Brod se zvao Sinbad San, ali smo iz imena izbacili San što znači visočanstvo, titula. Učinili smo to budući su u lukama, u kojima bi pristajali, skoro svaki put napisali drugačije, krivo, pa bi ga tražili u registru brodova, i kad se to dogodi, svaki put problemi. Zbog toga smo odlučili ovaj put ‘skinut’ onaj san, ostavit samo Sinbad. Naravno, zna se dogodit i tu greška, i to u jednom slovu, ali oni koji su odrasli na crtanim filmovima o Sinbadu, znaju kako je SiNbad, a ne SiMbad – priča Leo Lemešić, Splićanin, moreplovac, pustolov. Loše vrijeme je učinilo svoje već na početku, i kad se to dogodilo, uplovio je u Dubrovnik, koji će mu tako biti zadnja hrvatska luka iz koje kreće na put oko svijeta, a ne njegov Split.
Taj svoj san – otploviti ‘zemaljsku balotu’ Lemešić je već ostvario, ali, vrag mu ne da mira, i kreće opet. Šalimo se, San je izbacio iz imena broda, ali svoj san će ispuniti dva puta. Najmanje...
- Prvi projekt se zvao, prevedeno na hrvatski: ‘podjela snova’. Ostvarili smo ga u brodu Dora, ne samo na zadovoljstvo Marina Bosotine, koji mi je posudio jedrilicu, te mene, već i 150 članova posade, koji su se izmjenjivali tijekom pet i pol godina dugog putovanja. I ovo putovanje bi trebalo potrajati toliko bez obzira što je jedrilica, Sinbad, moćnija od Dore. Opremljena je s puno više opreme koja će služiti za istraživanja, koja ćemo provoditi, te na taj način pomoći u ostvarenju svih naših snova, pretvaranja snova u stvarnost jer, kako kažu, oni koji žive na jedrilicama i na brodovima da ti jedrilica ili brod vrijede koliko pomoćni brod. Ovaj put imamo uistinu odličan brod. Mi ga zovemo Mali div.
Što taj Mali div ima najviše, jedara?
- Kupili smo jedra od materijala koji je dugotrajan, ali smo ponijeli i rezervna. Pokušali smo, koliko smo mogli, duplicirati svu opremu, pa čak i za pomoćne brodice. Imamo za sad samo jedan kompresor, ali mislim kako će nam on biti dovoljan. Imamo dosta solarnih panela, koji bi nam trebali omogućiti neovisnost o drugim vrstama napajanje kad smo daleko od luka, i smatramo kako ćemo veći dio puta proći na jedra.
Put se zna, preko Atlantika do Kariba, proći će Panamski kanal, zaljev Baja California u Meksiku, Tihi ocean...
- Koliko najviše dana bude da ne stanemo nogom na kopno? Ha, dvadesetak dana jer je manje više slična udaljenost proći Atlantik i Pacifik. Ovaj brod ima velike mogućnosti kretanja bez jedara, ima velike tankove za gorivo, te i Atlantik, i Pacifik možemo svladati bez jedara, ali nam, naravno, to nije cilj. Međutim, to spominjem radi sigurnosti.
Zar ne može kraće trajat ovo putovanje?
- Kad su veliki snovi u pitanju, a u ovom slučaju jesu, za njihovo ostvarivanje trebaju velika odricanja. Kad se već takva odricanja naprave, onda to izbivanje iz Lijepe naše, iz najljepšeg mora na svitu, mora biti toliko dugo. Mi ne idemo rušiti rekorde, proputovati svijet za 80 dana, pokazati kako možemo preploviti svijet, već zato jer to volimo, jer se u pučinskom jedrenju, oceanskom, pronalazimo. Smatramo kako je to vrijedno svih odricanja. Ja sam veliki sretnik jer sam to već jednom ostvario, od 2010. do 2016., a ovo sad je za mene ekstra bonus. Smatram ovo drugo putovanje oko svijeta nagradom, ali i obvezom pokazati drugima, tj. pomoći drugima da i oni dožive ono što ja već jesam. Nas je sad na jedrilici osam, bit će nas tijekom putovanja najviše do deset, nikad manje od sedam. Posada će se mijenjati svako mjesec dana. Put do Meksika od 11.000 milja imat će osam etapa, ravnomjerno vremenski raspoređenih tako da svima budu interesantne, te svatko od njih sebe pronađe u jednoj.
Što je sve Lemešić prošao u svom prvom putovanju oko svijeta. Ostalo je zapisano kako je bio u pedesetak država..
- Užitak je bio upoznati sve te države, njihove stanovnike, običaje, ali je svaki put bilo važno znati najvažnije stvari i prije nego smo došli u neko mjesto, pripremiti se.
Lemešić je sa svog prvog putovanja šest puta za redom poslao svojima u Hrvatskoj čestitku za novu godinu.
- Gdje sam slavio nove godine? 2011. sam dočekao u državi Sveti Vincent i Grenadini, otočnoj državi u Karipskom moru. Jedna je bila u Panami, na izoliranom otočiću na kojem žive Cuna indijanci, mi pišemo Kuna indijanci. Jedna nova godina je bila u Meksiku, jedna na Tajlandu, jedna u Južnoafričkoj Republici...
Jedri od kad zna za sebe. Naime, njegova obitelj je imala mali krstaš, Suša 6,5 metara s gumenjakom koji je bio pomoćna brodica.
- Imali smo Tomos 4, izvan brodski motor i za gumenjak, i za jedrilicu.
Hrvatska bandjera se vijori na Sinbadu, ali i Hajduka.
- Dalmacija u mom srcu, međutim, u ovom projektu je cijela Hrvatska. U ovoj prvoj ruti su dva Slavonca, dva Međimurca, dok je nas četvero iz Dalmacije. Tijekom putovanja imat ćemo članove posade i iz drugih dijelova Lijepe naše. Što se tiče Hajduka, otac Marino je bio igrač Hajduka. Svim srcem sam za Hajduka. Tu je i velika zastava Jedriličarskog kluba Labud, čiji sam član.
U Dubrovniku je dobio na poklon i bandjeru Jedriličarskog kluba Orsan.
- Već dugo, dugo godina, najmanje 45, sam prijatelj s Orsanovcima. Uvažavam jedriličare s dubrovačkog područja, koji su redovni sudionici svih regata u splitskom akvatoriju. I nadam se kako ćemo još dugo dugo biti sportski suparnici, ali također i dalje veliki, veliki prijatelji. Za mene je Jadran Gamulin, član Orsana, pojam pomorca u onom istinskom smislu, pravi zaljubljenik u more i sve oko mora.
Imao je 40 godina kad je krenuo na svoje prvo putovanje...
- Još prije tog prvog putovanja sam pročitao kako treba krenuti na put što mlađi, ne zbog toge jer si tad fizički moćniji, nego da kad se vratiš ostane više života za prenijeti bogatstvo, koje si stekao, na druge i uživati u onome što si prošao. Kad sam se vratio s prvog putovanja, bilo je to 2016. godine, obećao sam sebi kako neće proći deset godina da isplovim ponovno, i u tome sam uspio. I dok sam prvo putovanje sam inicirao, ovaj put sam krenuo na nagovor drugih i uz pomoć drugih – rekao je 53-godišnji Lemešić nakon što je privezao Sinbada u lučici Orsan, koja će biti zadnja hrvatska luka prije novog putovanja oko svijeta...