Opet je potekla suza, opet nitko nije skrivao tugu kao onog tužnog 27. ožujka 2019. godine, kad je iznenada, u 48. godini života, zauvijek sklopio oči. Najteže je bilo njegovom ocu Ivu, koji je danas otkrio spomen ploču, koja će na zidu prostorija Nogometnog kluba Konavljanin u Čilipima za sva vremena podsjećati na njegovog sina, a čovjeka koji, kako je to istaknuo Vlaho Kljunak, nikad nije rekao da se nešto ne može, da nešto neće, te da je netko bolji.
Andro Dado Gandić 7.1.1972.- 27.2.3.2019. – 'ponekad ciljevi izgledaju nedostižni, emocije ih čine zamislivim, istinsko vjerovanje čini ih mogućim' – hvala ti za sve, Nogometni klub Konavljanin – uklesano je na ploči.
Ovo što piše na ploči u najkraćim crtama govori što je on bio, kako je radio, s kakvom strašću i ljubavlju je sve to radio – istaknuto je u sjećanju na čovjeka pod čijim je vodstvom Nogometni klub Konavljanin ostvario najveće uspjehe. Dovoljno je sjetiti se plasmana u Treću hrvatsku ligu, zatim osvajanja naslova prvaka Treće hrvatske lige jug, kvalifikacija za Drugu hrvatsku ligu, a Kup Hrvatske, svaka utakmica u njemu je priča za sebe.
I ne samo utakmice, već i putovanja. Ne zaboravlja se odlazak čarterom na prvu utakmicu četvrtfinala protiv Rijeke na Kantridu, potom uzvratna utakmica kad su sekunde dijelile Konavljanin od plasmana u polufinale... Radni dan, 3000 gledatelja na utakmicu na Gnjilama, gdje je Konavljanin bio u to vrijeme domaćin. Prije toga pobjeda protiv prvoligaša Varteksa sa Zlatkom Dalićem na klupi, pa utakmica, koju sezonu poslije, osmine finala protiv splitskog Hajduka kad su opet niknule montažne tribine na Gnjilama, kad se opet tražila karta više i kad je opet Konavljanin bio vijest na naslovnoj stranici Sportskih novosti, Slobodne Dalmacije, u Dnevniku HTV-a...
Pamti se još dosta toga. Odlazak autobusima, osobnim automobilima u Sinj na utakmicu protiv Junaka, odlučujuću utakmicu za naslov prvaka Treće hrvatske lige – jug, penal, pritisak na suce, navijači iza ograde...
Pamti se i kad Konavljanin nije igrao za prvaka, ali nije dozvolio u tom trenutku prvaku uspjeh na njegovoj Šupjaci. Ostala je u arhivi i slika kad je Trogir bio moćan, ali ga je Gandićev Konavljanin po blatnjavom terenu dobio u Čilipima, pa slavlje nakon utakmice. Andro, zagrljen s igračima, trenerom, slavi skupa s igračima na centru terena, u blatu, po kiši...
Toga, i još više toga, prisjetili su se danas na Šupjaci. Tih dana kad je Andro bio na čelu kolone.
- Andro se nikad nije želio isticati, želio ja da uspjeh Konavljanina bude uspjeh svih nas, a mi smo znali kako to bez njega ne bi bilo moguće – naglasili su, ne skrivajući i danas tugu zbog njegovog preranog odlaska, ali i ponos jer su bili dio te lijepe priče, koju je ispisao Andro Gandić.
