TAD I VIŠE (NITKO) NIKAD Kad je dotaknuo cilj, i kad se vrijeme na semaforu zaustavilo na 38 sekundi i 71 stotinku, u Gružu je nastalo oduševljenje!

Nikad prije, a i nikad poslije Bazen u Gružu, koji je izgrađen 1961. godine, nije svjedočio obaranju svjetskog rekorda. Potpisao ga je u subotu, 19. travnja 2008. godine, dan uoči svog dvadeset i četvrtog rođendana, plivač Mihovil Španja, najuspješniji, ne samo dubrovački paraolimpijac.

Bazen u Gružu je tog vikenda, 19. i 20. travnja 2008., bio domaćin međunarodnog plivačkog mitinga 'Zlatni Orlando', a nakon završetka programa prvog dana mitinga na startni blok se popeo trofejni Dubrovčanin. Uz rub bazena su bili sudionici mitinga, članovi njegovog Plivačkog kluba Jug, na tribinama gledatelji, njegova obitelj, prijatelji...

Plivao je Španja tih 50 metara prsno, svi ostali u Gružu skupa s njim, a kad je dotaknuo cilj, i kad se vrijeme na semaforu zaustavilo na 38 sekundi i 71 stotinku, nastalo je oduševljenje. Mihi je za 13 stotinki sekunde plivao brže od starog svjetskog rekorda, kojeg je tri godine držao Britanac Sasha Kindred iz Velike Britanije. 



Osim što je to bio prvi (i do danas jedini) svjetski rekord oboren u Gružu, bio je to ujedno i prvi svjetski rekord kojeg je Španja oborio u velikom, 50-metarskom bazenu. U karijeri je Španja pod vodstvom trenera Deana Kontića poslije tog nezaboravnog 19. travnja 2008. još nekoliko puta diljem svijeta rušio svjetski rekord na 50 metara prsno u velikom bazenu, a u karijeri je obarao svjetske i europske rekorde u još nekoliko disciplina, i to ne samo u velikim, već i u malim, 25-metarskim bazenima. Bio je svjetski rekorder na 100 leđno, 100 prsno, 200 mješovito, 400, 800 i 1500 slobodno...

- Ukupno sam šesnaest puta obarao svjetski rekord – rekao je na kraju svoje plivačke karijere, bilo je to krajem 2012. godine, nakon Paraolimpijskih igara u Londonu 2012., a nakon koje je nastavio svoju, kako zna istaknuti, 'trku koju pliva cijeli život', onu za izjednačavanje prava sportaša s invaliditetom i ostalih.

Španja je sa sedam mjeseci obolio od dječje paralize. Prije je naučio plivati nego hodati, a u toj svojoj najvažnijoj utrci života uspio je ponajprije zahvaljujući pokojnim roditeljima, tati Tonku, koji je preminuo na Staru godinu 2005. godine, te majci Kati, koja je zauvijek zaklopila oči početkom ove godine, zatim, sedam godina starijem bratu Mateu, tetki Ani Mišić, koja ga je pratila na gotovo svim velikim natjecanjima. Osvojio je ukupno čak 26 medalja na velikim natjecanjima među kojima najviše sjaje četiri bronce s Paraolimpijskih igara, četiri naslova svjetskog i četiri naslova europskog prvaka.

Više puta je Španja bio izabran za najboljeg hrvatskog sportaša s invaliditetom, on je hrvatski sportaš s najviše medalja s velikih natjecanja, a nagrađen je i najvišim državnim priznanjima.