Prvi napad, loptu je osvojio Marko Žuvela, Loren Fatović je pred kraj tog prvog našeg napada brzo prebacio do Mara Jokovića, koji je iz prve s desnog krila potegao za pet. Tako je počeo zadnji ispit Hrvatske uoči nastupa na Olimpijskim igrama u Parizu, ogled protiv SAD-a u kojem smo poraženi s 11:13. Za točno sedam dana je otvaranje, za devet dana prva utakmica, a suparnik je tad Crna Gora.
Toni Popadić je bio od prve minute na vratima. Marko Bijač nije bio u sastavu. Razlog je bol u leđima, kriva je teretana, jedan krivi potez u njoj, ali trebao bi službeno najbolji vratar zadnja dva Europska prvenstva, a neslužbeno najbolji vratar zadnjeg Svjetskog prvenstva krenuti na svoje treće Olimpijske igre. Iz Rija se vratio sa srebrom, iz Tokija praznih ruku, a nakon tih igara je Joković rekao: Dosta je bilo!
Sad se i Joković opet u ‘kvadratićima’, ide u Pariz, a iza njega su već četiri nastupa na Olimpijskim igrama. Peking i Tokio ne pamti po dobru, u četvrtfinalu je oba puta bio kraj nadanja, ali London i Rio se ne zaboravljaju, pogotovo London gdje je Hrvatska dobile sve utakmice i otišla do kraja.
Šibenska Crnica je večeras bila ispunjena do posljednjeg mjesta, prije gotovo 15 godina tu je Ivica Tucak u svom gradu odveo Hrvatsku do zlata na Svjetskom juniorskom prvenstvu. Dubrovčanin Marko Ivanković, koji je bio MVP prvenstva, pogodio je za pobjedu dvije sekunde prije kraja finala protiv Grčke. Marko Macan, Hrvoje Benić i Marko Bautović su bila preostala trojica Jugaša u kapici reprezentacije, koja su skupa s ostalima, stožerom i navijačima pjevali Lijepu našu.
Tucak je tri godine poslije tog trijumfa preuzeo seniorsku reprezentaciju, bilo je to krajem 2012. godine nakon olimpijskog zlata u Londonu pod vodstvom trofejnog brka, Ratka Rudića. Dva puta je Hrvatska u zadnjih 12 godina s Tuckom bila svjetski prvak, bila je i europski prvak, osvajala je na SP-ima i srebra i bronce, kao i na EP-ima, a sanja najuspješniji hrvatski izbornik kako će se i on moći u trenerskoj karijeri pohvaliti s olimpijskim zlatom.
Ove godine bilo je prvo Europsko prvenstvo, potom Svjetsko prvenstvo, a sad su i Olimpijske igre. Hrvatska u siječnju kod kuće, Dubrovniku i Zagrebu, europski doprvak, a u Dohi u veljači svjetski prvak. Kako bi bilo lijepo i kraj Olimpijskih igara dočekati na postolju. Medalje se dijele zadnjeg dana Igara, u nedjelju, 11. kolovoza.
Hrvatska je na Crnici vodila s 2:0, Luka Bukić je pogodio nakon Jokovića. Amerikanci su uspjeli izjednačiti na 2:2, potom smo imali u nekoliko navrata dva pogotka viška, a suparnik je serijom 5:0 okrenuo sve u svoju korist. Poveo je minutu i 27 sekundi prije kraja treće s 8:7, s 9:7 dočekao zadnju četvrtinu u kojoj je pogodio na početku. Kumovale su tome greške u obrani, ali i u napadu, loš igrač više. Bukić je prekinuo post, a nakon obrane Popadića, odmah je pogodio još jednom, i sve je odmah bilo bolje (9:10, 5 minuta i 41 sekundu do kraja). Ali, vrlo brzo je opet bilo minus tri (9:12). Zatim dva pogotka Hrvatske, ali... Poraz 11:13. Jest pripremna utakmica, ali tko voli gubiti. Nitko. U Parizu mora sve biti dosta, dosta bolje.
Dubrovčanin Vlaho Radičević je skupa sa Šibenčaninom Antom Burom sudio utakmicu, koju su pratila mnoga poznata lica ne samo hrvatskog vaterpola. Puno trenera. Sandro Sukno i Hrvoje Koljanin su bili jedan do drugog, blizu njih i Neven Kovačević...