Bio je to jedan od prvih sportskih priloga u povijesti Dubrovačkog vjesnika, proljeće 2005., igrao se ragbi na Lapadu. Ragbi je bio njegova velika ljubav. Napisao je tad priču o njemu, o povijesti jajolike lopte na Ušću Neretve. Želio je, kao i ostali u pločanskom klubu da se ragbi u našoj županiji igra jednog dana i u Dubrovniku…
Svaki tjedan, godinama, izvještaj s malonogometnih amaterskih liga, ne samo lige koja se igrala u Domu sportova u Pločama, već i one u Metkoviću. Krajem svake godine bulikan informacija o velikom Božićnom malonogometnom turniru u Metkoviću. U ime Dubrovačkog vjesnika bi uručio pokal za najbolju junorsku momčad. Zatim, Malonogometni humanitarni turnir u njegovim Pločama, ‘Ko to more platit‘. Naravno, Nogometni klub Jadran Luka Ploče i Ženski rukometni klub Dalmatinka, zatim Malonogometni klub Porto Tolero, pa informacije iz karatea, boćanja, o nastupima košarkaških veterana Ploča, o streljaštu, tenisu…
Lete sad ‘slike‘, a spomenuto je tek kap u moru uspomena. Njih je dosta. Baš dosta…
Napustio nas je naš kolega Branko Kulidžan, naš Sana, gospar Branko. Izgubio je bitku s opakom bolešću. Borio se s njom godinama.
Pisao je i za Slobodnu Dalmaciju, Sportske novosti, portal rogotin.hr...
Počivao u miru Božjem. Sućut obitelji.
Gospar Branko, hvala na svemu!