Dijamanti, uran, nafta... Lista ruske robe koja je ‘zaobišla‘ sankcije prilično je bizarna, među članicama je stvorena zla krv. Bruxelles pamti žrtve, hoće li kazniti sebičnost?

Osam mjeseci rata u Ukrajini i osam rundi bjesomučnih pregovora na razini vrhova EU-a, iznjedrili su europske sankcije protiv Rusije dugačke kilometre koje na mnogim mjestima zadiru ‘do kostiju‘. Od veljače je EU pojedinačno sankcionirala čak 1.236 osoba i 155 kompanija povezanih s ruskim gospodarima rata, zamrzavajući njihovu imovinu i blokirajući im pristup europskim poslovima, donosi Slobodna Dalmacija.

Slobodni trgovinski promet ukinut je u gotovo 1000 kategorija i stotinama potkategorija te je uveden gotovo potpuni embargo na ruske energente. Zabranjena je otprilike jedna trećina izvoza europskih roba u Rusiju i dvije trećine uvoza iz iste, no i danas neka roba i neki sektori ostaju vidljivo izuzeti – piše New York Times. Intenzivna zakulisna pregovaranja i lobiranja, zavrtanje ruku eurobirokratima od nekih država kako bi zaštitile svoje važne sektore i industrije – sve to je Europska unija prošla da bi postigla bolne kompromise i održala europski dogovor oko sankcija na snazi.

No, iznimke su nerijetko krajnje bizarne. Belgijanci su zaštitili trgovinu ruskim dijamantima. Grci nesmetano kupuju i isporučuju rusku naftu. Francuska i nekoliko drugih zemalja još uvijek uredno uvoze ruski uran za proizvodnju nuklearne energije… Teško je procijeniti neto učinak ovih izuzeća na učinkovitost ukupnih europskih kazni protiv Rusije, ali ona su naposlijetku ipak omogućila politički konsenzus 27 članica bloka oko opsežnog režima sankcija, i to iznimnom brzinom i jednoglasnošću. Time ih se uporno opravdava, čak i kad nisu nimalo logična. „Izuzeća od sankcija su cijena jednoglasja europske koalicije država. Usprkos njima, sankcije u širem smislu stvarno djeluju“, tvrdi Jacob Kirkegaard, ekspert u briselskom uredu istraživačke skupine German Marshall Fund, nudeći posve ograničen pristup Rusije vojnim tehnologijama kao dokaz.

Ukrajinska vlada ipak je u više navrata glasno kritizirala  neka europska izuzeća od sankcija, a predsjednik Volodimir Zelenski uporno kori europske zemlje zbog ikakvoga poslovanja s Rusijom.

Alexander Nemenov/Afp

“Postoje ljudi kojima su dijamanti u izlozima Antwerpena važniji od bitke na život i smrt koju vodimo. Mir svakako vrijedi puno više od dijamanata”, kazao je Zelenski u obraćanju belgijskom parlamentu video pozivom još krajem ožujka. No, usprkos svim kritikama, ruski sirovi dijamanti do danas nesmetano putuju u svoje povijesno odredište, belgijski Antwerpen. Trgovina dragim kamenjem Belgiji pridonese gotovo 2 milijarde eura godišnje. Tamošnja vlada još uporno tvrdi da za ruske dijamante od Europske komisije nisu nikad tražili izuzeće od sankcija, no ti svijetleći kamenčići uvijek nekako čudesno iščeznu s popisa zabranjenih ruskih roba u EU.

Uran koji se izvozi iz Rusije za upotrebu u civilnoj proizvodnji nuklearne energije također uspješno zaobilazi liste zabranjenih roba. Pošto nuklearne elektrane u Francuskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Finskoj i drugim zemljama jako ovise o izvozu ruskog civilnog urana, to je itekako lakše opravdati nego trgovinu dijamantima. EU uvoz ruskog urana vrijedan je oko 200 milijuna eura godišnje. Ukrajinski šef države je u kolovozu Europi spočitnuo i zaštitu ove vrste ruskog izvoza, i to baš kad se ukrajinska nuklearka u Zaporižju našla na udaru projektila. No, europski odvjetnici kupnje ruskog urana stalno tvrde da je sposobnost Francuske i drugih da proizvode struju važnija od punog efekta sankcija.

Nicolas Economou/Nurphoto Via Afp

Nikakvo čudo da su isti argument važnosti uredne opskrbe u energetskoj krizi onda prihvatili i grčki diplomati koji jednako gorljivo brane pravo svojih tankera da uvoze rusku naftu, kao i da je prevoze dalje do neeuropskih odredišta. To što baš nafta i dalje donosi najviše prihoda Kremlju ipak nije nametnulo jedinstvena EU pravila i Ateni: njihovi diplomati uspjeli su izuzeti grčke brodarske tvrtke iz naftnog embarga tvrdeći da će one nastaviti prevoziti rusku naftu, ali po ograničenoj cijeni kako bi se ograničili prihodi Rusije.

Čak i tamo gdje je veće ekonomske koristi od izuzeća teško definirati, uporna zaštita nekih dobara i industrija od sankcija stvara zlu krv među članicama EU-a. Jedni podnose jasne žrtve i nacionalne interese podređuju pravdi u Ukrajini i EU jedinstvu, dok drugi uredno brane svoju gordu sebičnost i ‘svete krave‘ među robama uspijevaju provući kroz gustu mrežu pravila kojima se zbog osvajačkog rata kažnjava Putinovu Rusiju. Takve različitosti podrivaju EU više od ičega i nisu uvijek definirane blizinom Rusije ili većom opasnošću od rata. No, jedinstvena Europa dobro pamti pojedinačne žrtve svih svojih članica, pa bi one koje ih sad izbjegnu prilikom sljedeće raspodjele financijskog kolača ili rasprave o EU proračunu mogao dočekati ‘bruxelleski bumerang‘ – piše New York Times.