Ukidanjem roka trajanja namirnica do manje odbačene hrane? Zvuči pomalo nestvarno, ali u Njemačkoj ne misle tako. Čaj, riža i med prve su tri namirnice kojima će brisati rok trajanja jer se procjenjuje kako su i nakon toga ispravne za konzumaciju.
Europarlamentarka Biljana Borzan koja se sustavno bavi zaštitom potrošača za Dubrovački potvrđuje da je bacanje hrane rastući problem, prosječni stanovnik EU godišnje baci više od 130 kilograma hrane, dok je u Hrvatskoj ta brojka kudikamo bolja i iznosi 71 kilograma.
- Unatoč odluci da se sustav označavanja hrane promijeni do kraja 2022. godine, to se nažalost još nije dogodilo. Razmatra se nekoliko opcija, od toga da se istovremeno stave obje oznake pa da “upotrijebiti do” građanima kaže do kad je hrana sigurna za jelo, a “najbolje upotrijebiti do” do kad zadržava optimalnu kvalitetu, pa do ideje da se potpuno ukine “najbolje upotrijebiti do” i da ostane samo rok do kad je hrana sigurna za jelo. Sjeverne zemlje EU su sklone pojednostavniti sustav, dok se neke zemlje poput Italije protive ukidanju oznake koja označava rok optimalne kvalitete hrane. Od iznimne je važnosti da se novi sustav donese što je prije moguće, jer ako se s njim za samo par postotaka smanji bacanje hrane u EU, radit će se o stotinama tisuća tona spašene hrane – ističe Borzan.
Najbolje upotrijebiti do...
Voditeljica Odjela za hranu Službe za zdravstvenu ekologiju Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije dr.sv. Ivana Ljevaković Musladin potvrđuje kako se baca previše hrane uglavnom zbog isteka roka trajanja, a jedan od razloga je nerazumijevanje navoda “najbolje upotrijebiti do...” na ambalaži.
- Zbog propusta u edukaciji i informiranju, potrošači pomisle da takva hrana više nije za konzumaciju, iako u većini slučajeva nije tako. Stoga razmatranje ukidanja roka trajanja za nekvarljivu hranu poput meda, čaja i riže ima ekonomsko opravdanje. Međutim, ukidanjem roka trajanja opravdano se postavlja pitanje kako će se to odraziti na kvalitetu hrane koja se ipak neminovno smanjuje s vremenom. Jedan od načina rješavanja tog problema jest navođenje datuma proizvodnje kako bi potrošač imao potpunu informaciju o starosti hrane - smatra dr. Ljevaković Musladin i objašnjava kako je nekvarljiva hrana poput soli, šećera, riže, meda, čajeva, brašna, octa i ulja trajna jer nije pogodna za razvoj opasnih mikroorganizama niti mikroorganizama koji uzrokuju kvarenje.
- Dok god je nekvarljiva hrana ispravno čuvana, prvenstveno zaštićena od vlage, može biti neograničeno trajna. Ocat na primjer kao vrlo kisela hrana može biti i stariji od 10 godina, a da je siguran za konzumaciju, ukoliko je ispravno čuvan na tamnom i hladnom mjestu. Hrana u konzervi može trajati i više od 50 godina ako su konzerviranje i sterilizacija provedeni ispravno, a ambalaža nije oštećena kroz udubljenja ili popuštanja šavova konzerve - tvrdi sugovornica i pojašnjava razliku između termina ‘rok trajanja hrane’ i oznake ‘najbolje upotrijebiti do’:
- Rok trajanja je vremensko razdoblje tijekom kojeg hrana zadržava sigurnost za upotrebu i/ili kvalitetu u uvjetima pravilnog transporta, skladištenja i upotrebe.
On otpočinje s trenutkom njene proizvodnje i/ili pakiranja. Kao osnovna informacija o hrani, omogućava potrošaču siguran izbor hrane prikladne za konzumaciju unutar cjelokupnog roka trajanja. Oznaka na hrani “UPOTRIJEBITI DO” je zakonski obavezan podatak na hrani koji se odnosi na DATUM MINIMALNE TRAJNOSTI. Rok trajanja hrane se navodi na dva načina, ovisno o vrsti i kvarljivosti hrane. Navodi se “NAJBOLJE UPOTRIJEBITI DO….” ili “UPOTRIJEBITI DO….” datum. “NAJBOLJE UPOTRIJEBITI DO…” navod je povezan s kvalitetom hrane i predstavlja razdoblje u kojem se može očekivati da se hrana neće pokvariti, te da će zadržati optimalni izgled, miris i okus. Nakon isteka toga datuma mogu se očekivati promjene u okusu, mirisu, izgledu i/ili konzistenciji hrane, ali će ona i dalje određeno vrijeme biti sigurna za konzumaciju, pod uvjetom da se čuvala prema uputama na ambalaži koja nije oštećena. Hrana SE SMIJE prodavati i distribuirati nakon isteka datuma minimalne trajnosti, “Najbolje upotrijebiti do…”, uz uvjet da je sigurna, a za što je odgovoran subjekt u poslovanju s hranom koji stavlja na tržište hranu izvan roka trajanja. U takvom slučaju hrana s istekom roka trajanja mora biti izdvojena od istih proizvoda kod kojih rok trajanja nije istekao i potrošači moraju biti jasno informirani da se radi o hrani s istekom roka trajanja – tumači dr. Ljevaković Musladin.
Ništa nakon ponoći
- Potrošači sami moraju odlučiti hoće li konzumirati tu hranu na osnovu njenih osobina, izgleda, okusa, mirisa, konzistencije. Čokolada na primjer spada u ovu kategoriju te se nakon isteka roka “Najbolje upotrijebiti do…” može i dalje konzumirati dokle god promjene na njoj, ako do njih dođe, nisu neprikladne potrošaču. U tu istu kategoriju spadaju i keksi – naglašava sugovornica, a o oznaci “UPOTRIJEBITI DO…” kaže kako je povezana sa sigurnošću hrane koja je s mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva i vjerojatno je da će nakon kraćeg razdoblja predstavljati izravnu opasnost za zdravlje ljudi.
- Najčešće se to odnosi na pakirano svježe meso, ribu, svježu tjesteninu, ohlađene gotove obroke, kuhano rezano meso, svježe pripremljene paštete i salate, rezano voće, sendviče i sl. Hrana se NE SMIJE prodavati, distribuirati i konzumirati nakon isteka (ponoći) navedenog datuma.
Smatra se da je nesigurna za konzumaciju te se ne smije nalaziti na tržištu. Potrošači međutim mogu produžiti rok trajanja brzo kvarljive hrane kuhanjem ili usporiti kvarenje zamrzavanjem. Ako je hrana u potpunosti smrznuta, do središta, prije isteka “Upotrijebiti do…” datuma, zaustavlja se istek tog roka i hrana se naknadno može odmrznuti i koristiti, zaključila je dr. Ljevaković Musladin.
