Jens Gustafsson je dobio podršku da nastavi s radom i možemo mi sad pričati da mu je subotnja utakmica protiv Gorice Rubikon, mora ga prijeći ili..., tek činjenica je ide dalje... Zašto ne bi pobijedio Goricu i nastavio dalje sve u Belišće, pa u Koprivnicu.
Naravno da mu predstoje teški zadaci, ali nema laganih utakmica.
Činjenica da je nakon poraza u Šibeniku dobio podršku, odnosno nije se pričalo o možebitnom odlasku, ipak se posrtanje švedskog trenera događa deset dana od godišnjice stupanja na scenu predsjednika “bijelih” Lukše Jakobušića.
Pa time ubrzava momenat da pretresemo tu godišnjicu, nakon što smo secirali dan ranije što sve ne ide u prilog učinku i dojmu što ga daje Hajdukov kormilar prve momčadi, donosi u analizi Slavena Alfirevića Slobodna Dalmacija.
MRK NAKON TOBOLA
Jakobušić je bio mrk nakon Tobola, u Kazahstanu, primio je taj udarac i izdržao, a sad nakon Šibenika sigurno mu nije lako.
Mora se i sam zapitati nije li Jens Gustafsson – kako rekosmo jučer - najslabiji kotač njegova bolida?
Sastavio je posadu koju hvale mnogi komentatori, jer – odavna nije bilo takva prijelaznog roka – pa ipak konačni rezultat ne čini se na tragu (javno proklamiranih) ambicija.
S druge strane, ako je zasjeo na zapovjedno mjesto prije nešto manje od godinu dana, teško je već četvrtog “noštroma” ili “kapa o makinje” bacit s mosta i dovodit petog... Ovo bacit uvjetno rečeno, ali dobro zvuči.
Možda će morat minenjat, ali nije lako brzat odlukom...
Jakobušić je mnogo toga promijenio u Hajduku u 365 dana, a uz njega su sada kao članovi uprave Ivan Matana i Marinka Akrap.
NOVI LIKOVI ‘NA KATU’
Međutim, novi su likovi oko prve momčadi, ne radi se samo o trenerima, novi je primjerice i team-menadžer Stjepan Badrov, na svakoj razini uočava se težnja za promjenama, osvježenjima.
A sve u cilju boljitka rezultata, kako bi rekao Ivan Katalinić: samo je trofej bitan.
U to ime je napravljen pravi defile novih likova i kroz momčad, a dovedene su face kao što su Marko Livaja i Lovre Kalinić, pa Filip Krovinović, naposljetku i Danijel Subašić, između svih ostalih zahvata.
Gustafsson je već četvrti trener kod Jakobušića i to smo posebno secirali, baš ta činjenica daje Jensu dodatni “repesaž”, da ga se ne da tek tako otkačiti, diskvalificirati.
Brojčano je doista pretjerano opet mijenjat. Nije lako olako stavit i petog trenera u godinu dana. Premda bi predsjednik mogao komotno kazati i onu “dok se mete netko mora i zakašljati”. A treba mesti i tražiti rješenje, sve dok se Rubikova kocka ne posloži.
PROBLEM ODABIRA
No, problem bi bio i ponovnog odabira... Ne može ni to preko noći.
Osim četvorice trenera, tu je i 15 novih igrača u odnosu na prošlu godinu!
A kad sve zbrojite Hajduk se nije maknuo sa četvrte pozicije; premda je tu, blizu, nadohvat i Rijeci i Dinamu i Osijeku, ipak je - četvrti. Jaz je manji, to je nedvojbeno, ali je pozicija (zasad) ista. Gdje si bio, što si radio, četvrti si ostao, piše Slobodna Dalmacija.
I sve to, koliko god bilo paradoksalno, veže ruke glede brze smjene: Gustafsson bi moguće tako ispao Pedro. A odgovornost u trenucima naprasne smjene legla po funkcionerima koji su ga doveli.
Zato neka Jens još proba uprit... Sve dok u svići ima uja.
LOV NA KAPITALCA
Možemo samo podsjetit kako je Jakobušić od prvog dana sanjao o treneru – kapitalcu. Kao što je našao igrača kapitalca u Livaji (“on je luksuz za nas”, kaže Tomislav Erceg), tako je htio i trenera kojemu bi povjerio sve ovlasti.
Sanjalo se o Slavenu Biliću, Ivanu Juriću, Ivanu Leki i naposljetku Matjažu Keku, možda smo i mi to s naše pozicije pretjerivali, nesvjesno davali nadu, no nitko nam ne može reći da se navedenom kvartetu baš i nije pričalo...
Uglavnom, od te tadašnje utopije otprije 11 mjeseci imali smo - Tramezzanija, pa sad Gustafssona.
Utoliko je teže odabrati opet nekog novog, pa i ta pozicija – kako nam se čini – ostavlja Gustafssona da pod pritiskom “cajtnota” ispravlja “krive Drine”.