Perić je prošlu sezonu, prekinutu zbog korone, igrao za Trieste, talijanskog prvoligaša u koji je stigao u ljeto 2018. godine. Nastupao je početkom ove godine i za hrvatsku reprezentaciju. Da, i on je jedan od zaslužnih što je Hrvatska već na Eurobasketu. Igrao je u prve dvije utakmice kvalifikacija kad se dobilo Švedsku u Zagrebu, te Nizozemsku u njenom domu.
Na kraju se nije vratio u Trst, trenirao je u Gospinom polju, nova sezona je bila počela, te kad smo promislili kako je odlučio: 'Dosta je bilo', vratio se prije neki dan u Italiju gdje je ostvario svoje najveće uspjehe. Perić je bio junak Umana Reyer Venezie čiji je dres nosio pet sezona (od 2013. do 2018.), i nosio ga je za pet. Vodio je i odveo klub nakon 74 godine do naslova prvaka Italije, vukao ga je i u Europi, i tu ga je odveo do trofeja, prvog povijesnog, europskog (i jedinog do danas u vitrinama kluba), i to je kao kapetan podigao euro 'kantu', a nije samo to ostalo upisano u povijest FIBA Eurocupa, već te sezone, 2017./18., nitko nije imao bolje brojke od njega u redovima Umana Reyer Venezie na putu do velikog uspjeha.
Perić je svoj košarkaški put počeo prije više od 20 godina u Košarkaškom klubu Dubrovnik. Potom, kao i svi koji su iskočili u Gospinom polju, otišao je, očekivano, u veći klub. Njega je put odveo u Split. Povijest 'žutog' dresa piše kako je osvojio prvenstvo i kup Hrvatske, iako, Hrvoje, kad priča o tim danima i tim uspjesima kaže: 'ma, ja sam tad sjedio na klupi'.
Međutim, sezone poslije Perić je bio jedan od glavnih 'žutih', koji su se tukli za trofeje, ali nisu uspjeli. Potom je otišao u grad košarke. I opet bitka za domaće trofeje, ali opet je ostao na korak prekratak. Međutim, u dresu Zadra je osvojio srca navijača, a to su rijetki uspjeli.
I s tim 'trofejom' Tornada je napustio Lijepu našu. Igrao je kratko za španjolsku Unicaju u Euroligi, pa otišao na posudbu u talijanskog velikana, Benetton s kojim je izborio nastup na završnom turniru Eurocupa. Par utakmica je u jesen 2012. odigrao za Zagreb dok je čekao novi angažman, i dočekao ga je – zvala ga je talijanska Cremona. Od tad je u Italiji. Ukupno je igrao za pet klubova u Italiji, te osvojio već spomenuta dva velika trofeja s Umana Reyer Veneziom, i to je on u momčadi bio 'numero uno'.
Njegov dolazak početkom ovog mjeseca u TOP Secret Ferrara, dogovor je bio do kraja prvog dijela, a potom će vidjeti što dalje, pokrenuo je talijanskog drugoligaša, ali, nažalost, dogodila se ozljeda. Koliko će trajati oporavak, te hoće li Hrvoje pronaći još motiva za nastaviti igrati, pokazat će vrijeme.
Stoji kako je Perić, osim što je vlasnik naslova državnog prvaka u dvije države, jedan od trojice dubrovačkih košarkaša u povijesti s europskim trofejom (Andro Knego i Adnan Bečić), te uz Knega jedini koji je imao čast kao kapetan podići europski trofej!