Svake godine, početkom studenog, Bajro Sarić, dugogodišnji predsjednik Šahovskog kluba Dubrovnik, najavio bi turnir, kojim se čuvala uspomena na danas legendarni ‘Ratni brzopotezni turnir s jedinstvenim nagradama‘.
I svaki put bi, da se ne zaboravi, podsjetio na te dane ponosa.
Dogodilo se to u jeku najžešćih ratnih stradanja Dubrovnika, u studenom 1991., u organizaciji članova tadašnjeg Šahovskog društva Dubrovnik Miha Karača, Dinka Bakulića i tajnika kluba Sulejmana Islamovića,uz suglasnost tadašnjeg predsjednika Matka Meda. Tad je realizirana ideja o “ratnom brzopoteznom turniru s jedinstvenim nagradama: pet litara vode, jedna litra mlijeka i štruca kruha‘. Simbolični, ali i u tom trenutku koristan nagradni fond osmislio je član kluba, dipl. ing. arh. Dinko Bakulić - napisao je prije nekoliko godina Sarić.
Priča, koju je poslao tad, ide dalje: Na turniru službenog naziva „Prvi brzopotezni turnir u ratnim uvjetima“, održanom u Gradskoj kavani 17. studenog u 10 sati ujutro, sudjelovalo je dvanaest dubrovačkih šahista: Nikola Bubica, Vicko Marunčić, Tomislav Šeparović, Slavko Grgić, Miho Karač, Đivo Tikvica, Dinko Bakulić, Sulejman Islamović, Stijepo Rudenjak, Jure Popović, Miroslav Avejić i Vladan Pavlović.
- Turnir je trebao biti održan 11. studenoga, ali kako je bombardiranje trajalo pet dana, odgođen je za 17. studenog - ostale su zapisane riječi idejnog začetnika turnira, Dinka Bakulića, koji je još rekao: Mi smo se, kao i u normalnim vremenima, nalazili jedanput mjesečno, jer smo htjeli držati taj normalan ritam, usprkos uzbunama. Nas nekoliko se skupilo i dogovorilo, a ja sam bio onaj s najljepšim rukopisom pa sam ja napisao taj poziv na turnir.
Miho Karač je naglasio kako nisu smjeli reći gdje će se turnir održati pa je na pozivu, koji se čitao i na radiju, tek navedeno da se svi zainteresirani mogu javiti u ured Konvoja „Libertas“.
– Taj turnir jedinstven je u svijetu po nagradnom fondu jer su i voda i mlijeko i kruh u to vrijeme u ratnom Dubrovniku bili od životnog značenja - rekao je Karač.
Prvu nagradu, plastični bidon od pet litara vode, u to ratno vrijeme najvrjedniji rekvizit, darovao je Bakulićev tast Mato Mojaš. Litru mlijeka darovao je međunarodni šahovski sudac Sulejman Islamović, a štrucu kruha kao treću nagradu donirao je Miroslav „Kruh“ Avejić.
– Dovoljno govori činjenica da je na dan odigravanja turnira padala velika kiša i ljudi su s lavandinima skupljali kišnicu s crkve svetog Vlaha, a na turniru je prva nagrada bio upravo bidon s pet litara pitke vode - rekao je Karač, a zapisao Sarić.
Igralo se u „okovanoj“ Gradskoj kavani kojom je upravljao član kluba Filip Kulušić.
– Uvijek se znalo da gdje sam bio ja, tu je uvijek bio i šah. Prostor Gradske kavane je bio razrušen i morali smo ga zatvarati šticama kako bismo mogli održati turnir - riječi su Kulušića.
Turnir je za vrijeme odigravanja posjetio i član kluba te ratni dozapovjednik obrane grada, pukovnik Mirko Katanić te tom prilikom Kulušiću u šali rekao: „Ili im daj jesti i piti, ili ću te mobilizirati!“
Mnogi članovi kluba iz Lapada ili Gruža, sam Sarić je jedan od njih, zbog stalnih uzbuna i neizvjesnosti s kojom je grad tih ratnih dana živio, nisu mogli nastupiti na turniru. Prvo mjesto i pet litara pitke vode osvojio je Nikola Bubica, drugoplasirani osvajač litre mlijeka bio je Vicko Marunčić, dok je trećeplasirani Tomislav Šeparović postao bogatiji za štrucu kruha.
Ostalo je zapisano u povijesti Šahovskog kluba Dubrovnik kako je još pred sam rat Upravni odbor tadašnjeg Šahovskog društva, na čelu s Matkom Medom, donio odluku o ustupanja financijskih sredstava, dijelom za Hrvatsku vojsku, a dijelom za humanitarne svrhe.
– Svi aktivni članovi potpisali su izjavu da se stavljaju na raspolaganje za obranu zemlje, kao i klupske prostorije i inventar - ostale su zapisanme i riječi Karač koji je dodao tad kako je u siječnju 1992. godine, za vrijeme odigravanja meča sa zadarskim šahistima (prvi službeni ekipni meč u neovisnoj Hrvatskoj), bilo lakše sastaviti šahovsku ekipu Hrvatske vojske nego šahovskog kluba, jer je velik broj članova bio angažiran u vojsci.
– Mnogi u Gradu ne razumiju značenje ovog turnira. Ljudi ga promatraju tek kao jedan šahovski turnir, ali on nije bio samo to - riječi su Nikole Bubice, koji je dodao: ‘Prvi brzopotezni turnir u ratnim uvjetima‘ odjeknuo u cijelom svijetu jer je bio znakovit vapaj prema međunarodnoj javnosti, a kojeg su strani novinari prenijeli mnogim europskim medijskim kućama. Sama ideja o nagradnom fondu po meni je briljantna i Dinko je to stvarno pjesnički osmislio. To je bio čin otpora, jer nismo imali drugi način da se borimo i taj turnir je za nas šahiste bio najjače oružje.
Sarić je još napisao: Ostaje za povijest da su dubrovački šahisti legendarnim „turnirom za vodu, mlijeko i kruh“, dotad nezabilježenim lucidnim djelom ponosa i prkosa uspjeli izboriti najznačajniju pobjedu – odaslati u svijet istinu o stradanju grada koji je vapio za pomoć i ponosu građana nesalomljiva duha i prkosnog srca.
Šahovski klub Dubrovnik je danas turnirom u hotelu Dubrovnik Palace obilježio 34. godišnjicu Prvog brzopoteznog turnira u ratnim uvjetima. Kao i te 1991. godine, tako i ove, nagrade su i dalje pet litara pitke vode, litra mlijeka i štruca kruha, ali isto tako i 75. godina od Šahovske olimpijade, koja je održana u Dubrovniku 1950. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....