Amerikanci se svađaju što bi s Ukrajinom: dva mudra američka starca, dva neimara liberalne demokracije - jedan sanja brzu pobjedu nad Putinom, drugi bi mu ustupio ukrajinski teritorij

Prošli tjedan ukrajinskog rata, osim ruskom ofenzivom u Donbasu, obilježen je i Svjetskim ekonomskim forumom u Davosu. U mondenom švicarskom zimskom resortu Ukrajina je bila glavna tema, piše Slobodna Dalmacija.

Na skupu su govorili i dva živahna i mudra američka starca, dva čuvena neimara globalne liberalne demokracije: 99-godišnji bivši diplomat i geostrateški mag Henry Kissinger te 92-godišnji financijski mag i politički aktivist George Soros, koji su za okončanje ukrajinskog rata ponudili posve suprotne recepte. Prvi je, u ponedjeljak, govorio Kissinger. Jedan od najvećih diplomata 20. stoljeća naglasio je da SAD i Zapad ne bi trebali planirati "sramotni poraz" Rusije u Ukrajini, jer bi to Rusiju otjeralo u "trajni savez s Kinom", što bi destabiliziralo Europu i čitav Zapad. Također je pozvao zapadne zemlje da se prisjete ruske važnosti za Europu i pripaze da ih ne "ponese trenutak", jer bi za Zapad bilo fatalno da zaboravi pravo mjesto Rusije u europskom balansu moći.

- Rusija je već 400 godina suštinski dio Europe - obratio se Kissinger onima koji traže "poraz Moskve", te upozorio da vrijeme

ističe:

- Pregovori se moraju pokrenuti u iduća dva mjeseca kako se ne bi stvorila tolika napetost koja se više neće moći obuzdati. Idealno, stvari bi se trebale vratiti na stanje 'status quo ante'. Nastavak rata iza te točke više ne bi značio borbu za slobodu Ukrajine, već novi rat protiv Rusije - rekao je američki diplomatski veteran.

'Bolne teritorijalne odluke'

Spomenuti "status quo ante" ("ranije postojeće stanje") značio bi povratak na terensku situaciju uoči 24. veljače, kad je počela ruska agresija na Ukrajinu. Drugim riječima, Rusiji ostaje Krim, ali i istočne regije Donjeck i Lugansk. Ukratko, prema Kissingeru: Ukrajina bi trebala ustupiti Rusiji taj teritorij. Da Kissingerovi stavovi nisu usamljeni u SAD-u, pokazao je i nedavni uvodnik New York Timesa, koji je potpisalo uredništvo lista, u kojem se Ukrajini također sugerira da se u cilju postizanja mira pripremi za "bolne teritorijalne odluke". Kissinger je u ponedjeljak isti stav iznio svjetskoj političkoj i ekonomskoj eliti u Davosu. Odgovor je stigao sutradan, kad se skupu u Davosu obratio George Soros. Milijarder je istaknuo da je ruska agresija na Ukrajinu "možda bila početak Trećeg svjetskog rata, koji naša civilizacija možda neće preživjeti", te da Zapad mora učiniti sve kako bi porazio "Putinove snage".

Yao Dawei/Xinhua Via Afp

- Ako Rusija ne bude brzo poražena u Ukrajini, Zapad neće moći na vrijeme riješiti klimatske promjene kako bi spasio civilizaciju. Najbolji i možda jedini način da sačuvamo našu civilizaciju je da porazimo Putina što je brže moguće - rekao je Soros, kao potpuni kontrapunkt onome što je dan prije govorio Kissinger. Kako je moguće da dva istaknuta globalistička moćnika, koja međusobno imaju mnogo političkih i ideoloških sličnosti, tako različito gledaju na ukrajinski rat?

Realist protiv idealista

Da pođemo od sličnosti. Osim što su obojica i u desetom desetljeću života sačuvali mentalnu vitalnost, ova dva američka veterana židovskog porijekla vežu i europski korijeni: Kissinger je rođen i odrastao u Njemačkoj, a Soros u Mađarskoj. Obojica su kao 15- godišnjaci napustili svoje europske domovine. I jedan i drugi su politički liberali. Štoviše, obojica su važni arhitekti postojećeg svjetskog poretka liberalne demokracije, u čiju su konstrukciju – sve do razine rušenja nepoćudnih vlada širom svijeta i organiziranja "obojenih revolucija" – i održavanje uložili desetljeća života i milijarde dolara (Kissinger državne i CIA-ine, Soroš svoje vlastite). Kissingerov potez s početka 1970-ih, kad je za predsjednikovanja Richarda Nixona uspio približiti Ameriku Kini, rastavivši tadašnje komunističke divove Kinu i SSSR – što se smatra jednim od uzroka potonjeg raspada SSSR-a i sloma europskog socijalizma – ocjenjuje se kao najveći diplomatski podvig 20. stoljeća.

A Soros još od kraja 80-ih u autokratskim državama Istočne Europe financira liberalne političke opcije i nezavisne medije, kako bi ubrzao demokratski razvoj tih država. I tu dolazimo do ključne razlike između Sorosa i Kissingera, koja je vjerojatno utjecala na njihove posve različite pristupe rješenju ukrajinskog rata. Dok se Kissingera smatra sinonimom za surovu "real-politiku", Soros je izvan biznisa politički idealist, u smislu da već desetljećima zagovara ideal "otvorenog društva", koncept kojeg je baštinio od svog ideološkog uzora, austrijsko-britanskog filozofa Karla Poppera.

Proroci i državnici

Ukratko, prema Popperu, "otvoreno društvo" ima liberalno-demokratski karakter, s naglašenim osobnim slobodama (dok "zatvoreno društvo" krase autoritarnost i podređivanje pojedinca kolektivu, odnosno državi), što Soros desetljećima promiče kroz svoj Institut Otvoreno društvo, koji podupire srodne nevladine udruge u preko 50 zemalja na više kontinenata. Životna misija Georga Sorosa je oživotvoriti Popperovu ideju u što više zemalja svijeta. S druge strane, rekosmo, Kissinger je vjernik real-politike, koju je sâm definirao u intervjuu za njemački Der Spiegel 2009. godine:

Alexey Vitvitsky/Sputnik Via Afp

- Pretpostavlja se da su idealisti plemeniti ljudi, a da ljudi orijentirani na moć uzrokuju sve nevolje svijeta. Ali vjerujem da su više patnje prouzročili proroci nego državnici. Za mene je razumna definicija realpolitike reći da postoje objektivne okolnosti bez kojih se vanjska politika ne može voditi. Upravljanje sudbinama nacija bez gledanja na okolnosti s kojima se moraju nositi je eskapizam. Umijeće dobre vanjske politike je razumjeti i uzeti u obzir vrijednosti društva, te ih ostvariti na vanjskoj granici mogućeg - rekao je tada Kissinger.

Kod Sorosa nema te Kissingerove političke fleksibilnosti; umjesto toga, imamo idealističku fiksaciju na "otvoreno društvo". Soros smatra da je njegov model univerzalan i primjenjiv praktički u svakoj zemlji. Kissinger, pak, polazi od zadanog realiteta.

Zapad pod opsadom

Otuda i njihove različite percepcije ukrajinskog rata. Za Kissingera je to kompleksan geopolitički sukob uzrokovan sudarom interesa velikih sila, kojeg je globalno najbezbolnije riješiti teritorijalnim ustupcima Rusiji i proglašenju Ukrajine vojno neutralnom zemljom. Za Sorosa, pak, rat u Ukrajini je dio šireg sukoba između "otvorenog društva" i zatvorenog društva", pri čemu u prvi tip spada kolektivni Zapad, a u drugi tip Rusija i Kina.

Georg Hochmuth/Afp

- Represivni režimi sad ustaju i otvorena društva su pod opsadom. Kina i Rusija danas predstavljaju najveću prijetnju otvorenim društvima - rekao je Soros u Davosu.

I Kissinger misli da bi čvršći savez Rusije i Kine – do kojeg bi došlo u slučaju ruskog poraza u Ukrajini - bio neugodan za zapadni svijet. Njemu bi to i osobno bilo bolno, jer bi se poništili svi efekti njegove životne operacije razdvajanja Moskve i Pekinga prije pola stoljeća. Ukrajinski rat može potpuno dokusuriti njegovo životno djelo, geopolitičku konstrukciju koju je tako strpljivo gradio. Kissinger zapravo ima iste strahove kao i Soros, jer i ovaj u Rusiji i Kini vidi najveću opasnost za svoje životno djelo širenja otvorenog društva. Dva mudra starca gledaju kako ukrajinski rat ugrožava njihove životne ostavštine, pa opet, posve drukčije vide mogući izlaz. Realist traži što brže primirje, pod cijenu ustupaka Rusima, a idealist priznaje samo brzu pobjedu.