Čovjek je u Srbiji umro nakon što mu je kiropraktičar slomio kičmu. Provjerili smo kontrolira li kod nas itko njihov rad, a spoznaje do kojih smo došli su šokantne! Pacijenti su sigurni samo u jednom slučaju

Nakon tretmana kod kiropraktičara u jednoj privatnoj klinici u Beogradu, 58-godišnjaku je konstatirana fraktura prvog vratnog kralješka, zbog čega je ostao nepokretan i odmah je stavljen u induciranu komu, piše Slobodna Dalmacija.

Nedugo nakon toga je preminuo. Takva vijest zgrozila je regiju, a u zraku je ostalo visjeti pitanje tko uopće kontrolira rad kiropraktičara? Kojoj inspekciji podliježe takvo zanimanje?

Horor u privatnoj klinici: kiropraktičar pacijentu slomio kralježnicu, čovjek preminuo nakon tri i pol mjeseca u komi

Kontaktirali smo nekoliko udruga, komora, ministarstava i strukovnih organizacija u Hrvatskoj, a što smo više ulazili u temu, više smo se čudili što se takav slučaj već nije dogodilo kod nas.

Još je gora situacija kada je u pitanju edukacija novih kiropraktičara u našoj državi. U tom području zarađuju često i šarlatani jer ne postoji ni jedan program edukacije za kiropraktičare koji je odobrilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

No, do tog dijela priče tek trebamo doći. Krenimo od prvog ministarstva koje smo kontaktirali na ovu temu.

- Po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, kiropraktičari nisu zdravstveni radnici i ne spadaju pod nadzor zdravstvene inspekcije - toliko o tome iz Ministarstva zdravstva. No, kada bi došlo do loma kralježnice, tad bi prešlo u njihovu nadležnost.

Što se tiče kiropraktike, u Hrvatskoj se nameće previše apsurda. Odavno je poznat podatak da kiropraktika uopće nije zakonski regulirano zanimanje u našoj državi, ali zato je na stranicama Zavoda za zapošljavanje uredno pojašnjeno kako se kiropraktičari obrazuju za zanimanje koje kod nas nije regulirano (?!).

- U svijetu postoje fakulteti kiropraktike, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Francuskoj, Velikoj Britaniji itd. U Republici Hrvatskoj za sada postoji samo dodatna edukacija za kiropraktiku, i to za one osobe koje imaju već stečeno obrazovanje iz polja zdravstva/medicine (npr. diplomirani doktori medicine, fizioterapeuti i sl.) - tako piše na službenim stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, dok istovremeno iz Ministarstva znanosti i obrazovanja tvrde da ne postoji niti jedan odobren program edukacije.

Kada smo Zavod za zapošljavanje zamolili da nam detaljnije pojasne informacije koje su iznijeli na službenim stranicama te nas upute gdje se u Hrvatskoj obrazuju kiropraktičari, nismo dobili odgovor. Taj dio nije u njihovoj nadležnosti, ali zato na službenim stranicama javnost informiraju o edukacijama koje, ponavljamo, nije odobrilo nadležno ministarstvo.

- Savjetujemo da se za odgovore obratite Ministarstvu zdravstva, Hrvatskoj liječničkoj komori i/ili Agenciji za znanost i visoko obrazovanje - ponovo su nas iz Zavoda uputili negdje drugdje.

Još na početku našeg teksta Ministarstvo zdravstva se ogradilo od kiropraktičara. Što se tiče Agencije za znanost i visoko obrazovanje, njihova je zadaća vrednovanje i nostrificiranje inozemnih diploma, pa nas je zanimalo koje obrazovne ustanove uzimaju kao relevantne i kako se uopće priznaju diplome zanimanja koje nije zakonski regulirano u našoj državi.

- Imamo evidenciju o dvije kvalifikacije iz SAD-a (Doctor of Chiropractic, DC), gdje, pored Kanade, jedino postoji cjelovito fakultetsko/sveučilišno obrazovanje u ovom području - odgovorili su iz Agencije, a za dodatna pitanja opet su nas uputili na Ministarstvo zdravstva(?!).

Kad je već tako u edukaciji, kakvo je stanje u kontroli rada kiropraktičara? Danima smo pokušavali pronaći odgovor tko kontrolira kiropraktičarske obrte, a već nam je u startu postalo jasno da je država svojim krajnje inertnim pristupom omogućila rad šarlatanima.

U razgovoru s Vedranom Korunićem, ravnateljem Akademije kiropraktike, i Igorom Grgićem, predsjednikom Hrvatske udruge kiropraktičara, dobili smo usuglašen stav da je najveći problem što zakon nije ograničio pružanje kiropraktičarskih usluga samo na osobe koje su odgovarajuće educirane i osposobljene za rad, što otvara prostora za nestručan rad onih koji su prošli razne kratke vikend tečajeve.

Ako govorimo o samoj kiropraktičarskoj struci, onda su uvjeti obrazovanja za Korunića jasni: potrebno je završiti studij za kiropraktiku na nekom od priznatih inozemnih fakulteta u trajanju od pet do sedam godina i tako postati doktor kiropraktike (D.C.)

- Druga mogućnost, koja je dostupna samo zdravstvenim radnicima, a to je dvogodišnje stručno usavršavanje za zdravstvene radnike (uglavnom liječnike, fizioterapeute i kineziologe) na Akademiji kiropraktike koju se može upisati kod nas u Zagrebu, pri čemu se postaje doktor medicinske kiropraktike (D.M.C.), a o tome govori HZZ na svojim stranicama - objasnio je Vedran Korunić, predsjednik Hrvatskog udruženja za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (HUPED). No, tu dolazimo do popriličnog problema.

Kako nam je objasnio Korunić, njihova edukacija spada pod neformalni sustav koji provodi strukovna organizacija registrirana pri Ministarstvu uprave i čijim je Statutom dozvoljena edukacija u okviru registriranih djelatnosti. Osim toga, dodaju, na njihovoj službenoj stranici istaknut je registar terapeuta i iscjelitelja, uz napomenu kako su “kriteriji za učlanjenje nedovoljno osposobljenim i educiranim iscjeliteljima i terapeutima previsoki”.

- Naša strukovna organizacija - HUPED kontrolira, licencira i nadzire rad kiropraktičara te educira nove kiropraktičare u području medicinske kiropraktike. Dakle, doktori kiropraktike (D.C) i doktori medicinske kiropraktike (D.M.C.) su formalno dvije odvojene struke, no služe se u svome radu istim kiropraktičarskim tehnikama - obrazložio je Korunić.

Napomenuo je kako su sve djelatnosti nekonvencionalne medicine gospodarske djelatnosti izvan zdravstvenog sustava te se Ministarstvo zdravlja ne smatra odgovornim za njihovu regulaciju, a nadzor prepušta njima “kao strukovnoj organizaciji terapeuta i iscjelitelja”.

Ne, to nije istina

No, s tim se ne bi složio Igor Grgić, doktor kiropraktike koji je diplomirao 1996. godine na Palmer Collegeu of Chiropractic u SAD-u. Tvrdi da je potpuna neistina da HUPED regulira rad kiropraktičara u Hrvatskoj, budući da oni nisu licencirani ući u njegovu radnju i provjeravati njegove diplome kao niti njegov rad.

Tvrdnje predsjednika HUPED-a pokušali smo provjeriti kod više ministarstava. Zanimalo nas je tko je licencirao HUPED za nadgledanje rada kiropraktičara, kao i njihovu obuku novih kiropraktičara, ali od nikoga nismo dobili odgovor na to pitanje. Jedino nam je Ministarstva znanosti i obrazovanja konkretno odgovorilo:

- S obzirom na to da se Vaše pitanje odnosi na edukaciju Udruženja, prema navedenom, možemo reći da Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih nije nadležna za praćenje te uvid u rad i evidencije za spomenutu djelatnost. Ne postoji ni jedan program edukacije za kiropraktičare odobren od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja - odgovorili su te time demantirali HUPED.

Igor Grgić, doktor kiropraktike, smatra da su u Hrvatskoj veliki problem upravo takve edukacije, nedovoljne za obrazovanje kiropraktičara. Zato postoje brojni samozvani terapeuti, a educirani kiropraktičari ni krivi ni dužni nerijetko su svrstani u isti koš s priučenim terapeutima.

- Ne postoje nikakvi tečajevi kiropraktike. Mora se razjasniti da su ljudi koji to nude u Hrvatskoj najobičniji prevaranti. Studij kiropraktike začet je u SAD-u, kiropraktika kao zasebna znanost datira od 1895. godine, a prvi fakultet počeo je s radom 1905. godine. Danas u Americi imate sigurno više od 20 takvih fakulteta. Postoje i u Europi takvi fakulteti: u Engleskoj, Francuskoj, Italiji, Norveškoj i Španjolskoj.

Dakle, riječ je o ozbiljnom kurikulumu koji zahtijeva od studenta da prođe sve sate ljudske fizionomije, anatomije, radiologije i ostalog da bi bili upoznati s tijelom, a uz to se paralelno s time uče tehnike namještanja. Kod mene je slučaj bio da završite fakultet s osam bazičnih tehnika koje svatko mora znati, a u toku fakulteta možete se educirati u još više tehnika, u kiropraktici ih postoji 30-ak - objasnio je Grgić, koji je naglasio da su čak zdravstvenim djelatnicima nedovoljni polugodišnji, jednogodišnji ili dvogodišnji tečajevi.

Upozorio je da se pacijenti moraju upoznati s time idu li kod kiropraktičara koji ima diplomu s priznatog fakulteta, a to se vrlo lako provjeri.

- Kad primam novog pacijenta u ordinaciju, onda u sat vremena razgovora pregledavam njegovu dokumentaciju i snimke, objasnim što bih radio i na koji način te mu dajem upute kako se ponašati poslije tretmana i kako u svakodnevnom životu da bi se izbjegle situacije i problemi zbog kojih je došao kod mene. Moj profil pacijenata je od malih beba do ljudi koji su iznad 90 godina, a da bih to radio, svakome moram drugačije pristupati.

Međutim, nikada nema neprimjerene sile i osnovni postulat kojem nas uče tijekom cijelog fakulteta je: “Ne činite štetu” - naglasio je naš sugovornik. Njegov obrt je prijavljen pod “ostale djelatnosti humane medicine”, a smatra kako bi bilo logično da pripada Ministarstvu zdravstva.

- Godinama smo pokušali osvijestiti taj problem. Moj prethodnik dr. Michael Šantek pokušao je iznijeti taj problem pred Ministarstvo zdravstva, tako da se barem regulira pitanje ljudi koji se time bave, da to moraju biti samo oni koji imaju nostrificiranu diplomu. Upravo zbog nepostojanja zakonskog okvira, deregulativa otvara prostor šarlatanima - istaknuo je Igor Grgić te poručio da nikad ne dajete nekome svoju kralježnicu ako niste dobro provjerili osobu kojoj se dajete u ruke.

Vedran Korunić, predsjednik Hrvatskog udruženja za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu, prisjetio se kako je još 2004. godine bio osnovan Savjet tadašnje ministrice pravosuđa za nekonvencionalnu medicinu, a on je bio predsjednik tog tijela.

- Aktivirana je bila i radna skupina za izradu nacrta prijedloga Zakona za regulaciju nekonvencionalne medicine, gdje sam bio i ja, uz predstavnike Ministarstva zdravstva i Ministarstva pravosuđa.

Zaključak je bio da se nekonvencionalne metode ne mogu iz niza razloga, koje sad neću nabrajati, uklopiti u zdravstveni sustav, nego da se trebaju obavljati kao gospodarske djelatnosti izvan zdravstvenog sustava, što je sve regulirano pravilnikom naše strukovne organizacije. Nedostaju još kaznene mjere koje bi onemogućile rad onima koji nisu odgovarajuće educirani i osposobljeni za rad u pojedinim djelatnostima - zaključio je naš sugovornik.

U obavljanju djelatnosti iz područja nekonvencionalne medicine, napominje da je bitno na koji način se pristupa klijentu te da je klijent svjestan gdje je točno došao, odnosno da je stigao u centar gdje se pružaju usluge izvan zdravstvenog sustava, a ne u ordinaciju te bilo koju drugu zdravstvenu ustanovu, zatim da će biti podvrgnut iscjeliteljsko- terapeutskom postupku, a ne liječničkoj terapiji.

Važno je da zna kako analiza energetskog i funkcionalnog stanja organizma nije liječnička dijagnoza te da uređaji kojima se analizira stanje nisu medicinski.

- Sve to, a i niz drugih činjenica, bitno je za legalno i sigurno obavljanje djelatnosti nekonvencionalne medicine, a naši certifikati, diplome, uvjerenja i licence pružaju klijentima sigurnost da su došli na pravo mjesto, gdje će im biti pružena kvalitetna usluga izvan zdravstvenog sustava - naglasio je naš sugovornik, koji je komentirao slučaj iz susjedne Srbije.

Smatra da je tragičan ishod posljedica nestručnog namještanja prvog vratnog kralješka - atlasa.

- Očito je da se prije izvođenja tog zahvata s klijentom nije obavio razgovor kako bi se dobio uvid u njegovo opće stanje te ga se nije uputilo na odgovarajuće medicinske pretrage prije izvođenja ovoga zahvata. To je najvjerojatniji uzrok ovoga događaja - naveo je Korunić, uz napomenu da je namještanje atlasa jedan od najozbiljnijih zahvata.

- To smiju raditi isključivo kiropraktičari koji su još dodatno specijalizirani za namještanje atlasa, a ne razne osobe koje nisu imale prethodno medicinsko ni kiropraktičarsko znanje prije nego što su se na brzinu educirale na nekim kratkim tečajevima za namještanje atlasa. Mi u Hrvatskoj imamo sreće da se tako nešto sa smrtnim posljedicama nije dogodilo do sada i kod nas, no bilo je raznih pritužbi na namještanje atlasa - naglasio je naš sugovornik.

Slučaj u Srbiji komentirao je i Igor Grgić, doktor kiropraktike.

- Kad se takav članak objavi, onda se preispituju naše kvalifikacije i sposobnosti, a prema onome s čime sam upoznat iz tog teksta, vrlo vjerojatno je riječ o osobi koja se odlučila baviti kiropraktikom zato što je to dobar biznis. Uopće ne želim ulaziti u moralnost ljudi koji se idu baviti nečim što je potencijalno opasno, ali ako je istina to što je napisano, da je netko strgao prvi vratni kralježak (atlas), to je meni nepojmljivo, jer je za to bila potrebna nevjerojatna sila.

Nije lako to nekome napraviti, jer to zahtijeva nevjerojatnu fizičku moć i apsolutno neznanje. Prvo što mogu pomisliti je da se radi o šarlatanu, a, nažalost, njih je dosta, jer znam u Hrvatskoj ljude koji se bave nečim što nazivaju kiropraktikom, a to nema veze s tim. Međutim, njima to zakon omogućava - kritičan je Grgić, kojem smeta zakonska deregulativa.

Naime, kada bi terapeut ili pak iscjelitelj svojim postupcima prekinuo liječničku terapiju ili se pak krivo predstavlja kao liječnik ili doktor medicine te tvrdio da je on taj koji liječi i postavlja dijagnozu, onda to već spada pod nadležnost Ministarstva zdravstva jer su tako prekršeni propisi vezani uz nadriliječništvo.

Tada se pozivaju policija i zdravstvena inspekcija da istraže slučaj i vide je li došlo do kršenja propisa. Zato je nejasno kako se u Hrvatskoj već nije dogodio sličan i tragičan slučaj kao u Srbiji, a sve zahvaljujući tome što kiropraktika nije zakonski regulirano zanimanje u našoj državi.

Nepostojanjem apsolutno nikakve kontrole nad takvim zanimanjem, država je osigurala rad needuciranim kiropraktičarima koji u svjetlu zakona nisu uopće prevaranti, sve dok njihov rad pogubno ne djeluje na 'pacijenta'. No, za “pacijenta” je već kasno ako u tom slučaju mora reagirati Ministarstvo zdravstva.