Lijevo su Fountoulis i Alex (Papanastasiou -op.a.), na dva metra će biti Nikolaidis, desno Vamos i Genidounias. Naravno, na beku Bušlje, a na vratima Bijač. I druga sedmorka im je kvalitetna, ovi neki mlađi igrači su nepredvidivi. Ako ćemo o svakom igraču, sve su to poznata imena. Grci su u zadnje vrijeme itekako uspješni na velikim natjecanjima (Grčka je olimpijski i svjetski doprvak –op.a.), Marton Vamos je s Mađarskom aktualni svjetski prvak i brončani iz Tokija, zatim naši Bijač, Bušlje i Lončar... Evo, kad ovako nabrajaš, prvo postaviš sam sebi pitanje: ‘Koga pustiti da puca?’. Generalno, forte Olympiacosa je tranzicija. Brzi protok lopte, pa dodavanje na centra, ili za Nikolaidisa, ili za Lončara. Ako smirimo brzinu njihovog napada, imat ćemo priliku za dobar rezultat. Imamo se i mi čemu nadati. Bar ja tako razmišljam uoči utakmice u Pireju – priča Maro Joković, evo, u nedjelju, 1. listopada, puhat će 36 svjećica na rođendanskoj torti. Najtrofejniji hrvatski vaterpolist svih vremena odavno ima više klupskih trofeja nego godina – 45! Tri je, nek se zna, osvojio igrajući jedne sezone za Olympiacos, tri kad je nosio kapicu PRO Recca, najviše – 35 – u kapici svog Juga...
Olympiacos je prvi suparnik Juga u skupini ‘B’ europske Lige prvaka, potom dolazi PRO Recco u Gruž. Četvrti sudionik skupine je Dinamo iz Tbilisija.
- Ha, jedino u ovoj našoj skupini nisam igrao za Dinamo, a eto, nikad, pa ni s reprezentacjom nisam bio u Tbilisiju...
To ga čeka u 3. kolu, 17. listopada. Povratak na Olympiacos. Ako itko pozna igrače grčkog prvaka, zna Joković. Od glavnih, nema s kojim nije dijelio svlačionicu.
- Nisam jedino s Fountoulisom.
Imamo se i mi čemu nadati – ponavljamo riječi Jokovića.
- ‘Brusili’ smo neke stvari trenirajući u Gružu s Ferencvarosom, koji je bio par dana naš gost. Isto tako s hercegnovskim Jadranom. Vidjet ćemo hoće li to, što smo ‘brusili’, upaliti sad protv Olympiacosa u Pireju.
PRO Recco brani naslov i najveći je kandidat za novi naslov, Olympiacos se nada kako će mu on, kao i 2018. godine, pomrsiti račune. Zar se imate čemu nadati kad su vam u skupini suparnici dva kandidata za naslov, a prolaz dalje iz skupine izborit će dva najbolja?
- Nismo došli skinut gaće. Mislim kako će se svatko protiv nas trebat dobro potrudit za osvojiti bodove.
Maro traje i traje, dvadeset seniorskih sezona! Koliko je samo puta igrao protiv Olympiacosa u kapici Juga u Pireju.
- Vazda je bilo dosta muke. Vazda je Pirej bio nezgodan teren. Još kad bi došli navijači Olympiacosa, e tad je bilo još teže u toj i takvoj atmosferi. Naravno, to mi je odgovaralo kad sam bio u kapici Olympiacosa. Pamtim s Jugom kako smo dobili u Gružu prvu utakmicu četvrtfinala s pet razlike, a u Pireju izgubili četiri. Oni su, ako se ne varam, imali pri vodstvu četiri razlike kontru dva na jedan... Ako se ne varam Sandro Sukno je prekinuo taj napad... Uf, prošli smo. Bilo je to 2008. godine. Zatim sezonu prije, nakon što smo osvojili u Melbournu s reprezentacijom zlato. Gubili smo dva razlike na ulasku u zadnju minute. Miho Bošković je do kraja postigao dva pogotka, te smo izbjegli poraz, 13:13, osvojili bod i sačuvali prvo mjesto u skupini te nam je bilo lakše u četvrtfinalu. Uglavnom, i s reprezentacijom je u Pireju uvijek bilo teško. Baš teško - istaknuo je Joković.
Ali, ako nije bilo lijepo u Pireju, pamti Jug sretne dane kad su u pitanju njegovi ogledi s Olympiacosom. Pa, dva naslova prvaka osvojio je pobjedom protiv njega u finalu. Prvo 2001. godine u Gružu na onom nezaboravnom Final fouru, te 2016. godine u Budimpešti kad je četvrti put, a prvi put izvan svog doma podigao kantu prvaka Europe.
Tad u polufinalu bolji od PRO Recca, a u finalu od Olympiacosa. Godinu poslije, bolji od Olympiacosa u četvrtfinalu, a od PRO Recca opet u polufinalu. Ni tad Jug nije bio favorit, nije ni sad u skupini.