Dubrovački pomorac Neno Simoni iz Kanade o prosvjedima ‘Freedom truck convoy‘: Vlasti kamiondžije optužuju za nasilje i bijeli supremizam, a među vozačima je 60 posto Indijaca. Oni samo žele slobodu odlučivanja o cijepljenju

Vancouver, obalni grad u kanadskoj provinciji Britanska Kolumbija već dvadesetak godina drugi je dom dubrovačkog pomorca Nena Simonija. Bivši upravitelj stroja od 2002. radi na kopnu, sad kao vessel manager u Seaspan ship Management, jednoj od najvećih kontejnerskih kompanija koja djeluje na principu rent-a-cara, ali za teretne brodove. Neno ih nadgleda čak 25, u šali kaže da upravlja s većom flotom nego je ona Atlantske plovidbe.

Pokret kamiondžija 'Freedom Truck Convoy' proširio se cijelom Kanadom, a prosvjeduje se protiv obveznog cijepljenja kao uvjeta za prelazak granice sa SAD-om

Andrej Ivanov

Ni 'd' od demokracije

Radi s pripadnicima dvadesetak različitih nacija i sve ide k'o po špagu, plaća je više nego pristojna, no zadovoljstvo u zadnje vrijeme kvare vanjske okolnosti vezane uz, a što drugo, doli famozne covid-mjere:

- Kanađani su poznati kao trpeći ljudi, disciplinirani su i poštuju zakone, no promjene koje je donijela korona sve im teže padaju. Mali biznisi propadaju zbog suludih restrikcija, butiga koja prodaje patate smije primiti istovremeno samo 3 kupca, a veliki trgovački centri koje drže tajkuni puni su puncati. Na ulici ne smiješ zakašljat', a da se svi ne razbježe.Ako na ulici kihneš, pa k'o da je bomba eksplodirala! Neku večer su mi naoružani policajci zakucali na vrata. Ja pitam 'what's up?', a oni kažu da je susjeda prijavila jednog čovjeka što živi do nas jer je, eto, zabrinuta da će proširiti zarazu. Eto dokle je došlo. Ni 'd' od demokracije. Nakon što su vlasti od 15. siječnja uvele da svi moraju biti cijepljeni protiv covida-19, pobunili su se vozači kamiona kroz 'Freedom truck convoy'. Stvorili su nepreglednu kolonu s 250 tisuća vozila, kamiona, auta i bagera koju podupiru protivnici obveznog cijepljenja. A istovremeno mediji koje većinom kontrolira država javljaju da se bune manje grupe izgrednika. Čak ih nazivaju rasistima i bijelim supremistima, a više od 60 posto kamiondžija su Indijci. Jedan moj prijatelj Indijac u šali mi je rekao da ga sad smatram bijelcem – prepričava nam Neno Simoni dio ugođaja opće nelagode s kojom se ove zime nosi Kanada. Kamiondžije su proširile zahtjeve na ostavku premijera Justina Trudeaua koji se u jeku protesta prigodno sklonio od javnosti, uz tvrdnju da je covid pozitivan.

Neno Simoni već dvadesetak godina živi u kanadskom gradu Vancouveru

Privatni Arhiv

- Tom kontroverznom političaru nije za vjerovati, laže i petlja ali ne može protiv naroda. U 10 dana prosvjednici su prikupili 10 milijuna dolara od ljudi kao što sam ja, da mogu izdržati mirni prosvjed do ukidanja zakona o obveznom cijepljenju i normalizacije života koja svima ovdje hitno treba. Mnogi su u Kanadu došli misleći da će izbjeći restrikcije ali su se bome razočarali. Cijela je država izgubila kompas – govori nam Simoni.

Udaljenost i skupi kvadrati

Pitamo ga kako on stoji s vakcinacijom:

- U mene se žena morala prisilno cijepiti iako ima neki urođeni sindrom, a i ja sam se cijepio, ali samo zato da mogu putovat' preko oceana do moga Dubrovnika. A to s avionima je tek ludnica. Traži se distanca od 2 metra, a deset sati u zraku putuješ s ljudima koji sjede na 3 milimetra udaljenosti od tebe. Kompanija kaže 'pa imamo filtere zraka'. E, baš to pomaže! I onda ti na kraju na aerodromu još zakopaju onaj štapić od testiranja do mozga – negoduje naš sugovornik.

Neno Simoni već dvadesetak godina živi u kanadskom gradu Vancouveru

Privatni Arhiv

Zanima nas ponešto i izvan covid-situacije, primjerice kakav je standard, može li se (pre)živjeti od plaće:

- Sve teže. Ovdje u Vancouveru upoznao sam par mladih Slavonaca koji su došli i otišli, kažu da se ne može ušedjeti ni za obnovit' kuću u Slavoniji. Ne čudi me to, Kanada nije više obećana zemlja. Stan od 50 kvadrata dođe i do 750 tisuća dolara (kanadski dolar je 5,2 kune op.a.), a ako uzmete stambeni kredit na 20 godina skoro ćete ga duplo preplatiti. Ja sam u najmu, mjesečno me fit dođe 2400 dolara, struja i grijanje je, ovisno o godišnjem dobu, od 150 do 250 dolara, internet 180, osiguranje auta 2500 godišnje...svakako, dobro mogu zaradit, ali se jako puno troši na dadžbine i poreze – priznaje Neno koji za dvije godine stječe pravo na mirovinu. A pod stare dane će ovaj moreplovac i biker natrag u Grad koji obožava, baš kao i ulogu vodiča kolegama i sugrađanima koje put nanese u Vancouver, multinacionalnu zajednicu gdje Simoni prijateljuje sa sugrađanima iz svim dijelova bivše države.