Zvali smo Marka Bijača i Andra Bušlju u Barcelonu, te brojali s Dubrovčanima u kapici Olympiacosa koliko su puta u karijeri nastupili na završnom turniru

Javio se Marko Bijač, odgovorio na na pitanje, a zatim proslijedio mobitel starijem, Andru Bušlji. I dok su dvojica Dubrovčana, članiova Olympiacosa, napuštali sobu hotela u Barceloni, te hitali na večeru nakon utakmice kod španjolskog prvaka, Zodiac CNA Barcelonete, uspjeha koji im je kolo prije kraja natjecanja u skupini osigurao nastup na Final 4 europske Lige prvaka, prisjetili su se svojih prvih nastupa na završnom turniru najelitnijeg europskog klupskog natjecanja.

- Bio sam u Napulju 2010. godine, ali nisam tad branio, tako da mi je prvi Final 4 s Jugom bio onaj u Beogradu 2013. godine – kaže Bijač. Prvak Europe s Jugom 2016. u Budimpešti, prvak s PRO Reccom u Beogradu 2021. godine. Sad će drugi put za redom s Olympiacosom na završni turnir.

Ukupno? Do danas sudionik završnog turnira 2010., 2013., 2015., 2016., 2017., 2018., 2019., 2021. i 2023., dakle, devet puta. Početkom lipnja na Malti upisat će deseti nastup na završnici.

I onda je mobitel finuo u ruke pet godina starijem, 38.godišnjem Bušlje, pa smo otplovili u, smije se stup obrane Olympiacosa, daleku, daleku prošlost.

- Ja sam s Jugom prvi put u završnici bio 2005. godine u Scandoni kad smo izgubili od Honveda polufinale. Iduće godine smo u Gružu osvojili naslov, dobili PRO Recco u finalu, pa smo potom dvije godine za redom gubili finale od PRO Recca, u Milanu i Barceloni. Nakon toga smo 2009. u Rijeci izgubili opet od PRO Recca, ali tad u polufinalu, kao i 2010. u Napulju od Primorca. Zatim dvije godine ništa, pa 2013. u Beogradu smo poraženi u finalu od Crvene zvezde. Nismo bili 2014., a zadnji put s Jugom sam igrao završni turnir 2015. u Barceloni. Vjeko (Kobešćak), koji nas je preuzeo dva, tri mjeseca prije nas je vodio tamo. Bio je tad Final 6. Dobili smo Egera, pa izgubili od Primorja s pogotkom razlike – vrti film Bušlje.

U ljeto 2015. je napustio Jug nakon 13 sezona.

- Prve utakmice sam za prvu momčad Juga odigrao u sezoni 2002./03., a kad se nakon te sezone, u ljeto 2003. dogodila, nažalost, velika tragedija, kad smo ostali bez Iva Ivaniša, bio sam dvanaest sezona standardni član prve momčadi.

Otišao je 2015. u Posillipo, u Scandonu.

- Igrao sam za Posillipo samo talijansko prvenstvo. Zatim je stigao poziv iz Olympiacosa, te sam nakon godine dana u Napulju prvi put stigao u Pirej. Bio na Final 6 u Budimpešti 2017., izgubili smo od Juga četvrtfinale. Pa iduće godine osvojio sam naslov s Olympioacosom u Genovi, dobili smo PRO Recco u finalu. Zatim smo izgubili od Ferencvarosa finale 2019. u Hannoveru. Nakon toga sam otišao u PRO Recco, ali se zbog korone sezona 2019./20. nije odigrala do kraja.

Iduće sezone je bio u zagrebačkoj Mladosti, ali s njom nije izborio najelitnije europsko natjecanje. Potom u ljeto 2021. godine povratak u Pirej, ali ništa od Final 8 u Beogradu 2022. godine. Prošle godine je bio u Beogradu na Final 8, ali u četvrtfinalu poraz od domaćina, Novog Beograda. Sad ide na Maltu.

- Što se tiče utakmice u Barceloni, imali smo grešaka, koje je Barceloneta kažnjavala jer je vrhunska momčad. Međutim, nismo se predavali. Imali smo malo i sreće, ali smo na kraju ostvarili uspjeh. Kolo prije kraja osigurali smo završni turnir. Stojimo svugdje dobro, ali ništa još nismo napravili. Završnica Kupa Hrvatske je krajem idućeg tjedna, domaćin završnice je Vouliagmeni. Čeka nas sad i polufinale doigravanja za prvaka, a početkom lipnja Final 4 europske Lige prvaka na Malti – kaže Bušlje.

Na kraju utakmice Zodiac CNA Barceloneta – Olympiacos bilo je 13:13, a nakon peteraca konačni rezultat je 18:19. Tko je brojao dok je Bušlje nabrajao, 38-godišnjeg Dubrovčanina, najtrofejnijeg hrvatskog reprezentativca svih vremena, čeka trinaesti nastup na završnom turniru najelitnijeg europskog klupskog natjecanja, a prije 19 godina je imao debi.