14. TRAVNJA 2010. SMO NAPISALI: "HVALA, GARCIA!" Dan kad je kapetan prvi put ‘odigrao‘ za Juga!

Hvala, Garcia – napisali smo prije točno deset godina. Jug je 14. travnja 2010. izborio nastup na Final fouru europske Lige prvaka. Dobio je i uzvrat u Gružu, i to s 10:9, nakon što je u Barceloni bio bolji od Barcelonete s 9:7 te se plasirao na završnicu u Napulju.

Ne, nije te večeri Xavi Garcia bio u kapici Juga, već se u kapici španjolskog prvaka u 21. minuti utakmice 'zakačio' sa sucima te je isključen s pravom zamjene. Ne tvrdimo, podvukli smo i tad, kako je to bio ključni trenutak utakmice, ali da je to olakšalo život Jugu, a otežalo Barceloneti, to je sigurno.

Jug je te večeri u Gružu uzvrat četvrtfinala europske Lige prvaka otvorio vodstvom 2:0, imao u tom trenutku, kad se u obzir uzme prva utakmica, četiri pogotka viška. Promislio – gotovo je, ali jaka je bila Barceloneta. Nije imala samo Xavija, već je tad za nju (a i danas je u njenim redovima) igrao najbolji stranac koji je nosio kapicu Juga – Felipe Perrone. Zatim na vratima je i tad bio Daniel Lopez Pinedo, a igralo je, kao i danas, bulikan reprezentativaca Španjolske, koja je tad bila aktualni svjetski doprvak iz Rima.



Jug je gubio u prvoj četvrtini s 3:2, u drugoj sa 4:3 i 5:4, u trećoj sa 6:5 i 7:6. Potom je Sandro Sukno uzeo 'dirigentsku palicu' u svoje ruke te s tri odlične asistencije na drugu stativu sve okrenuo na stranu Juga. Pogađali su nakon sjajnih dodavanja tad 19-godišnjeg Sandra drugi put u utakmici Paulo Obradović i Ivan Sukno te prvi put Maro Joković za 9:7 vodstvo Juga, a za konačnih 10:9 i novu jugovu europsku pobjedu zakucao je te večeri najbolji strijelac utakmice, Andro Bušlje, koji je postigao četiri pogotka. Jug, kojeg je s klupe vodio Elvis Fatović uz asistenciju Miha Bobića, mogao se nakon toga spremati za put u Napulj, u Scandonu, gdje ga je u polufinalu protiv Primorca iz Kotora, aktualnog prvaka Europe, zaustavio sudac - Mark Koganov iz Azerbajdžana, ali to je neka druga priča.

Xaviju Garciji je utakmica protiv Juga u Gružu bila posljednja euroligaška utakmica u kapici Barcelonete. Iduće sezone je igrao za Primorje EB u kojem je bio do ljeta 2015. godine. Od tad je u Gružu. Do ljeta 2015. osvojio je s Barcelonom tri, a s Barcelonetom četiri naslova prvaka Španjolske, s Barcelonom dva, a s Barcelonetom četiri španjolska kupa, s Barcelonom europski LEN-a kup, te s Primorjem dva prvenstva Hrvatske, tri Kupa Hrvatske i tri Regionalne lige.

S Jugom je u četiri završene sezone osvojio četiri naslova prvaka Hrvatske, četiri Kupa Hrvatske, tri Regionalne lige, jedan naslov prvaka Europe i jedan europski Superkup.

Debi u kapici Hrvatske imao je u Riju 2016. godine gdje je stigao do svoje prve i do danas jedine olimpijske medalje (srebro) u svom četvrtom nastupu na Olimpijskim igrama. Sa Španjolskom je na Svjetskim prvenstvima osvojio srebro u Rimu 2009. i broncu 2007. u Melbourneu, a s Hrvatskom zlato 2017. u Budimpešti i broncu 2019. u Gwangju, dok s europskih prvenstava ima dvije bronce, prvu je osvojio sa Španjolskom 2006. u Beogradu, a drugu 2018. s Hrvatskom u Barceloni gdje je rođen 5. siječnja 1984. godine.

Čast da bude kapetan Juga Xavi je dobio uoči početka sezone 2018./19. Ne, ne iz razloga jer je 'pomogao' 2010. godine.