Policijski pukovnik u mirovini, 69-godišnji Mile Novaković iz Beograda radio je trideset godina u policijskom sustavu srpskog MUP-a, bio je i načelnik Uprave krim-policije i kaže nam da mu je slučaj nestanka Mateja Periša jedan od najtežih i nazamršenijih slučajeva koje prati, piše Slobodna Dalmacija.
Novaković je vodio policijsku operativnu grupu "Poskok", koja je 2000. godine uhitila pripadnike Zemunskog klana, bio je i jedan od vodećih operativaca u policijskoj akciji "Sablja" 2003., koja je uslijedila nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića. Dakle, prošao je sve i svašta, ali mu u ovom slučaju puno toga nije jasno.
- Slučaj ne pratim aktivno jer nemam sve podatke kao dok sam bio policijski rukovoditelj. Ne znam što bih vam rekao osim da moramo čekati. Nažalost, mislim da moji kolege policajci nemaju nikakvu drugu opciju, nego da mladića traže u rijeci i da čekaju da se temperatura vode podigne i da pokušaju pronaći tijelo.
Ključ su kontakti u Beogradu
Ovdje je rijeka brza, hladna i nije nemoguće da se tijelo pronađe na Đerdapu. Neću sahranjivati mladića, ali ja ne mogu ništa drugo zaključiti nakon toliko dana intenzivne potrage - kaže nam Novaković, koji i danas ima svoju detektivsku agenciju "Mikro".
- Ne treba ocu Mateja Periša nikakva detektivska agencija niti neki privatni odvjetnici da ubrzaju ili doznaju istinu jer se na slučaju nestanka njegova sina radi svim snagama i sredstvima i cilj je države Srbije da se potraga uspješno okonča. Neću griješiti dušu, ja ne znam što su sve moji kolege utvrdili niti želim naknadno soliti pamet, ali ključ rješenja ovog misterija su Periševi kontakti u Beogradu te njegovi prijatelji s kojima je došao i ovdje boravio.
Nestanak kasno prijavljen
Najlakše je reći Matej je bio drogiran, ali zar onda ne bi bili drogirani i oni koji su s njim bili tu večer za istim stolom? A opet, njegovo trčanje nije ciljano, nego besciljno i moguće je da je bio drogiran, čak i vrlo izvjesno. Da netko na ovu beogradsku hladnoću iziđe u kratkoj majici, da trči naprijed pa se vraća, to meni nije uobičajeno ponašanje. Mi do danas ne znamo čime je ono uvjetovano. Je li se on išao s nekim naći jer je imao dogovor, je li išao nešto kupiti pa se onda namjeravao vratiti u noćni klub, to još nije rasvijetljeno.
Možda se spuštao stepenicama prema rijeci Savi kako bi nekoga pričekao da dođe gliserom ili nekim drugim plovilom po njega ili da on nekoga dočeka ili nešto preuzme. Ne znam, stvarno. Volio bih da to znaju moji kolege i siguran sam da to utvrđuju. A zašto to ide toliko sporo, teško mi je reći.
Neću ulaziti u to kada su njegovi prijatelji prijavili nestanak, ali mi je jako čudno da su tek reagirali kada su odlazili iz "Gotika" u svoj iznajmljeni stan na Veterniku. To je par sati u kojima se nisu upitali - pa dobro, gdje je moj prijatelj? Ako je išao s nekom djevojkom... Znam ja i za ženske i te šeme, ali se to, koliko ja znam, uvijek kaže prijateljima. Možda ne s kim se ide, ali gdje se ide, na koju adresu, to sigurno - zaključuje Novaković.
Tvrdnje o besciljnom kretanju potencirane su od početka istrage, a dodatno ih je potkrijepio MUP Srbije, koji u rekonstrukciji kretanja Mateja Periša nakon izlaska iz kluba "Magacin", bivši "Gotik", nije ponudio ni jedno logično objašnjenje ni pretpostavku.
Za pretpostaviti je kako je taj dio krivo zapamtio zadani put, nakon čega se vratio na određenu rutu. Zaustavljanje taksista također ide u prilog teoriji da je znao gdje ide te ga je pitao za smjer ili da ga odveze do odredišta, ako je skrenuo s navigacijske rute te je uvidio da će mu trebati više vremena do mjesta na koje je krenuo, restoran "Savanova".
Restoran nije radio, tako da u njemu i oko njega nije bilo ni gostiju ni osoblja, a Splićanin je odmah nakon dolaska do zgrade objekta usporio iz trka u lagani hod. Zaobilazi zgradu i spušta se do rijeke, što su zabilježile i nadzorne kamere restorana. Nakon toga javnosti nije dostupna snimka na kojoj bi se vidjelo da se itko penje stepenicama s obale natrag na šetnicu, niti Matej Periš, niti neka druga osoba.