Ako je dubrovački akcent i to jedva primjetan, u izgovoru dubrovačkog reportera Hrvatske radiotelevizije, a odnedavno stalnog člana mozaične emisije Dobro jutro, Hrvatska, Vicka Dragojevića najveći problem u državi, onda bi vam se trebalo pojaviti stotine upitnika iznad glave. Odavno nismo imali Dubrovčanina u emisiji na javnoj televiziji, iako su dubrovački novinari, potekli iz dopisništva već dobro etablirani novinari, reporteri i voditelji, poput Đurice Dropca ili Diane Roko prepoznatljiva lica HRT-a. Uostalom, kritike koje Vicko dobija na račun svojih nastupa izuzetno su pozitivne, i u moru takvih, ‘zakuhalo‘ se oko nekoliko onih koji tvrde da mu je naglasak nepravilan, nepodnošljiv i tome slično. Ako se i PR-ovski zakuhalo na tu temu – neka je, dobra emisija koju pratimo već dugi niz desetljeća i zaslužuje da je prati što više gledatelja.
Animozitet prema našem kraju ili jednostavno nepoznavanje raznolikosti Hrvatske? Vicko tvrdi da je ovo drugo ne želeći davati dodatnog materijala ‘hejterima‘ koji ne primjećuju tvrde zagrebačke naglaske kod ostalih u ekipi Dobrog jutra, a njegov, najneprimjetniji, vide kao crvenu krpu. Ono najvažnije, Vicko je ponudu dobio jer radi izvrsno i u njemu su prepoznali odličan materijal za glavnu mozaičnu emisiju s kojom jutra počinje većina stanovnika Hrvatske. Kako ništa nije došlo preko noći, tako i ponuda njegove matične kuće znači da netko to tamo gore sve dobro i uredno prati.
-Komentari su u ogromnom dijelu bili pozitivni, čak su me i stručnjaci pohvalili. To što se izvuklo iz razgovora da ‘radim s fonetičarkom‘, pa se plasiralo kao da se pravdam, to je nešto skroz drugo. Kako ja nisam na društvenim mrežama drugi mi prenose sve što se komentira – priča namVicko, frešak i spreman za današnji radni dan u dubrovačkom dopisništvu.
Kolika je promjena sjediti u studiju i voditi troipol satnu emisiju i reporterskog posla u dopisništvu?
-Ogromna je promjena, nitko te na to ne možeš pripremiti dok ne uletiš u to. Skoro dva mjeseca sam s fonetičarkom radio na izgovoru, obavljao pripreme za sve ostalo, ali ne možeš simulirati studio, pet kamera i sve ono što se u ta tri i pol sata događa u emisiji. Upao sam u najsloženiji dio bilo kojeg televizijskog posla. A tu nema lagano, niti brzo ćemo. Sad već znam te stvari, ali bez prakse se ne može ‘upasti‘ u to kako treba.” - priča Vicko, a dok pričamo prilaze mu ljudi i stiskaju ruku, čestitaju što je na javnoj televiziji. Svima je drago. „Čestitam, neka si gore, svaka ti čast!” - neki su od komentara prolaznika.
-Dok sam radio na Novoj TV kao reporter imali smo trening i probna uključenja za javljanja uživo, za Dobro jutro Hrvatska toga nema, nema probe, sve ide sad i odmah. Navikavam se, i ide bolje i lakše. Ja sam tu kao stalni član voditeljskog tima, ako radimo tri dana tjedno, ja ću raditi u svome turnusu, takav je plan, ali sve će ovisiti i o puno drugih faktora. U principu, podložno je sve dogovoru, plan je da sam stalna rotacija, dvaput mjesečno kroz radni tjedan i onda natrag u dubrovačko dopisništvo.”
Kako obitelj prihvaća nove promjene?
-Ni meni ni mojima nije neka promjena, nisam ja sad postao astronaut! Na televiziji sam od 2008. godine, imam uspjeha i ovdje i tamo, nije sad neki pretjerani šok i promjena što se tiče obiteljskih obaveza. Ali svma je jako drago da je netko novi u Zagrebu, bez obzira na kolege koje su već gore. Nino Masle je bio moj prvi urednik na Novoj TV, a to je jako bitno da imaš nekoga takvog da te dočeka, možda bi bilo sve drugačije da tu nije bio on, da pomogne, uputi, usmjeri, možda bi se sve skupa odigralo u nekom drugom smjeru.”
Što kažeš na kritike?
-Na HRT u emisijama kao ova smije se i mora govoriti jedino standardni hrvatski jezik, ja moram u takvoj emisiji moram odustati od dubrovačkih deklinacija, iako to zna ljudima, i ne samo iz ovih krajeva, beskrajno ići na živce. Ni stručnjaci baš ne znaju što znači naglasak i govor, nije nešto što možeš u potpunosti eliminirati, a mislim da moji nadređeni to ni ne žele. Činjenica da imate nekoga tko nije iz Zagreba pokazuje da je to emisija za cijelu Hrvatsku.”
Dubrovački naglasak najbliži je standardnom hrvatskom jeziku, slažu se tu i stručnjaci?
-Ma to je jedna PR situacija, koja nije započela sa mnom nego s crtanim filmovima i Robertom Pauletićem, tko ima malu djecu zna – pretjerana upotreba lokalizama, pa oni onda djeluju kao okvir za taj lik i inače, ako je neki redikul obavezno je iz Dalmacije, ako je prostodušni seljak je kajkavac, ako je intelektualac onda je iz Zagreba, a ako je neki starac obično je iz Dubrovnika.” - smije se Vicko i poentira na ono što smo svi odavno shvatili.
Bi li volio trajati u emisiji, postati potpis te emisije poput nekih dugogodišnjih voditelja?
-Neka je logika da ću biti malo više voditelj, malo manje reporter, ali neću se preseliti u Zagreb na stalno, to nikad nije ni bilo opcija. Ova kombinacija Zagreb - Dubrovnik može, jer to su odlasci samo da se vratim.”