KUPANJE U MORU JE ZAVRŠENO Roko Prkačin: ‘Tata nije otišao u NBA, a ja imam ogromnu želju poći tamo!‘

Digao je u petak sidro nakon objeda, skupio stvari te napustio Dubrovnik i vratio se u Zagreb. Ljetne radosti su završile. Šugaman za kupanje je složen u ormar iz kojeg je izvadio opremu za trening.

Dvije godine su prošle od kad ga je upoznala cijela Europa. Hrvatska u Novom Sadu osvaja kadetsko U16 prvenstvo Europe, a MVP prvenstva bio je baš on - Roko Prkačin, najstariji sin Nikše Prkačina, Dubrovčanina s najviše nastupa u dresu hrvatske reprezentacije.

Rokov tata je nastupio na sedam Eurobasketa, prvo je odigrao 1997. u Španjolskoj, a zadnje 2009. u Poljskoj. Bio je i na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine. U karijeri nosio je dres Splita, Cibone, Efes Pilsena, Dinama iz Moskve, Panathinaikosa, pa opet Cibone i na kraju karijeru zaključio igrajući za Zagreb. Osvajao je osim u Hrvatskoj trofeje još u Turskoj i Grčkoj. U 16 seniorskih sezona uzeo ih je dvadesetak. Neke je podigao kao kapetan, a u toj ulozi je godinama bio u hrvatskoj reprezentaciji...





Roko je prvi seniorski naslov uzeo 2019. s Cibonom. Prvak Hrvatske. Zanimljivo, u sezoni 2018./19. uzeo je trostruku krunu u prvenstva Hrvatske. Bio je i kadetski, i juniorski prvak. Plus već spomenuto zlato na Europskom kadetskom prvenstvu, te osvajanje juniorske ABA lige. I nek se zna – u svim mlađe uzrasnim natjecanjima u kojima je nastupio, kadetskim i juniorskim, ponio je laskavi naslov najkorisnijeg igrača.

- Odmorio sam se kao nikad – to će reći nakon gotovo tri tjedna provedena u Dubrovniku.

- Čak sam malo i trenirao, ao opet sam se, kažem, odmorio kao nikad. Zadnji put sam imao ovoliko slobodnih dana, ako se ne varam, prije četiri godine. Naravno, ne računam tu prisilni odmor kad sam dva puta 'trgao' nogu... Pokušat ću to više ne radit za dobit slobodne dane – smije se Roko.

Podsjećamo ga kako je tata Nikša imao 15-ak godina 'duga toplja ljeta'. Došao bi na vrata, javio se svojima, zakišo noge u more te opet u dvoranu.

- Ne bi valjalo da je drugačije jer znači kako nisi među najboljima, u reprezentaciji.

Njegovo ime je već i na širem spisku izbornika seniorske reprezentacije Veljka Mršića.

- Što se tiče reprezentacije, sve je odgođeno. Nema ni natjecanja za moj uzrast, a nemaju natjecanja ni seniori nakon što su odgođene Olimpijske igre u Tokiju. Hoće li se one na kraju održati, čitam, upitno je. Dok cijeli svijet ne bude čist od koronavirusa, teško je očekivati kako će se one održati. Bilo bi šteta da se ne održe jer imamo baš dobre igrače. Vjerujem kako se reprezentacija moža kvalificirati na Olimpijske igre. 

Roko se prije početka priprema za novu sezonu testirao.

- Nemam koronu. Uzeli su mi u subotu bris nosa. Traje to 5,5 sekundi. Kažu kako je to bolje za utvrdit imaš li ili ne koronu, nego vađenje krvi. Uglavnom, iskreno, ne sviđa mi se nije jedno, ni drugo.

U ponedjeljak je odradio prvi trening s Cibonom.

- Da, počeli smo s pripremama.



Roko je rođen 26. studenog 2002. godine. Kad na svojoj rođendanskoj torti za nepuna četiri mjeseca ugasi 18 svjećica, trebao bi potpisati prvi profesionalni ugovor.

- Još sam na ugovoru o usavršavanju, kao i svaki mladi igrač. Kad navršim 18 godina, da, potpisat ću profesionalni ugovor. Ništa još ne mogu reći po tom pitanju. Sad sam u Ciboni. Za sad kako stvari stoje potpisat ću s Cibonom, ali...

Cibona, čitamo, računa na njega. Roko je, ističe trener Ivan Velić, kamen temeljac za buduće Cibone. 

- Počeo sam pripreme s Cibonom za novu sezonu. Želim biti još bolji. Ne bih o sporovima, koji su bili tijekom prošle sezone, o onom kad se pisalo da malo igram, pa ne bih ni o nedavnim natpisima kako idem u Zadar. To je bila laž. Prošle sezone sam napredovao. Bilo bi loše da nisam. Radim naporno da budem još bolji. Moram unaprijediti skok šut. Jesam li spreman preuzeti odgovornost? Nema bolje stvari nego kad ti je lopta u rukama, kad imaš pod kontrolom utakmicu. Niti jedan igrač ne može napredovati sjedeći na klupi. Znam isto tako kako treba ići korak po korak naprijed. Kako ne valja preskočiti nešto te se sutra zbog toga morat vraćat natrag.

Radi li još više zbog toga?

- Više!? Ne može više. Više od ovoga koliko radim se ne može raditi. Dva puta dnevno po četiri sata. Ujutro od 9 do 13, popodne od 16 do 20. I nije mi teško. Nije jer volim košarku.

Neke lige nisu nastavile sezonu. Neke jesu. Pratio je završnicu španjolskog prvenstva, a sad prati nastavak sezone u NBA-u.

- Dobro je da se odigralo, da se igra, ali, šteta što se moralo igrat bez gledatelja, tj. što se igra bez gledatelja. Nije isti gušt igrat, pa ni gledat utakmicu kad su dvorane pune, i kad nema nikoga na tribinama. Ali, kad je ovako kako je, dobro je da se uopće igra. Što mi je draže, utakmica svako sedam dana, ili NBA ritam? Naš ritam znam, i nije lako čekat novu utakmicu, a volio bih probat NBA ritam, pogotovo ono kad igraš utakmicu svaki dan, i svaki dan si u drugom gradu. Nemaš vremena ni razmišljat o prošloj utakmici, uživat u pobjedi, ha, pa ni razbijat glavu zbog poraza. Možda je zbog toga NBA ritam još i bolji.

Tata Nikša nije bio 'lud' za NBA-om. Roko?

- Da, tata nije otišao, a ja imam ogromnu želju poći tamo. Kad, vidjet ćemo? Idemo korak po korak. Već sam rekao, ne bi valjalo što preskočiti pa sutra morat radit korak natrag zbog toga.