Izgubili smo od Francuske sa četiri razlike, a dobili s pogodak razlike Portugal. Plus, četvrtog sudionika skupine smo dobili s tri razlike, a taj Tunis je izgubio od Portugala sa sedam, a od Francuske s jedanaest razlike. Uoči zadnje utakmice turnira između Francuske i Portugala imali smo četiri boda, kao i Francuska, a Portugal dva, te činjenicu da više ništa nije u našim rukama, već u rukama Francuske i Portugala. Navijali smo za Francusku protiv Portugala, njen uspjeh u zadnjoj utakmici (pobjeda i remi) nas je vodio na Olimpijske igre, ali smo imali i činjenicu da je zbog naše najslabije pogodak razlike Francuskoj igrao i poraz do sedam razlike za prolaz dalje skupa s Portugalom. Nama je igrala i pobjeda Portugala s više od sedam razlike. Tad bi ispala Francuska. I kad je tako, u glavama igrača Francuske 'pisalo' je uoči utakmice 7:0. U završnici utakmice, kad je na semaforu pisalo 28:25 za Francusku, njima je pislao da imaju deset pogodaka viška, i mogli su dozvoliti sebi i da gube lopte, promašuju, da ne igraju više sto posto, jer je bilo jasno kako idu dalje. Portugal je pak jurio u tim trenucima sto na sat, njemu u glavi nije bilo da Francuska ima deset pogodaka viška u bitci za prolaz dalje, on je vidio rezultat koji je pisao na semaforu jer je njega bilo kakva pobjeda donosila plasman na Olimpijske igre. Uspio je na kraju doći do nje. Francuska je nakon što je Portugal pogodio za vodstvo 29:28, pogodila za 29:29, ali na našu žalost vrijeme je bilo već isteklo te taj pogodak nije priznat...
Portugal je zbog pobjede bio 'lud od sreće', Francuska nije imala razloga za tugu, što više, dosta prije kraja utakmice s Portugalom je sebi mogla čestitati na plasmanu na Olimpijske igre. Mi smo pak navijali za Francuze, na kraju čekali da suci priznaju njihov pogodak za 29:29, nadali se kako vrijeme nije bilo isteklo, kako je pogodak regularan...
Nismo to dočekali, te nećemo igrati na Olimpijskim igrama. Drugi put u povijesti propustiti ćemo najveće natjecanje. Nismo igrali u Sydneyju 2000. godine, nećemo ni u Tokiju 2021. godine, a mi smo reprezentacija koja se na četiri od pet Olimpijskih igara borila za medalju i tri puta je izborila (Atlanta 1996. zlato, Atena 2004. zlato, Peking 2008. četvrti, London 2012. bronca, te 2016. Rio poraz u četvrtfinalu), te je za nas ovo sad težak udarac, koji se dogodio samo godinu dana nakon osvajanja srebra na Europskom prvenstvu.
Ivan Čupić, 34-godišnji Metkovac, sjajno desno krilo, bio je naš najbolji pojedinac u kvalifikacijama za Olimpijske igre. Držao nas je s deset pogodaka iz jedanaest šuteva u igri za uspjeh protiv Francuske od koje smo na kraju izgubili, s devet pogodaka iz devet pokušaja vodio nas do preokreta protiv Portugala i minimalne pobjede. Čupić se vratio u reprezentaciju nakon tri godine. Želio je na Svjetskom prvenstvu u Egiptu početkom godine otići do nove medalje, sad u Francuskoj do plasmana na Olimpijske igre, svoje treće u nizu i ukupno. Njegov san se nije ispunio. Pognute glave smo se vratili iz zemlje Faraona, sad i iz Francuske u koju ćemo se, nadamo se, vratiti 2024. godine.
Pariz je tad domaćin Olimpijskih igara.