA nazvala DART, što je akronim za Double Asteroid Redirection Test, negdje gore, u nevidljivim i nepojmljivim visinama, na oko 11 milijuna kilometara daleko od Zemlje, brzinom od 24.140 kilometara na sat udari u asteroid nazvan Dimorphos, bit će to za nas, obične Zemljane, tek informacija s weba, donosi Slobodna Dalmacija.
Istina, taj će udar zabilježiti maleni satelit LICIACube talijanske svemirske agencije, velik tek kao aktovka i težak samo 14 kilograma, ali to nama, običnim Zemljanima, neće puno značiti.
No za znanstvenu zajednicu, na čelu s NASA-om i Europskom svemirskom agencijom, bit će to – ako eksperiment uspije! – znak da smo kao vrsta u stanju otkloniti svemirsku opasnost od asteroida, premda se ne možemo odlučiti međusobno prestati ratovati i uništavati jedini planet koji imamo.
Desetljećima su znanstvenici diljem svijeta skenirali nebo, tražeći potencijalno opasne asteroide u blizini Zemlje. I dok astronomi otkrivaju asteroide blizu Zemlje u sve većem broju, pažnja se usmjerava prema tome kako bismo mogli zaštititi Zemlju ako se otkrije asteroid na kursu sudara.
Jedna tehnika je gruba sila, a kako bi je testirao, DART, velik kao osrednji frižider, sudarit će se s Dimorphosom, širokim 170 metara, te će ga pokušati skrenuti s rute.
Skrenut će mu putanju
Kako je Dimorphos zapravo mjesec jednog drugog asteroida, 780 metara širokog Didymosa, to ga čini idealnom metom za mjerenje zemljanih mogućnosti otklona. DART-ov takozvani kinetički udar izmijenit će Dimorphosovu orbitu oko Didymosa, a budući da su ta dva entiteta gravitacijski povezana, nema šanse da bi udar mogao slučajno “frknuti” Dimorphos da poleti u neku nekontroliranu putanju. Barem tako kaže NASA.
Dimorphos je, kažu ono, dio binarnog asteroidnog sustava i kruži oko Didymosa, za što mu je potrebno 11 sati i 56 minuta.
Astronomi se nadaju da će DART skratiti planetarnu putanju za 10 minuta.
– Naša misija od početka nije bila samo pronalaženje asteroida, nego i rad na tehnologiji i tehnikama koje se mogu koristiti za odvraćanje asteroida od udarne putanje, ako ga ikada pronađemo – rekao je za Space.com Lindley Johnson, direktor NASA-ina Ureda za koordinaciju planetarne obrane – DART je samo prvi test u onome što vidimo kao program koji teče.
Korijeni DART-a sežu 20 godina unatrag, u vrijeme kad su znanstvenici Europske svemirske agencije razmatrali misiju kinetičkog udarnog uređaja “Don Quijotea”, nazvanog po zlosretnom vitezu u poznatom španjolskom romanu Miguela de Cervantesa. Iako se ta konkretna misija nikada nije ostvarila, 2011. predstavnici NASA-e i ESA-e raspravljali su o potencijalnoj zajedničkoj misiji skretanja pod nazivom AIM (Asteroid Impact Mission). To je evoluiralo u dvije neovisne, ali povezane misije: DART i misiju Hera Europske svemirske agencije, koja prati DART. Ako se DART pokaže uspješnim, planetarni znanstvenici to smatraju samo početkom napora da naučimo kako obraniti Zemlju od opasnih asteroida.
– Svakako ćemo nastojati napraviti testove u budućnosti, bilo da se radi o drugoj vrsti asteroida, ili da testiramo drugu tehniku, kao što je gravitacijski traktor – rekao je Johnson.
Gravitacijski traktor uključuje parkiranje velike svemirske letjelice pokraj asteroida. Svemirska letjelica, iako mala u usporedbi s asteroidom, imala bi dovoljno gravitacije da povuče asteroid prema sebi. Pokrećući ionski motor, traktor bi u teoriji mogao odvući asteroid od kursa sudara sa Zemljom. Alternativno, potisak ionskog motora također bi mogao odgurnuti asteroid dalje od Zemlje ili bi solarni reflektori postavljeni na površinu asteroida mogli koristiti sunčevu svjetlost da “odgurnu” svemirski kamen.
– Postoji mnogo ideja – rekao je Johnson.
Međutim, dok bi ove metode skretanja trebale funkcionirati za manje asteroide, pomicanje većih asteroida zahtijevat će veći udarac. Sposobnost skretanja asteroida širine jednog kilometra “bio bi san”, prema Patricku Michelu, znanstveniku u Francuskom nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS) i glavnom istraživaču misije Hera, koji sumnja da bi se mogao skrenuti tako veliki asteroid koristeći samo kinetičku udarnu silu. “Mislim da to ne bi funkcioniralo”, rekao je Michel. Dakle, što bi moglo djelovati protiv većeg asteroida?
A kako se štititi od ljudi?
– Imamo prag u veličini gdje moramo spomenuti lošu riječ: nuklearno – rekao je Michel. – Za pomicanje asteroida veličine jednog kilometra bilo bi potrebno toliko energije da to može osigurati samo nuklearni uređaj. Dobra je stvar što poznajemo gotovo sve objekte od jednog kilometra i niti jedan nam ne prijeti, barem tijekom sljedećeg stoljeća.
Astronomi smatraju da postoji oko 25 tisuća pozamašnih svemirskih objekata koji sijeku Zemljinu orbitu, a od onih promjera većih od jednog kilometra, koji bi mogli ugroziti civilizaciju ako udare, oko 97 posto njih već je otkriveno.
Za manje asteroide, one od oko 140 metara u promjeru ili više i koji bi mogli napraviti značajnu regionalnu štetu ako se sudare sa Zemljom, procjenjuje se da ih je do sada pronađeno 42 posto. Niti jedan nije na putu sudara sa Zemljom, barem ne u sljedećem stoljeću, ali znanstvenici još uvijek traže asteroide koji im nisu poznati.
Teleskope Pan-STARRS na Havajima i Catalina Sky Survey u Arizoni financira NASA za provođenje potraga za asteroidima blizu Zemlje, a zvjezdarnica Vera C. Rubin u Čileu također će odigrati svoju ulogu kada započnu znanstvene operacije kasnije u ovom desetljeću. No svakako, čovječanstvu treba još trideset godina da otkrije sve asteroide, osobito one opasne za nas.
U pokušaju da ubrza stvari, NASA planira lansirati misiju NEO Surveyor, ali ne prije 2026. godine. Kao infracrveni svemirski teleskop, NEO Surveyor će tražiti i karakterizirati sve opasne veće asteroide i komete. Za sada su sve oči uprte u DART i njegov susret s Didymosom i Dimorphosom u noći s 26. na 27. rujna.
Europska svemirska agencija (ESA) smatra da je ova misija od povijesnog značenja jer će Dimorphos biti prvi objekt u Sunčevu sustavu kojemu je čovjek promijenio njegovu orbitu na mjerljiv način. Ako misija bude radila kako je planirano – a to je još uvijek jedno veliko “ako” – to će nam navodno uliti povjerenje da ljudi imaju održivi način zaštite Zemlje. Od asteroida. Ali ne i od ljudi na samom planetu Zemlji.