Dubrovnik je grad svjetskog značenja koji centralizirana Hrvatska ne prepoznaje

Dr. sc. Stjepan Šterc, predstojnik Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo te voditelj Studija demografije i hrvatskog iseljeništva na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, autor je demografske studije Dubrovnika koja bi uskoro trebala na javno savjetovanje.
 

Treba li nas zadovoljiti činjenica da je današnja demografska slika Dubrovnika povoljnija od one na razini cijele Hrvatske?

Demografski pokazatelji i trendovi potvrđuju povoljniju demografsku sliku Grada Dubrovnika od Hrvatske u cjelini, no obzirom na oscilirajući prirodni pad stanovništva i relativno veliku starost ukupne gradske populacije, demografski će nastavak uz mirno promatranje procesa poprimiti sva obilježja nacionalne razine. Nikog kome je stalo do gradske budućnosti ne može zadovoljiti ta povoljnost, ali ona svakako predstavlja prednost i potvrđuje revitalizacijski potencijal.

Promjena tipa općeg kretanja stanovništva iz izumiranja u međupopisnom razdoblju 2001.-2011. godine, u tip obnove stanovništva imigracijom nakon 2011. također je potvrda revitalizacijskih mogućnosti i nužnosti primjene poticajne populacijske politike. Oslanjanje samo na stihijski imigracijski revitalizacijski model uz ubrzano starenje ukupne gradske populacije i posebno ubrzano smanjivanje broja učenika srednjih škola, demografsku i ukupnu razvojnu budućnost neće učiniti stabilnom.
 

Raspolažete li podacima o migracijama na dubrovačkom području?

Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku RH, u razdoblju 2011.-2018. godine grad je Dubrovnik imao pozitivnu i unutrašnju i vanjsku migracijsku bilancu i upravo se po tome najviše razlikuje od nacionalne razine i svih ostalih prostora recentnog iseljavanja. Ukupno se oko 860 osoba u Dubrovnik u tom razdoblju više uselilo, nego što se iselilo. Doseljavanje iz inozemstva kojim se nadoknađuje vanjsko iseljavanje i prirodni pad domicilne gradske populacije u inicijalnoj je fazi i nema obilježja planskog i selektivnog useljavanja, ali ima naznaka intenziviranja.



 

Dubrovnik ipak spada među gradove s negativnim prirodnim prirastom, ali i blagim porastom broja rođene djece posljednjih godina. Čemu to pripisati?

Terminološki se ne radi o negativnom prirodnom prirastu, nego o prirodnom padu jer prirast ne može biti negativan, ali na žalost tako se vodi i u službenim državnim statistikama. Najveća je rodnost bila 2006. godine (486 rođene djece), 2012. (487 rođene djece) i 2016. (488 rođene djece), dok se u zadnje tri godine smanjila (2017. na 454, 2018. na 440 rođene pa 2019. opet nešto povećala na 471 rođenih). Prevladavajući je razlog vezan za pozitivnu bilancu unutrašnjih i vanjskih preseljavanja.
 

Kojim izravnim i neizravnih poticajima lokalna dubrovačka vlast može osigurati bolju kvalitetu življenja, a posljedično tome i demografskog rasta? Jednokratne potpore roditeljima za novorođeno dijete do pet tisuća kuna su svakako dobrodošle, no taj se novac brzo istopi i nije značajan poticaj za roditeljstvo.

Uvijek su u temelju demografskog rasta gospodarske, radne i stambene pretpostavke, no ne moraju biti i prevladavajuće. Najvažnije je postaviti demografsku problematiku u planske temelje gospodarskog i ukupnog razvoja, shvatiti kako je ljudska populacija najvažniji razvojni faktor u svim djelatnostima, prihvatiti djecu kao stvarnog nositelja budućnosti, procijeniti gradske proračunske mogućnosti i prihvatiti poticaje prema demografskoj problematici kao ulaganja u razvojnu budućnost, a ne kao socijalni program.

Gradskoj je upravi sukladno demografskim potrebama predloženo niz financijskih, stambenih, stipendijskih, komunalnih, radnih, predškolskih, školskih, pravnih, poreznih, socijalnih i ostalih mjera, a po procjeni gradskih proračunskih mogućnosti i gradskih posebnosti izabrat će se najvažnije već primijenjene i s vidljivim rezultatima u drugim lokalnim sredinama. Izravni financijski poticaji koje spominjete uvijek su početak primjene i više pokazuju pozitivan pristup, nego što rezultiraju bitno povećanom rodnošću.

 

Dubrovnik zimi zamre, mogućnosti kakve imaju roditelji i djeca u većim gradovima poput Zagreba s različitim sadržajima vrlo su ograničene. Što biste poručili onima koji misle da je ulaganje u kulturu bacanje javnog novca?

Svako se društvo, pa i hrvatsko, temelji na obrazovanju, znanosti, zdravstvu, kulturi i pravnom sustavu. Ostalo je, htjeli to politički i ini planeri priznati ili ne, nadgradnja. Pogotovo to vrijedi za Dubrovnik, po puno osnova grad svjetske razine. Osim toga, Dubrovnik je i u povijesnom i u civilizacijskom kontekstu posebnost u očuvanju vrijednosnog hrvatskog identiteta u uvjetima okruženja i vječne želje za njegovom kontrolom. Zato je nepojmljivo da grad takvog svjetskog značenja nema i odgovarajuću društvenu, prostornu i državnu funkciju, ali u ovakvoj centralizaciji Hrvatske i to je moguće.
 

Ovdje konobar prilikom posluživanja osluškuje kojim jezikom i narječjem govori gost kako bi znao treba li mu dati popust na kavu ili pizzu. Sve je skuplje, od hrane do četvornog metra, a nemamo pouzdanu službenu informaciju o prosječnoj plaći koju primaju ovdašnji građani.

Pozitivna je unutrašnja i vanjska bilanca preseljavanja zadnjih godina potvrda kako to nisu prevladavajući razlozi, za iseljavanje vjerojatno jesu. Dubrovnik i pogotovo njegova samostalna naselja vjerojatno će i u vremenima koja dolaze biti imigracijski izazov, uz procjenu nastavka intenzivnijeg doseljavanja. Važno će zato biti očuvati stabilnost dnevne migracije prema centralnom naselju, nastojati ponovo doseći prirodni rast stanovništva i pomlađivati ukupnu populaciju po obje osnove-imigracijskoj i poticajnoj reprodukcijskoj.


 

Slaba točka Dubrovnika je udaljenost od kliničkih bolničkih centara, prometna izoliranost, odsječenost od ostatka države, sva djeca imaju osobne iskaznice jer su prisiljeni prelaziti državnu granicu da bi došli na neko sportsko ili glazbeno natjecanje u Splitu, itd. Kako privući nekoga na život u gradu u kojem liječnici ne nalaze razloga za doseljavanje, gdje se opća bolnica godinama suočava s nedostatkom kadra?

Grad Dubrovnik sve te navedene poteškoće i probleme ne može riješiti sam i sve dok državna izvršna vlast mirno promatra demografsku destrukciju i prateću silnu polarizaciju državnog prostora, uz jednak pristup prema svim djelatnostima, prostorima i obiteljima, svi će marginalizirani prostori imati probleme koje ste naveli. Regionalni razvoj, decentralizacija i slično doimaju se u našem vremenu poput iluzije.
 

Je li Dubrovniku nužno naseljavanje stanovništva iz zaleđa i kontinentalnog dijela države?

Dubrovniku je planska imigracijska politika u razvojnoj funkciji potrebna kao i svim prostorima u procesu starenja i prirodnog pada stanovništva, ali ne samo ona već i klasična poticajna populacijska politika. Nedostatak radne snage najavljivan je već puno prije u svim demografskim projekcijama, međutim vjerovanje kako se njezin manjak uvijek može nadomjestiti imigracijom rezultat je neplanskog pristupa gospodarskom i ukupnom razvoju. Velike su migracije prema Europi 2015. godine potvrdile tu zabludu pa je potpuno jasno kako će se Europa i sve depopulacijske zemlje morati vratiti planiranju radne snage i kroz stimulativnu reprodukcijsku populacijsku politiku. Dotad će se morati oslanjati na plansku, poticajnu i selektivnu imigracijsku varijantu, a Hrvatska i ostale zemlje s brojnim iseljeništvom i na useljavanje identitetske populacije. Neminovnost bez koje će demografska budućnost i Grada Dubrovnika biti upitna.

 

Kad je u pitanju naseljavanje, svi se laćaju pitanja očuvanja identiteta. Čemu strahovi?

Strahovi su politička kategorija i u pravilu se koristi u nerazumijevanju mogućih posljedica na društveni i prostorni razvoj. Svako društvo i prostor svoju stabilnost (hrvatska politička novina) temelje na brojnosti i sastavu stanovništva, a razornost slobodnih preseljavanja jako je dobro osjetila Europa nedavno, kad su praktički suspendirane granice, ustavi i društvene vrijednosti. Beznačajni bi problemi postojali u migracijama stanovništva kad bi se sa svih razina uvažavala osnovna zakonitost migriranja-uvažavanje tradicijskih i civilizacijskih vrijednosti novih sredina. Pogotovo u radnom dijelu dana. Gotovo i nema stručno-znanstvenih radova, javnih eksplikacija i slično o obavezama migranata u novim sredinama, a sam identitet je sasvim sigurno dio tih vrijednosti.
 

Na predstavljanju studije rekli ste kako je „iznimno važno da Grad Dubrovnik, unatoč pozitivnim demografskim pokazateljima, nastavi voditi racionalnu populacijsku politiku temeljenu na procjenama lokalnih mogućnosti“. Na što ste mislili kad ste rekli „racionalna politika“? Uprava po broju zaposlenih godinama značajno raste, što je gospodarstvo Dubrovnika možda i moglo poduprijeti proteklih uspješnih turističkih godina.

Racionalan demografska politika znači razumijevanje značenja ljudske populacije u svemu, prihvaćanje djece kao nositelja razvojne budućnosti, pomak problematike iz svjetonazorskih, političkih, religijskih i inih pitanja prema ukupnim razvojnim, prihvaćanje novog vremena i svijest o poticajnom pristupu bračnosti, rodnosti, starenju i slično u funkciji ukupnog razvoja. Racionalna demografska politika znači procjenu važnosti razvojne budućnosti prema zadovoljavanju samo sadašnjosti, uvažavanje hrvatskog iseljeničkog bogatstva, procjenu mogućnosti, gradskih specifičnosti i efikasnosti poticajnih mjera i na koncu provođenje komplementarnih revitalizacijskih modela u razvojnoj funkciji.



Uprava koju spominjete je razumjela problem, a njezina je brojnost u osnovi također u razvojnoj funkciji. Novi izazovi koji su pred nama traže i nova rješenja, a u Hrvatskoj i Dubrovniku očekivati nastavak čistom inercijom je već spomenuta iluzija. Koliko modela privlačenja gostiju postoje i jesmo li mi u ovoj krizi primijenili ijedan ozbiljniji? Grad takvog potencijala u ovakvim okolnostima na nacionalnoj razini i s ljudima koji vode hrvatski turizam s amaterskim pristupom i vlastitom prosječnošću mora imati problem. Lokalna će se uprava jednostavnije posložiti od nacionalne i Grad Dubrovnik je tek u trenutnom kriznom razdoblju. Njegova posebnost svjetske razine uvijek ima mogućnost s dobrim nacionalnim i lokalnim upravljanjem valorizirati postojeći potencijal.
 

Javlja li se u krizama poput ove pandemijske 2020. uistinu baby boom ili je za očekivati, kako stvari stoje u Kini i pokazuju policijske statistike o porastu nasilja u obitelji, porast broja razvoda?

Kroz cijelu se povijest pokazalo kako su ratne, pandemijske i epidemijske krize najveći demografski destrukcijski faktori i najave povećanja rodnosti u takvim su okolnostima uvijek samo izraz političkih želja. Politizacija u svemu, a posebno u demografskoj problematici daje nam sliku Hrvatske u kojoj danas niti jedan demografski parametar i trend nisu pozitivni. Kad politička prosječnost shvati njezino značenje i kad se počne oslanjati na projekcijske modele možda se i pokrenu. Jedino ako sve što gledamo nije samo slučajnost.



 

Možda se više ne sjećamo imena mladog pomoćnika ministrice za demografiju (Marin Strmota), ali se sjećamo njegove ostavke usred konferencije za novinare. Je li išta, osim pogođenog ponosa vladajućih, ostalo iza tog čina?

Marin je Strmota morao voditi ministarstvo iz puno razloga, a supstitucija obrazovanih i sposobnih osoba sa stranačkim mediokritetskim sljedbeničkim kadrom i dalje ostavlja Hrvatsku na europskom dnu po puno gospodarskih, financijskih i inih parametara. Dominacija političkih odluka temeljenih prevladavajuće na političkom osjećaju u svemu hrvatsko društvo i prostor čini neuređenim, a demografsku i ostalu budućnost čini manje izvjesnom. Ipak ostao je postupak mlade i obrazovane osobe kako odgovoriti prosjeku i zadržati znanstveno dostojanstvo.
 

Što vi mislite o Festivalu slobode, propitivanju uloge Nacionalnog stožera civilne zaštite i ograničavanju sloboda kretanja i disanja bez maske?

Hrvatski se politički sustav mora naviknuti na različitost mišljenja i pristupa i javnih procjenjivanja, ocjenjivanja i propitkivanja političkih postupaka. Stožer je primarno političko tijelo, a malo je stručnih osoba unutar sustava koje će imati hrabrost izdići struku iznad politike. Koliko je samo političkih usmjeravanja bilo u zadnjih trideset godina hrvatske slobode na koja gotovo i nije bilo reakcije. Nikad mi nije bilo jasno zašto političari uvijek moraju stajati ili sjediti u prvom redu na festivalima i sličnim javnim okupljanjima.



 

U normalnim okolnostima, samo stanovništvo Dubrovnika nije moglo opslužiti potrebe, od turizma, trgovine do građevine. Neki dan ste izjavili kako „ne mogu poslodavci diktirati useljeničku politiku na način da uvoze jeftinu radnu snagu“. Koje su prijetnje Vladina prijedloga Zakona o strancima?

Samo stanovništvo Grada Dubrovnika ne, ali apsolutno ništa nije ozbiljnije napravljeno u smislu povratka hrvatskog iseljeništva ili planskog selektivnog useljavanja za potrebe hrvatskog gospodarstva. Selektivan će pristup u migracijskoj i općenito demografskoj politici biti europska realnost, iako su već i sada i najdemokratskije zemlje u tome dosta konzervativne. Slobodnih migracija naprosto nema niti će ih biti iz razloga viđenih u velikim migracijama prema Europi 2015. godine. Demografska su i migracijska politika strateške razine značenja u razvojnom konceptu hrvatskog društva i prostora i moraju biti u temelju nacionalnog razvojnog programa pa je jasno kako interesni pristup rješavanju istih predstavlja tek privremeni nadomjestak radnih potreba. Osim toga, mirno promatranje supstitucije stanovništva bez komplementarno postavljenog modela revitalizacije izravno će utjecati i na sam razvoj. Gospodarski su najrazvijenije zemlje potvrdile temeljem znanstvenih projekcija i korelacija kako nema razvoja u uvjetima depopulacije i prirodnog pada stanovništva.