Kad sam pogodio bulina na kraju, stigao do 34 poena, znao sam kako sam oborio hrvatski rekord, ali nisam znao kako je to ujedno i svjetski rekord za uzrast do 18 i do 23 godine. Tek poslije sam to saznao od Luka Hendića, koji je i 'kriv' što sam protiv Ploča nastupio u disciplini precizno izbijanje. On je osjetio kako bih mogao ostvariti dobar rezultat, i pogodio je – priča 17-godišnji Gracija Stjepčević, boćar od rođenja iz Boke Kotorske, iz Donje Lastve. Sa šest godina je počeo igrati boće. Trenirao je i nogomet, ali otac je bio boćar Palme, te ga je vodio na boćarske treninge.
- Susjed mi je Miroslav Petković, najbolji boćar Crne Gore, i tako sam uz tatu i njega počeo trenirati i igrati boće – priča učenik drugog razreda srednje škole.
U mlađim uzrastima se Gracija nakrcao trofejima, a iako je rođen 8. siječnja 2004., već se može pohvaliti s tri naslova seniorskog prvaka Crne Gore te četiri seniorska srebra. U dresu crnogorske juniorske reprezentacije Gracija je osvajao turnire u Monte Carlu, te u Sloveniji, a ima i dva nastupa na svjetskom juniorskom te jedan na europskom juniorskom prvenstvu.
- Na Svjetskom juniorskom prvenstvu sam bio na korak do polufinala i medalje.
Graciju je Miroslav Petković uzeo za ruku, te doveo u Hrvatsku. Skupa su igrali za dubrovački Hajduk, a kako mu je tek 17 godina, u istoj sezoni može igrati i igra za Sokol iz Dubravke, trećeligaša.
- U Hajduku sam stekao veliko iskustvo. Zahvalio bih Dariju Miljeviću koji mi je omogućio da igram, i to sam u svakoj utakmici igrao nekoliko disciplina. Sad sam u Sokolu, a igrat ću i za Palmu, te se nadam kako ćemo ove godine vratiti naslov prvaka Crne Gore u Donju Lastvu – priča Gracija, koji tri puta tjedno prelazi državnu granicu.
- Treniram svaki dan, ili sam na terenima u Donjoj Lastvi, ili u Dubrovniku, ili u Vodovađi. Ne vozim, ha, te sam na treninge Hajduka išao autom s Miroslavom Petkovićem, dok sad, kad idem na treninge Sokola, uvijek netko dođe po mene iz Dubravke, te me vodi u Vodovađu na trening. Naime, meni je blizu kuće u Donjoj Lastvi trajekt. S njim pređem na drugu stranu. Tu me pričekaju s autom, i nakon treninga me vrate. Volim boćanje, nije mi teško putovati.
Tako je zadnje dvije godine. Od tad je u dubrovačkom klubu, a od ove sezone i u Sokolu u čijem je 'zelenom' dresu oborio svjetski rekord za igrače do 18 i do 23 godine.
- Kad sam pogodio i sedmu poziciju, bio bez promašaja, tad sam promislio, ovo bi moglo lijepo završiti. Nikad nisam, pa ni na treningu, pogodio prvih sedam pozicija, a zatim sam pogodio i osmu. Imao sam 26 od 26 poena. Potom deveta pozicija. Pogodio sam bijelu, ali je otišla i crvena boća. Ha, bilo je blizu, te mi je bilo krivo što nisam uspio i tu poziciju pogoditi, ali sam se uspio smiriti, te nastaviti jer sam znao kako još uvijek mogu oboriti hrvatski rekord. Uspio sam nakon toga pogoditi i desetu poziciju, i onda i zadnju, jedanaestu, a zadnja pozicija je bulin. Njega je najteže pogodit. Kad sam i to uspio, svi su utrčali u teren. Čestitali mi. Baš lijep osjećaj. I onda me nakon svega zove Luko Hendić i kaže: 'Gracija, nisi oborio samo hrvatski rekord, već i svjetski!'. Presretan sam. Kažem, nikad ni na treningu ovo nisam uspio. Najviše do jučer 29 poena, a sad 34 i svjetski rekord. Ma kad sam pogodio na kraju bulin, sreći nije bilo kraja bez obzira što u tom trenutku nisam znao da sam novi svjetski rekorder! - kaže sjajni mladi boćar iz Donje Lastve.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....