Pune tribine, a tko je drugačije očekivao, taj ne zna što je Korčula. Kako je jednom rekao Emil Nikolić, trofejni igrač i trener, koji je Juga 2006. odveo do naslova prvaka Europe, kako rijetko gdje ima toliko talentirane djece za vaterpolo kao u Korčuli.
- Predispozicije su im fantastične. Ali, za razliku od Dubrovnika i možda koje druge sredine, Korčulani su specifični. Ne bave se samo jednim sportom. Oni što igraju vaterpolo, treniraju i rukomet, vole i košarku. Zatim su zaokupljeni i viteškom igrom Moreškom. Većina njih svira i u glazbi. Plus, svi su u vatrogasnom društvu. Pitali su me kakva su to djeca na Korčuli? Rekao sam kako se ovdje djeca rađaju s vatrogasnom kacigom na glavi, u kupaćim gaćicama, u jednoj ruci s mačem (moreška), a u drugoj s loptom. Plešu, plivaju, pjevaju i rastežu vatrogasne cijevi. To su vam djeca Korčule. Imaju sjajne predispozicije da na kraju postanu dobri prvoligaški igrači, možda neki od njih i reprezentativci – podsjećamo na riječi Nikolića, a stoji uz rub bazena Andrija Fabris, bivši gradonačelnik Korčule, a Kapekaš od glave do pete, kao i cijeli otok.
- Kad je Felipe Perrone prvi put došao na Korčulu, gleda pune tribine, pa kaže: Ovdje na Korčuli vaterpolo izgleda daleko ljepši sport – citira Fabris kapetana španjolske reprezentacije, a hrvatskog zeta. Fabris je k’o mali u Kuparima pratio nastupe onog najjačeg KPK u povijesti, momčad koja je ispisala povijest ne samo Korčule, već I čitavog sportskog svijeta kad je osvojila Kup pobjednika kupova Europe 1978. godine.
- Što je lijepo vidjeti ispunjene tribine, te sve ove velikane svjetskog vaterpola – naglasio je Fabris.
U Korčuli su Svjetski dani vaterpola. Ovaj vikend nema tko nije došao na festu čiji je glavni događaj bila utakmica: Hrvatska Zlatni iz Londona 2012. na čelu s Ratkom Rudićem protiv Ostatka svijeta, koju je vodio Igor Milanović.
Došli su svi zlatni, svih trinaest junaka s izbornikom, plus jedan od pomoćnika – Elvis Fatović, te trener vratara Zoran Kačić. Uoči utakmice, kako ih je gledalište pozdravljalo pljeskom, tako su ih Mladen Drnasin, Perica Bukić i Ivan Milaković, predsjednik, direktor odnosno tajnik Hrvatskog vaterpolskog saveza, nagradili za taj najveći uspjeh na Olimpijskim igrama, naše jedino zlato. Ministar turizma I sporta Tonći Glavina, izaslanik predsjednika vlade Andreja Plenkovića, uručio je pak priznanje Rudiću. Pljesak je trajao, trajao, a pljeskalo se i gostima, reprezentaciji ostatka svijeta. Ni oni nisu ostali praznih ruku, a što nisu kriv je domaćin, KPK, predsjednik Mario Sardelić uručio im je prigodne poklone.
Utakmica? Naš kapetan iz Londona se pokušao sjetiti kad je zadnji put igrao utakmicu, a upravo je Samir Barać zaplivao za prvu loptu. Zlatni su poveli pogotkom Nikše Dobuda, dobio je loptu u dva metra, i tko zna, zna – 1:0. Potom je bilo je 1:1, a potegao je majstorski iz vanka Andrija Prlainović. Očistio je paučinu iz gornjeg desnog kuta Josipa Pavića. Iako su gosti vodili s 3:1 i 4:2, 8:7 nakon prve dvije četvrtine za Baraća i ekipu, a u dvije preostale četvrtine gubili smo s 8:9, 9:10, 10:11 I 11:12, poveli s 13:12 drugim pogotkom Dobuda, ali Aleksandar Ivović je izjednačio na 13:13 kad su do kraja ostale 24 sekunde. Promašili mi, promašili gosti, a kad se to dogodilo, skočio je Ratko Rudić, zatražio minute dogovora. Ostale su dvije sekunde vremena za pobjedu. Pokušao je, ali nije uspio Paulo Obradović. Peterci – čulo se s razglasa, ali ostalo je bez pobjednika. Točnije, nije bilo poraženih. Zagrlio je Milanović svog učitelja, akteri utakmice uzvratili su pljeskom gledateljima.
Utakmica će se pamtiti prije svega po činjenici koliko je velikana svjetskog vaterpola istovremeno bilo u domu sportskog ponosa Korčule. Eto, olimpijski pobjednici iz LA-a 1984., Milivoj Bebić i Božo Vuletić su bili u ulozi delegata, Goran Sukno i Zoran Roje su skupa sjedili uz rub bazena, a I oni su osvojili zlato pod vodstvom Rudića u LA-u.
- Roje je bio kapetan u LA-u, ja sam bio dvije godine poslije kad smo uzeli svjetsko zlato u Madridu, a kad je Milanović postigao pogodak u tko zna kojem produžetku za pobjedu – prisjetio se Goran Sukno čiji je sin Sandro 28 godina poslije također pod Rudićem osvojio olimpijsko zlato. Sad je bio s tri pogotka prvi strijelac Hrvatske 2012. protiv World Starsa.
Zatim, Boško Lozica je bio na tribinama, a on je igrao s Ratkom u Moskvi 1980. kad su uzeli srebro. Došao je i legendarni splitski zviždak Željko Klarić, pozdravio se s Nenom Perišem i Vlahom Radičevićem, Splićanin i Dubrovčanin su sudili revijalnu utakmicu.
- Ja sam ovdje u Korčuli sudio prvi put, ako se ne varam, 1972. godine - rekao je danas 78-godišnji Klarić. Pet puta je sudio na Olimpijskim igrama...
Gledao je festu i Denes Kemeny, koji je kao izbornik Mađarske osvojio tri olimpijska zlata u nizu, kao i Rudić. Bile su na utakmici kamere HTV-a i Nove TV. Potonji su se izravno uključili u središnji Dnevnik.
Došli su velikanima svjetskog vaterpola zapljeskati i ministri Branko Bačić i Tonći Glavina, vidjeli smo i župana Dubrovačko neretvanskog Nikolu Dobroslavića. Generacije i generacije Kapekaša. Slikavali su i brojni gosti Korčule, oduševljeni činjenicom koliko je olimpijskih pobjednika na jednom mjestu...
I to nije sve na Korčuli. I nedjelja je bogata događanjima. Sve će se zaključiti projekcijom filma o Ratku Rudiću, ‘Dogodilo se‘, koji potpisuje Dejan Aćimović.
USKORO SLIKOVNICA S UTAKMICE