Bio je ‘Hajdučko srce‘, a sada je osuđen jer je poznaniku razrezao lice čašom: gledala se Alka, popio je s društvom...

Bivši nogometni reprezentativac BiH i nekadašnji igrač Hajduka, ali i Dinama te dobitnik prestižne Torcidine titule "Hajdučko srce" u sezoni 2006/2007., danas 43-godišnji nogometni trener Mirko Hrgović iz Sinja, osuđen je na splitskom Općinskom sudu na uvjetnu kaznu od osam mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine zbog pokušaja nanošenja teške tjelesne ozljede sugrađaninu Anti Poljaku, piše Slobodna Dalmacija.

Prema nepravomoćnoj presudi, Hrgović je kriv jer je 2. kolovoza 2014. godine oko 19,00 sati u Sinju, pred ugostiteljskim objektom "Potkova" udario Poljaka u glavu oštricom razbijene staklene čaše toliko snažno da mu je nanio reznu ranu na lijevoj strani lica dužine od šest do 10 cm, a samo pukom srećom nije došlo do težih posljedica.

U svojoj obrani koju je dao 30. svibnja 2018. godine, Hrgović je rekao da se ne sjeća točno datuma inkriminiranog događaja, no da je bila subota, da je bilo natjecanje za Čoju, u sklopu održavanja sinjske Alke te da je bilo uobičajeno da se sa svojim društvom baš za Čoju nađe na alkarskom trkalištu i da u društvu prati to natjecanje.

U jednom trenutku da mu je prišao Ante Poljak kojeg poznaje iz grada te da je vidio da je ovaj alkoholiziran jer je bio prilično neugodan, vrijeđao ga je, vrijeđao je njegovu obitelj, spominjao mu je sestru i obraćao mu se riječima smeće i slično,

Kazao je da je u tom vrijeđanju spominjao klubove u kojima je igrao te da je procjenjivao je njegov doprinos u razvoju nogometnog kluba u Sinju i slično. Shvatio je da bi između njih moglo doći do sukoba isključivo zbog Poljakovog ponašanja, pa ga je zamolio da ga ostavi na miru i da se udalji od njega i društva.

No, ovaj je nastavio s vrijeđanjem i približavao se tako blizu da ga je naguravao. Kako je bio naslonjen na ogradu kojom je ograđeno Alkarsko trkalište želio se udaljiti od njega, no Poljak ga je gurao, nakon čega je on zamahnuo rukom, u kojoj je bila staklena vinska čaša sa stalkom i udario ga je u lice. Nakon toga se, kazao je, odmaknuo od Poljaka i krenuo niz alkarsko trkalište.

Istu večer ili najkasnije sutradan kontaktirao je Poljaka želeći izgladiti ovaj sukob jer mu je bilo žao što ga je ovako ozlijedio. Poljak ga je poslije, kazao je, zvao tri puta, tražio je novac za naknadu štete i to pet ili 10 tisuća eura od ove ozljede koju je zadobio. Govorio je da ga neće prijaviti i da neće svjedočiti protiv njega, ako mu plati. Kad je shvatio da Poljaka isključivo zanima novac, prestao se javljati na pozive i nije se želio s njime naći.

Vojko Bašić/Cropix

Oštećeni je, pak, u svom iskazu rekao da Hrgovića dugo zna i da je tada bio s prijateljem i da su gledali natjecanje za Čoju. Bili su kod ulaza u "Potkovu", a blizu je bio Hrgović sa svojim društvom. Javio se Hrgoviću, a u razgovoru da je došlo, kako je rekao, do "blažih tenzija i nesuglasica" u vezi Hrgovićevog sudjelovanja u razvoju nogometa u gradu Sinju.

Poljak je rekao da nije namjeravao uvrijediti nogometaša prema kojem ima veliko poštovanje s obzirom na njegove sportske rezultate. U jednom trenutku Hrgović je, držeći jednu staklenu bocu u ruci, neočekivano zamahnuo prema njegovoj glavi i udario ga u naočale koje je imao na licu, a tada je boca pukla i oštri bridovi su ga porezali po licu.

Kazao je da su ih tada ostali razdvojili, a da je Hrgović bio dosta agresivan i da ga je i dalje pokušavao udariti. Potvrdio je da mu se nogometaš kasnije ispričao i nudio da se dogovore da bi izbjegli sudski postupak i da ovaj sukob riješe na miran način. On je na to prvo pristao, a poslije mu se Hrgović nije javljao. Rekao je da je zainteresiran za kazneni progon Hrgovića i da traži 150 tisuća kuna naknade štete.

Dilemu je li Hrgović čašom ili bocom razrezao Poljaka razjasnio je sudski vještak patolog dr. Antonio Alujević koji je, odgovarajući na pitanje je li taj stakleni predmet bio od ranije razbijen ili je prsnuo na licu oštećenika u trenutku udarca, rekao da ukoliko se radilo o staklenoj boci, a ako ona nije bila prije razbijena, onda ne bi nastala rezna rana jer se boca ponaša kao tupo, tvrdo sredstvo kada nije razbijena.

Čaša se, pak, može rasprsnuti pri trenutku udarca u lice, ali tada od fragmenata stakla ostanu komadići i nastaju sasvim drukčije ozljede. Zato je zaključio da je ozljeda nastala od ranije razbijenog predmeta koji ima šiljasti dio tj. oštricu. Pojasnio je da takav udarac može izbaciti naočale s lica, ali su one prelagan predmet da bi izazvale razbijanje staklenog predmeta.

- Okrivljenik je kritične zgode udario oštećenog u glavu oštricom razbijene staklene čaše, a koje ponašanje manifestira izravnu volju i htijenje da se napadnuta osoba teško tjelesno ozlijedi. Puknuta čaša u svakom slučaju predstavlja izuzetno opasno i pogibeljno sredstvo kojim se atakira prema vitalnom dijelu tijela (glava) uslijed čega je neprihvatljiv navod obrane da okrivljeni nije htio teško tjelesno ozlijediti. Namjeru o teškom tjelesnom ozljeđivanju oštećenog potvrđuje i što sa fizičkim napadom na oštećenog nije prestao ni nakon što mu je zadao udarac u kojem je nastala ozljeda - uz ostalo je, u svojoj presudi, obrazložila sutkinja Mila Kragić.