Nesnosne vrućine, jako visoke temperature i tipično za dubrovačko područje - visoka vlažnost zraka tjera vas jedino da se šćućurite doma pod klimom, malo kome pada na pamet ići otrčati koji kilometar ili odvježbati barem pola sata. No ima i onih i sve ih je više koje i u ovakvim ekstremnim za tijelo uvjetima redovito trče, vježbaju i izlažu se povećanom naporu. Bi li uopće smjeli ili trebali i koliko – liječnici se slažu: trebali bi ako baš moraju ali uz minimalne napore i minimalno naprezanje ionako iscrpljenog organizma te dugotrajan odmor i čuvanje nakon takvog napora.
U zadnjih mjesec dana kad vidimo koga kako trči i promislimo kako mu u slijedećih dvjestotinjak metara stiže samo uzbrdica i nama malo pozli, no trkači, osobito stranci, slabo obadaju temperature, prognoze, upozorenja. Jer im je najčešće činjenica da moraju otrčati bar koji kilometar odavno postao stil života. No i na takve organizme kad tad padnu posljedice pojačanog napora u ekstremnim uvjetima, pa nije rijetkost da i sami potraže liječničku pomoć.
Stvar je u tome, priča nam dubrovački fitness trener, vlasnik Saiyan Gyma Zrinko Majčica, da svatko najbolje treba poznavati svoje tijelo i njegove mogućnosti, no dok se osjećaju dobro, ako žele i navikli su, slobodno mogu odvježbati uz detaljno praćenje signala tijela.
-Ima jako puno ljudi koji trče, kad vidite nekoga da trči s vrećom ili saketom koji je povezan na slamku, s integriranim sustavom hidriranja, to su stranci. Ako vidite nekoga da trči s nešto malo vode, e to su obično naši ljudi. Svakako su oba primjera dobra, jer je hidriranje sve što spašava i to treba raditi stalno. Tijelo jako puno gubi u ovakvim uvjetima pogotovo kod trčanja ili nekog vježbanja i to se odmah mora nadomještati, što je ono što uvijek savjetujem i svojim klijentima. Imate vi ne samo rekreativce nego i profesionalne sportaše koji moraju odraditi trening pa taman bilo vani ne znam što. Jer imaju ciljeve, imaju zadatke koje moraju odraditi, pripreme i slično i njih u profesionalnom sportu nitko ne pita je li vani vruće. Svakako, ljudima koji inače ne trče ne savjetujem da se uhvate trčanja, pogotovo u ovo vrijeme.” - dodaje Majčica.
Posljednjih godina trčanje je postalo ne samo rekreacija nego i moda koja je ‘zarazila‘ brojne, čak i one koji su se kleli da to nikad ne bi radili, i svakako da su brojna sportska događanja posebno u organizaciji Du Motiona odradila sjajnu stvar. Može se reći da je to zapravo jedina moda koju apsolutno svi podržavaju – polumaratoni, maratoni, 5K utrke, utrke preko Pelješkog mosta, utrka pistom dubrovačkog aerodroma, ali i sve više profesionalnih trenera, kineziologa doveli su do toga da se sve više ljudi na brojne načine rekreira, druži i prihvaća neki novi životni stil. Teretane ni tijekom ovog najžešćeg dijela ljeta, dodaje Majčica, nisu prazne, dapače, prostor je klimatiziran, a vježbači dobro upoznati s time na što trebaju paziti.
-Imamo rekreativce, dođu u teretanu i odrade zadani trening, grupe ne radimo ljeti, a nedavno smo imali momka od 13- 14 godina koji je morao odraditi trening jer je sportaš i odradio ga je pod klimom, umjesto da se iscrpljuje vani i izišao sam mu ususret i odradili smo to u teretani. Prati se naravno puls, ponašanje i signali tijela, a danas primjerice brojni ljudi to rade preko takozvanih pametnih sustava, uglavnom satova, no nikako to ne bih previše preporučio. Imao sam vježbe unazad 5-6 godina s velikim ekranom na kojemu je pisalo sve i brzo shvatio da je to kod rekreativaca izazvalo kontraefekt. Gledali su sve preko pametnih satova, broj otkucaja srca, broj potrošenih kalorija, prijeđenih kilometara i slično i morao bi s njima odraditi tu neku rutinu, ali počeli su gubiti fokus na vježbu, zdravlje i pravilno izvođenje, a potpuno se fokusirali na ta sva odbrojavanja i tu se sve izgubilo.”
Kaže kako je njegova teretana puna stranaca koji čim dođu u Dubrovnik, bili profesionalci ili rekreativci, prvo provjere konfiguraciju terena za trčanje, a nakon odrađenog trčanja dođu u teretanu pa kombiniraju, a u ova doba bude ih gotovo više nego domaćih.
-Svima, posebno rekreativcima savjetujem da krenu pomalo i grade bazu, a kasnije stupanj ili pet gore neće im puno značiti kad se tijelo navikne na jače napore, a i razlika je gdje se trči. Evo prije tjedan dana je bila utrka u Srebrenome 5 kilometara, bilo je uzbrdica i vrućine, čak i treneri su izjavili da je bilo izrazito teže nego u drugačijim uvjetima, nije lak uspon ni na 15 stupnjeva celzijusa, kamoli na skoro 40. Mi smo uveli Hyrox program koji zapravo jako gura trčanje jer je jedna od glavnih poveznica u sportu. Imaš osam vježbi pa kilometar trčanja, našima to skratimo na 200 - 300 metara trčanja, pa se nadograđuje, pomalo se diže puls, prati kretanje i ponašanje i za koliko je istrčao taj jedan kilometar i gleda se napredak. To su neke stvari koje su sad jako popularne u svijetu i dokazano zdrave jer organizam pripremaju i na druge jače napore i bolje se podnose oscilacije u temperaturama, lakše se podnosi i vlaga u zraku, svakako pojačava se izdržljivost i snaga i ne samo u teretani i na cesti nego i u svakodnevnom životu i zdravlju.” - navodi trener.
No Hyrox definitivno nije za početnike, budete li ravno s kauča krenuli trčati osam kilometara i raditi zahtjevne vježbe to će sigurno dovesti do zdravstvenih problema pa i više od toga, no za već upućene rekreativce, koji već vježbaju i htjeli bi promijeniti način vježbanja, takvo nešto je dobra stvar. U Dubrovniku je već odavno uspostavljena i škola trčanja, gdje se baš prave početnike, ljude koji nikad nisu mogli ni znali, doslovno uči trčati i upravo su oni izgradili ogroman broj novopečenih strastvenih trkača, od djece do osoba treće životne dobi, a trčanje u prirodi, na dubrovačkoj zahtjevnoj konfiguraciji terena uzbrdo-nizbrdo pravi je način da se čovjek koji to nikad nije ni probao, polako nauči trčanju koje će odgovarati njegovom zdravlju.
I Zrinko Majčica ističe kako je sve moguće doživjeti u svakim vremenskim uvjetima, no da je za naš grad tipično da ljudi baš i ne paze na sebe te imaju te velike oscilacije u rekreaciji i potpunom zanemarivanju zdravlja i tijela, zbog izrazito jake turističke sezone, a zimi zbog potpunog nedostatka sadržaja. No jedno je, a slažu se u tome i liječnici, najvažnije na svim temperaturama: pravilno hidriranje koje definitivno može spriječiti iscrpljivanje organizma, srčane udare, nesvjesticu, dehidraciju, bolove u mišićima i kostima, lomove, iščašenja, povišenom tlaku i dijabetesu.
- Najviše volim ljudima reći da se hidriraju u visokim postocima. I to ne samo s vodom koja je zapravo prazna, elektroliti bilo koje vrste izrazito su važni, to je ono što tijelo gubi u naporu i znojenju. Imate elektrolite u sasvim običnom Poweradeu, dosta ljudi uzima elektrolite u prahu ili tabletama, svi već znaju da se samo vodom ne može obnoviti organizam. Dok trčiš ili vježbaš hidratacija mora biti na nivou, puls treba pratiti, ali ja nisam preveliki fan toga jer neki ljudi jesu ili postanu hipohondri pa slude i sebe i sve oko sebe. Ima znanstvenih radova koji govore da su pametni satovi 40 posto netočni, jedino heart rate oko prsta je bolji mjerač, no ljudi imaju tendenciju nekako se previše fokusirati na to, pa zanemariti signale tijela. Trebalo bi izmjeriti sebi puls na zapešću ili ispod uha ako sumnjate da je došlo do granice mogućnosti, ali jedan rekreativac neće ići nikad daleko. Imao sam ljudi što su i u zimskim danima ganjali neke rekorde pa su se ribaltali, hiperventilirali, zato je najbolje slušati svoje tijelo i što upozorava jer je ono prvi znak hoće li se nešto i što će se dogoditi. Kažu srčani udar počinje u 19., a događa se u 50. godini i posljedica je života prije, a ne toga što ste vi sad odvježbali malo jače ili što je vani izrazito vruće, to je bio samo okidač, ona kap koja je prelila čašu.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....