O Dubrovčaninu Tonku Zecu (58) svjetskog imena Tony Gerard, kojem se od 22. veljače 2022. gubi svaki trag, posljednjih se nekoliko dana priča u perfektu i pod dojmom golemog šoka. Jer, riječ je o imućnom muškarcu koji dolazi iz skromne i ugledne obitelji, od oca Antuna, inženjera arhitekture i plivača, te majke Zore, slavonske učiteljice engleskog jezika, a skončao je, prema dvogodišnjim rezultatima intenzivne kriminalističke istrage, na najgori mogući način.
Ubijen je iz koristoljublja i radi prikrivanja kaznenog djela, i to u unajmljenom stanu u poznatim Hoto vilama u zimi 2022. godine, a potom su njegove kosti, ciljano za tu priliku, nedavno pobacane u iskopanu rupu na 60 centimetara dubine uz jezero Orešje na svetonedeljskom području, otkriva jutarnji.hr detalje zločina.
Glavni akter tih grobarskih aktivnosti bio je njemački državljanin i stari policijski znanac Werner Trautmann (57) koji se s lopatom u automobilu po samoborskoj okolici proteklih desetak dana intenzivno vozio jer je očito shvatio da se oko njega i bivše supruge Marine Šnajder (61) sve više steže obruč sumnje.
Pritom nije niti slutio da svaki njegov pokret danonoćno prate policijski istražitelji u civilu. Naime, nestanak Tonyja Gerarda policiji nije nikad pao u drugi plan, pogotovo nakon otkrića da su njegove dubrovačke nekretnine naprasno prodane za 400.000 eura na osnovi krivotvorene dokumentacije koju je kreirala upravo Šnajder i koja je s Trautmannom potom bratski podijelila novac od kupoprodaje. Tako je policijska upornost u rješavanju priče kao iz Hitchcockovih horora polučila rezultatom jer je Trautmann na njihove oči lopatao, prekapao, selio i zakapao ostatke Gerardova tijela, lubanju, bedrene kosti...
A usput je i torbu, rukavice i odjeću koju je tada nosio, te vjerojatno i onu korištenu u vrijeme svirepog ubojstva i u kojoj se inicijalno riješio tijela prije dvije godine, odbacio na nekoliko lokacija po Zagrebačkoj županiji. Prošlog petka, 23. veljače, ekshumirani su ti zakopani ostaci. Stanovnici oko jezera Orešje promatrali su policiju, ali nisu pritom mogli niti naslutiti kakvu tajnu iskapaju. Vrlo brzo nakon toga policija je uz sirene i pod vodstvom velikogoričkih tužitelja krenula u realizaciju akcije. Trautmannu i Šnajder pokucali su na vrata. Njega su zatekli u kafiću, a nju kod kuće.
- Wernera nismo dugo viđali po gradu, ali smo ostali iznenađeni kad je po Marinu prošli vikend u našu ulicu došla policija. Iz kuće je izašla pognute glave, bila je odjevena sva u rozo, kompletan pinky izgled i uggsice u istoj boji. Jel‘ joj muž u tome trenutku bio kod kuće, ne znam. Mislili smo da su opet neke prevare u igri, koje su joj stigle na naplatu. A kad smo vidjeli u novinama ovaj posljednji povod njezina uhićenja, zabezeknuli smo se - rekla nam je jedna od prvih susjeda uhićene Šnajder, odmahujući dalje rukom kako ne želi više ništa govoriti, pa ni je li ikad u njezinoj ulici vidjela pokojnog muškarca ili da dolazi k Marini u dom.
A taj pokojni čovjek za osobe na krajnjem jugu Hrvatske bio je "rado viđeno čeljade Grada i Porta". Neki o njemu progovaraju iz čiste zavisti, što zaključujemo po vokabularu i opisima koji koriste, a neki o Tonku imaju samo riječi hvale i prisjećaju ga se s tugom nakon stravičnih saznanja.
- Vjerujte, nema dana da ne pomislim na Tonka ako prođem Zlatarićevom i Garištem, dubrovačkim ulicama u kojima je imao te nesretne lokale za kojima su se mnogi pomamili. Nije ih htio prodati ispod cijene jer bi to u Dubrovniku bio lud potez tako da mu se nije žurilo s prodajom. Sve dok ih Marina nije počela aktivno nuditi okolo. I onda je nekako u isto vrijeme objavljeno da je odjednom nestao i Tonko, a gradom se pročuo glas da Marina govori kako je Tonko njoj prepisao lokale jer joj je bio dužan. To mi je apsurdno zvučalo jer ako je netko mogao nekome posuditi novac, onda je to bio upravo Tonko, a ne obrnuto - govori nam usplahireno stanovnica stare dubrovačke jezgre koju je vidno potresla vijest o smrti znanca još iz djetinjstva.
Na drugom kraju Europe, gdje živi već dugi niz godina, sin tragično preminulog Gerarda proživljava najteže trenutke u životu. Konstantno vrti film i prebire po mislima riječi koje mu je otac izgovorio prije nestanka. Bilo je to nekoliko dana prije nego što je doputovao u Zagreb te s očevom sestrom, bravarom i u pratnji policije prvi ušao u stan u Vrbanićevoj ulici nadomak Kvatrića u kojem je njegov otac živio posljednjih godina.
- Nekoliko dana prije nestanka krajem veljače 2022. godine otac me nazvao na telefon. Glas mu je bio usporen, ma zapravo vrlo sporo je govorio i zvučao je čudno. Pritom mi je rekao da je ranjen i da je imao veliku nesreću, ali nije govorio kakvu ni ikakve detalje. Molio me da odmah dođem u Hrvatsku. Ujedno mi je poslao fotografiju, crno-bijelu, na kojoj se vidi razrezani prst, navodno njegov. Prst je bio toliko izobličen kao i ruka da ja preko fotografije nisam mogao sa sigurnošću potvrditi da je njegova. Nakon toga mi se prestao javljati, a ja sam već bio na putu za Zagreb. Zvao sam usput sve bolnice u gradu jer je to bio normalan idući logični korak. Nigdje ga nije bilo, pa ni u stanu u Vrbanićevoj u kojem je živio - ispričao nam je vrlo emotivno sin nestalog Gerarda, kojeg je u očevu stanu dočekao opći kaos.
Sve je bilo razbacano, posvuda su bili papiri, smeće i staklo. I bilo je vrlo neuredno. Pritom napominje da je stan bio u fazi renoviranja i nije bio do kraja uređen, ali takav nered nije uvjet za normalan život, piše jutarnji.hr.
Sjetio se još jednog detalja. Nakon ulaska u stan bilo je toplo.
- U stanu je bila upaljena grijalica. Ipak je bila zima i hladno. Tko zna koliko je dugo tako gorjela. Jer, kad sam oca u tom posljednjem telefonskom pozivu, ne sumnjajući ni na što, pitao gdje se nalazi i kamo da dođem, rekao je da se nalazi oko Zagreba i da ćemo pričati uživo. Nije tog trenutka htio dijeliti detalje sa mnom. Inače je bio povučen, ali ovo je bilo baš zabrinjavajuće - dodao je sin koji je cijelo vrijeme čekao poziv policije s konkretnim odgovorom na pitanje gdje mu je otac. I onda se dogodio šokantan obrat koji je zaprepastio cijelu zemlju i šire.
Na upit poznaje li dvoje osumnjičenih, Wernera Trautmanna i Marinu Šnajder, stare policijske znance kojima prevare nisu strane, Gerardov sin odgovorio nam je da je njega susreo jednom, a nju nije upoznao, no njezino je ime vidio na dokumentima o kupoprodaji očevih nekretnina.
- Wernera sam upoznao nakon očeva nestanka. Glumio je da je njegov prijatelj, dobar prijatelj, i da mu je jako žao. Pretvarao se ostaviti dojam da je simpatična osoba, bili smo oko pola sata na kavi na javnom mjestu. Kad smo se razilazili, jako mi je stisnuo ruku. Bio mi je čudan, ali ni na kraj pameti da bi ovo, kao što čitam sad po medijima da ga se sumnjiči za ubojstvo, bio kadar počiniti. Marinu sam, pak, čuo na telefon nakon što smo uočili krivotvorene dokumente i na njima njezino ime. I ona je glumila uvjeravajući me da je s tim papirima i kupoprodajom sve u redu, a zapravo je sve to bila predstava. Prva je inicirala susret do kojega na kraju nije došlo jer ga je u zadnji čas iz nepoznatog razloga otkazala. S njih dvoje otac je, kako mi je svojedobno bio rekao, planirao kombinirati neka ulaganja u aute, kamione i dizalice, ali do te suradnje nikad nije došlo - ispričao je sin nestalog muškarca koji s nestrpljenjem iščekuje odgovore na pregršt pitanja o očevu nestanku preko noći.
Stan kod zagrebačkog Kvatrića u kojem je Gerard živio do trenutka nestanka već je dvije godine zapečaćen. Računi za njega se gomilaju, a prema dovršenom kriminalističkom istraživanju koje je uslijedilo nakon što je policija godinu dana provodila posebne dokazne radnje praćenja i prisluškivanja, krvavi zločin nije se dogodio u tom stanu, nego u podstanarskom u Strmcu, koji su unajmili bivši supružnici Werner i Marina.
Oni su znali da je Gerard dobrostojeći i da ima novca. Policija je otkrila da su se na izrazito bešćutan način odlučiti domoći njegovih nekretnina na atraktivnoj lokaciji u Dubrovniku, pa su od druge polovice prosinca 2021. do prve polovice siječnja 2022. krenuli u realizaciju paklenog plana.
Ona je krivotvorila lažne isprave na temelju kojih je u siječnju i veljači 2022., kao punomoćnica prodavatelja Tonyja Gerarda, njegov poslovni prostor u Dubrovniku prodala za 400.000 eura ugostiteljima I. G. i M. D. Izradila je dvije posebne punomoći kojima je ovlaštena u Gerardovo ime i za njega kao vlasnika zaključiti kupoprodajni ugovor bez ikakva ograničenja te ugovor o doživotnom uzdržavanju. U potonjem je ugovoru lažno navela da je Gerard primatelj uzdržavanja te da joj on "trenutkom svoje smrti daje u vlasništvo sve dubrovačke nekretnine i sav gotov novac koji se nađe kod njega ili na bilo kojem računu".
Zanimljivo je da su već 13. siječnja Dubrovačko-neretvanskoj županiji ponuđene te nekretnine na prodaju, a potom im je Šnajder 2. veljače poslala dopis u kojem je bio ispravak i nova ponuda s aktualiziranim zemljišnoknjižnim stanjem. Preko lažnih punomoći tražila je 400.000 eura. Županija ju je odbila, a odbio ju je i sam Grad Dubrovnik. Ipak, uspjela je pronaći kupce - dvojicu dubrovačkih ugostitelja čije je vlasništvo, zbog svega, dovedeno u pitanje.
I umjesto da Werner i Marina tu stanu, odlučili su se na stravičan korak te su od 22. veljače do 12. ožujka 2022. godine, u vrijeme kad je već bio prijavljen nestanak, namamili Gerarda u okolicu metropole, u unajmljeni stan na svetonedeljskom području. U njemu su, s ciljem da prikriju prodaju njegovih nekretnina i zadrže 400.000 eura koje su međusobno podijelili, na neutvrđeni način usmrtili Gerarda.
Dubrovački su istražitelji, ne znajući za strahote koje je proživio nesretni muškarac u samoborskom Strmcu, pokrenuli istragu protiv Šnajder zbog sumnje da je prevarila Gerarda za nekretnine na osnovi krivotvorene dokumentacije. Zbog toga je već u travnju 2022. uhićena te je pola godine provela u istražnom zatvoru. Trenutačno se protiv nje vodi sudski postupak na dubrovačkom Općinskom sudu jer je, s ciljem prikazivanja nezakonite imovinske koristi, lažno prikazala činjenice i dovela u zabludu druge osobe. Kako stvari stoje, najvjerojatnije će navedeni spis biti dodan velikogoričkom ako protiv Trautmanna i Šnajder bude podignuta optužnica zbog teškog ubojstva Tonka Zeca.
Novinari Jutarnjeg lista imali su priliku prije desetak godina s oboje osumnjičenika razgovarati, a povodi su bili različiti. Sa Šnajder, koja se tad prezivala Vuković Trautmann, razgovarali smo dok je Werner, inače vješt ekonomist, bio u ekstradicijskom pritvoru u Remetincu i čekao izručenje Njemačkoj kako bi odslužio zatvorsku kaznu od pet godina zbog krivotvorenja isprava i sličnih djela pa je prvoga dana 2014. aktiviran europski uhidbeni nalog po kojem je uhićen.
U Hrvatskoj je počeo s poduzetništvom 2003. kada je osnovao tvrtku Trautmann sa sjedištem u Svetoj Nedelji. Na mjestu prokuristice bila je Marina, a nedugo potom su osnovali i tvrtku za prijevoz robe Wemar u Ičićima. Jutarnji je list tada objavio kako su Trautmannu prije desetak godina bile dodatno potonule lađe jer je na snazi bila sudska zabrana približavanja Marini na 1000 metara. Tada se od nje razvodio.
- Moje veliko povjerenje izigrao je na najgori mogući način. Prošle godine nakon ljeta otišao je i stepenicu više. Brak nam je pred okončanjem, razvod je u tijeku, a zbog prijetnji smrću, kao i prethodnog pokušaja traženja nekoliko stotina tisuća kuna, stavio je točku na i. Obratila sam se policiji, a sud mu je ubrzo izrekao zabranu približavanja. Iako već pet godina ne funkcioniramo normalno kao obitelj, detalje njegova uhićenja na temelju njemačkog uhidbenog naloga ne znam. Uhićen je u stanu kod svoga tate. Znate, kad sam ga upoznala, njegova me prošlost nije interesirala. Na kraju mi je nanio samo štetu - ispričala nam je kratko dizajnerica Marina Vuković Trautmann kojoj se, zajedno sa suprugom te nesuđenom šeficom Fonda za zaštitu okoliša Sanjom Kalamburom, kao i bivšim pročelnikom općine Perušić Božom Milkovićem i Srđanom Černijem, sudilo da su oštetili Fond za 330.000 kuna.
Posla s hrvatskom policijom Trautmann nije imao samo tom prilikom. Njegovo se ime u javnosti počelo povlačiti i nakon likvidacije prvog čovjeka Nacionala Ive Pukanića te Nike Franjića jer ga je Elvis Hadžić, kojeg poznaje iz njemačkog zatvora, prokazao kao mogućeg suučesnika.
Ne bi li ga ušutkao da iznese u javnost sve inkriminacije kojima se bavio, Trautmann je, prema Hadžićevim tvrdnjama, njemu uzvratio udarac pokušavši mu smjestiti umiješanost u Pukanićevo ubojstvo. Hadžiću se, zapravo, svijet okrenuo poznanstvom s Trautmannom koji ga je pozvao da mu pomogne u čuvanju njega i njegove obitelji kao osobni zaštitar. Nakon što ga je doveo iz BiH, Trautmann je Hadžića 2004. godine posjeo i u direktorsku fotelju svoje tvrtke Trautmann.
Upoznao sam Trautmanna u zatvoru. On je robijao zbog niza prevara, a ja sam u ćeliji završio zbog neke tučnjave. Jednom smo se nakon neke utakmice zajedno i fotografirali, da bi mi, kad su me priveli zbog slučaja Pukanić, policajci pokazali upravo tu sliku koju im je mogao dati samo Trautmann - pojadao se javno Hadžić, optužujući Nijemca da mu smješta jer je bio spreman otkriti sve o poslovanju njegove tvrtke i kako je varao leasing kuće.
I Trautmann je javno zavapio u medije kad mu je Hadžić na mobitel poslao dramatičnu poruku: "Werner, imaš tri mogućnosti, pobjeći, sve izgubiti ili platiti 30.000 eura da se ne pojavim na sudu, prema tome imaš sve karte u svojim rukama, inače ćeš dobiti puni program ako se ja s njima dogovorim, bio sam dvije godine kod tebe. Rok teče sutra u 20 sati!". Bilo je to krajem prosinca 2008. godine, a Trautmann je za Jutarnji list tada rekao kako ga je Hadžić nazvao i dodao da će, ako ne dobije traženi novac, "letjeti kao Pukanić".
Elvis Hadžić je 26. prosinca 2008. izišao iz zatvora u Bihaću u koji je dospio dva mjeseca prije kad ga je Federalna policija BiH na području Velike Kladuše uhitila kao osobu koja je sličila osobi s fotocrteža mogućeg podmetača paklene naprave koja je ubila Pukanića i Franjića u središtu Zagreba 23. listopada 2008. godine.
Trautmann nam se još tada povjerio u svojoj kući da se Hadžića bojao jer je bio u Legiji stranaca te zna rukovati oružjem i eksplozivima. Pokazivao nam je papire i tvrdio da ga je Hadžić prevario u nekom njihovu zajedničkom poslu. Sve to vrijeme dok smo razgovarali, prisutna je bila i njegova sada već bivša supruga Marina.
Ona je nekad, posjetimo, bila udana za Miroslava Vukovića Olija kojeg pamtimo s fotografije privođenja tzv. zločinačke organizacije krajem 90-ih na kojoj se vidi kako ga specijalci u vodoravnom položaju za ruke i noge nose prema ulazu zgrade Županijskog suda na Zrinjevcu. Otad je prošlo gotovo četvrt stoljeća. Miroslav Vuković u međuvremenu je preminuo, a Marina Vuković sada je već bivša supruga i Wernera Trautmanna te nosi prezime novog partnera, Šnajder.
Tragom prijašnjeg posjeta, ponovno smo se zaputili u ulicu u središtu Samobora u kojoj je nekad živio Trautmann. Prizemnica je srušena do temelja, a kuću su od banke kupili novi vlasnici i na tome mjestu odlučili sagraditi novu. Werner Trautmann se, kažu, odselio prije više godina, više se niti ne sjećaju kad. Dok je živio u Samoboru, obično ga se moglo vidjeti u nekoliko obližnjih kafića, otkriva jutarnji.hr.
- Uhitili su ga tu blizu, u jednoj pivnici, prije nekoliko dana - rekao nam je stanar koji je želio ostati anoniman. Sjeća se da je vozio velike bijesne srebrne aute i iskreno dodaje da je odahnuo, kao i svi drugi u ulici, kad se Trautmann odselio.