DALIBOR KRISTIĆ, BROJ JEDAN GOŠK DUBROVNIKA 1919. ‘Dok god mi ide, dok god mi nije teško dolazit na treninge i utakmice, i dok god me trebaju...‘

Zaključana su vrata lapadskog igrališta. Ključ je u bravi i na ulazu na teren s umjetnom travom u Gospinom polju. Nema nina jednom od dva terena ni treninga, ni utakmice, i to već više od mjesec dana. GOŠK Dubrovnik 1919. je zadnju utakmicu odigrao na Lapadu protiv Croatije u Županijskom kupu u srijedu, 11. ožujka. Dobio je s 1:0 aktualnog prvaka Prve županijske lige, prošao među četiri najbolja, dok je u prvenstvu, južnoj skupini Treće hrvatske lige, zadnju utakmicu odigrao četiri dana prije spomenute kup utakmice kad je s 2:0 svladao, također na Lapadu, Neretvanac. U prvenstvu, južnoj skupini Treće hrvatske lige, dubrovački sastav je nakon četiri pobjede u nizu te odigranog trećeg proljetnog kola na diobi trećeg mjesta. Sedam bodova ima više vodeći Junak iz Sinja.

- Što radim dok je ovakva situacija s pandemijom koronavirusa? Pokušavam ostati u formi, ali daleko je to od pravog treninga kad treniraš skupa s ekipom – istaknuo je Dalibor Kristić, vratar i kapetan GOŠK Dubrovnika 1919.

- Vidio sam tri opcije nastavka natjecanja za Prvu i Drugu ligu, te Kup, koje je objavio Hrvatski nogometni savez. Nitko ne spominje Treće lige, međutim, nema još nikakve odluke. Prva opcija, kako će se nastaviti igrati u Prvoj i Drugoj ligi sredinom svibnja te kako će sve završiti do sredine srpnja ako ova situacija s koronavirusom bude završena do 20. travnja, čini mi se već sad nemogućom.

Druga opcija vrijedi ako se život normalizira početkom svibnja. Tada bi nastavak natjecanja bio 30. svibnja, a završetak 25. srpnja. Treća opcija je – normalan život sredinom svibnja, a u tom slučaju početak 13. lipnja, a završetak 2. kolovoza.

- Otkazivanje je zadnja opcija i nitko od nas ne bi želio da do toga dođe. Svima je želja, naravno, odigrati sezonu do kraja – rekao je Kristić.

I dok se čeka nastavak, točnije, dok se čeka povratak u normalan život, u kancelariji GOŠK Dubrovnika 1919. je Borna Stanković 'kopao' po arhivi, te iskopao kako je najviše utakmica u 'plavo bijelom' dresu od aktualnog sastava odigrao upravo Kristić – 'oko 350 od čega je 145 puta ekipu poveo kao kapetan'.

- Tu sam više od 20 godina. S osam sam počeo trenirati nogomet, dok sam prvoj ekipi priključen sa 17 godina. U kontinuitetu za prvu momčad branim zadnjih 11, 12 godina – rekao je Kristić, koji je rođen 6. veljače 1990. godine.



- Najljepši trenutak u karijeri? Najviše pamtim naš najveći uspjeh kad smo 2012. godine igrali četvrtfinale Kupa protiv prvoligaša Lokomotive. Te sezone u Kupu je bilo par lijepih utakmica u Dubrovniku, prva sa Šibenikom, zatim protiv Nedelišća, te na kraju ta utakmica s Lokomotivom kad smo igrali pred puno ljudi, ne znam, bilo je jedno 2,3 tisuće ljudi. Super atmosfera nakon čega smo se na Maksimiru nosili s Lokomotivom iako je ona te sezone bila jako dobar prvoligaš, dva ranga iznad nas, međutim, imali smo i mi te sezone baš dobru momčad.




Spomenuto četvrtfinale Kupa Hrvatske odlučio je jedan jedini pogodak u 180 minuta igre, i to ga je za Lokomotivu postigao na Lapadu Andrej Kramarić.

- Da, samo jedan pogodak... Bili smo tužni nakon ispadanja jer smo bili blizu iznenađenja, ponavljam, protiv jako dobrog prvoligaša.

Kristić je ove sezone bio posebna priča, a ona glasi: 'Niti je bila kup utakmica – ako ne postigneš još jedan pogodak, ispadaš. Niti je bilo zadnje kolo prvenstva pa ti treba još jedan pogodak da ne ispadneš ili još jedan pogodak za biti prvi. Bilo je 1:1 u utakmici 8. kola trećeligaškog juga, dakle, tek polovica prvog dijela prvenstva. Međutim, Kristić je napustio svoja vrata u sudačkoj nadoknadi te otišao u napad, a nakon ubačaja iz kuta primio loptu pred vratima Neretve te je zakucao u mrežu za konačnih 2:1. Grlili su ga potom i ljubili suigrači'.



- Zašto sam krenuo u napad... jednostavno, taj trenutak. Odlučio sam tada i krenuo naprijed. Stoji, nije bilo zadnje kolo, nije bila utakmica odluke, ali je za nas ta utakmica u tom trenutku bila itekako važna. Pet kola smo bili bez pobjede. U sedam prvih kola samo smo ostvarili tek jednu pobjedu. Smatrao sam kako moramo dobiti Neretvu. To me je 'natjeralo' da odem naprijed.
Je li ti trener Milan Petrović prigovorio što si ostavio nebranjen gol te krenuo u napad?

- Nije rekao ništa kad je sve prošlo dobro. Bio je, kao i svi, sretan, ha, a tko ne bi bio... Inače, prije toga u karijeri nikad nisam otišao naprijed, bio u polovici terena koja pripada protivniku.

Ipak, Kristić je poznatiji po obranama, pa i penala.

- Penal je zicer za protivnika. To je 90 posto pogodak, a ako ste dobar vratar onda je uspjeh kad taj postotak uspješnosti izvođača penala smanjite na nekih 70 posto.

Je li imaš želju kao vratar izvoditi kaznene udarce?

- Imali smo uvijek i imamo i danas dobre izvođače, te nije trebalo, ali ako bi trebalo, ne bih se ustručavao izvodio penale, zašto ne?

Što misliš o vratarima koji izvode slobodne udarce?

- Ako je majstor, ako to baš dobro radi, tada sam za, međutim, ako to napravi loše, tada ide kontra suparnika koja u pravilu završi primljenim pogotkom. Naravno, to hoće li vratar izvoditi udarce ovisi o odluci trenera. Ja nisam za to.

Ima li straha da ne primiš pogodak od suparničkog vratara udarcem s gola na gol?

- Nisam puno razmišljao o tome. To se ne događa često te ti to nije u fokusu. Naravno, ako bi se to dogodilo, to bi bilo loše za mene, iskreno, u to trenutku sramota, ali opet, svašta se dogodi tijekom karijere.

Tko su za tebe najbolji vratari svijeta?

- Posljednjih godina Keylor Navas, Thibaut Courtois, zatim David de Gea, Jan Oblak, te Gigi Buffon unatoč godina jer traje dugo, dugo, a to je baš teško i zbog toga njega posebno cijenim... Inače, nikad nisam mogao izdvojiti nekoga te reći: 'Taj i taj je vratar najbolji'. Točnije, nama vratarima je teško govoriti o vratarima. Mi to podrobnije gledamo. Mogu istaknut nekoga tko je u tom trenutku u najboljoj formi, ali ne i reći 'E, taj je najbolji vratar svijeta'.

Pripremaš li se za utakmice gledajući snimke igara drugih vratara?

- Naravno, to je dio učenja. Gledaš najbolje, i pokušavaš upit kako to oni rade. Ne bih rekao kako je cilj kopirat druge, već učit o njih te težiti to što si naučio da bude savršeno.

Koliko tjedno pogledaš nogometnih utakmica, što uživo, što na televiziji?

- Dosta. Veliki sam zaljubljenik u nogomet, naravno, imam i ja svoje obveze, treninge i utakmice, ali preko tjedna obavezno na televiziji pratim utakmice Lige prvaka. To se ne propušta, te kad stignem utakmice iz najjačih europskih liga. Sad, kad je ovakva situacija, kad se u Europi igra samo u Bjelorusiji, pogledao sam neki dan i utakmice prvenstva Tađikistana.

Za koga navijaš u Prvoj hrvatskoj ligi?

- Za Hajduk. Najbliži nam je i meni najdraži. U zadnje vrijeme mu ne cvjetaju ruže, ali navijač sam Hajduka.

Čiji si navijač izvan granica Lijepe naše?

- Real Madrida. Uvijek mi je bio drag, a pogotovo sad kad je u njemu Luka Modrić, kao što je to bio slučaj kad je za njega igrao Davor Šuker. To je bio uvijek razlog više zašto sam navijao za Real Madrid.

Na posljednjem Svjetskom prvenstvu, koje je 2018. održano u Rusiji, Hrvatske ja igrala finale. Ostvarila svoj najveći uspjeh. Jesi li vjerovao kako Hrvatska može ostvariti takav uspjeh?

- Kao navijač očekuješ uvijek najviše. Osobno sam od ove reprezentacije očekivao puno već na Europskom prvenstvu u Francuskoj 2016. godine. Tada je naša reprezentacija bila više manje u istom sastavu u kojem je igrala u Rusiji. To je kvalitetna reprezentacija koja, nažalost, nije uspjela u Francuskoj, ali je kvalitetu dokazala dvije godine poslije u Rusiji.

Luka Modrić je te 2018. izabran za najboljeg igrača svijeta. Prekinuo je dominaciju Lionela Messija i Cristiana Ronalda. Tko je za tebe bolji, Messi ili Ronaldo?

- To je baš teško pitanje. Ne znam jesu li ikad u povijesti nogometa dvojica takvih igrača bila u istom trenutku i toliko dugo na tom vrhunskom nivou u isto vrijeme. Njih dvojica su sjajni već godinama, ma već desetljeće. Treba skinuti kapu obojici.



Koliko godina planira još braniti Dalibor Kristić?

- Dok god mi je gušt, igrat ću. Nema nikakve granice, nema odluke: 'Branit ću do te i te godine'. Kažem, dok god mi ide, dok god mi nije teško dolazit na treninge i utakmice, i dok god me trebaju, tu sam.