Glavna sestra KBC-a Split: ‘Nije mi jasno gdje ti ljudi žive, sigurno su poslije prosvjeda otišli u kafiće. Nije normalno da umire 60 ljudi dnevno...‘

- Prvo što mi je palo na pamet nakon što sam vidjela snimke s prosvjeda u Zagrebu s onim pjesmama i osmijesima i ono što je izazvalo moj jad je da ljudi nisu ni svjesni kolike su obitelji zavijene u crno zbog smrti svojih najmilijih i nisu ni svjesni koliko se bolesnika u tom trenutku bori za život - izjavila je u emisiji HRT-a Studio 4 Anđa Novokmet, glavna sestra Zavoda za intenzivnu medicinu i neuroinfektologiju u Zagrebu, prenosi Slobodna Dalmacija.

- Nije mi jasno gdje ti ljudi žive - dodala je Ivanka Ercegović, glavna sestra KBC Split. Tu subotu mi, zdravstveno osoblje koje se brine o COVID bolesnicima, smo svi proveli na radnim mjestima, a ljudi koji su sudjelovali na prosvjedu, koji sigurno ni ne znaju što žele niti pak nude rješenja, sigurna sam da su otišli u kafiće - rekla je.

Istaknula je kako se silno trude oko slobodnih mjesta na intenzivnim odjelima i uspijevaju ih osigurati samo zato što su otvorili već na 4 mjesta. 43 bolesnika su, kaže, sada na respiratoru u splitskoj bolnici, a 185 ih je hospitalizirano.

Ponosna sam što sam medicinska sestra

- Kada smo 2. 11. imali 23 bolesnika na respiratoru, mislili smo da je to najgore što nam se može dogoditi, ali vrlo brzo smo došli do 44 bolesnika na respiratoru. Iznimno nam je teško ove dvije godine, na početku epidemije smo imali veliki manjak medicinskih sestara, imamo natječaja sada, ali vrlo malo kolegica se javlja. Teško nam je pogotovo što se tiče intenzivističkih sestara, ondje trebaju raditi posebno educirane sestre, nigdje po svijetu nisu imali takav broj sestara. Bili smo prisiljeni stavljati u COVID centre i druge sestre i ne posustajemo, ponosna sam što sam medicinska sestra i ponosna sam na sve svoje kolegice. Sestre se javljaju dobrovoljno raditi u COVID odjele jer znaju koliko je stanje teško - izjavila je za HRT, prenosi Slobodna Dalmacija.

Anđa Novokmet je pozvala sestre koje sada završavaju svoje školovanje da se jave. Jako smo umorni i iscrpljeni, kaže, ne znam da li više fizički ili psihički. Godine 2009. je bilo slično stanje s pandemijom svinjske gripe, nažalost sada se suočavamo s nečim što je neviđeno - rekla je. 

Ljudi trebaju vidjeti ono što mi vidimo

Izvijestila je i da su četiri rodilje na respiratoru, na ECMO uređajima i svakog dana mole Boga da se oporave i vrate svojoj dječici. Iscrpljuje ih, kaže, kada roditelj dođe primiti otpusno pismo i donese stvari za svoje dijete koje je trebalo živjeti, plač i suze tih roditelja su strašni - poručuje.

Glavna sestra Ivanka Ercegović ne razumije kako je moglo postati normalno kada kažemo: umiru stariji.

- I ti stariji su nečiji roditelji, braća, sestre i ne mogu shvatiti da smo se pomirili s činjenicom je došla neka bolest i da je normalno da umiru stariji ljudi. Nije normalno da u Hrvatskoj umre 50-60 ljudi dnevno. Mi ćemo i dalje raditi svoj posao jer smo zato tu, ali mi nije jasno u kojima mi paralelnim svjetovima živimo. Ima li dobrovoljaca da pođu obići COVID odjele, ja ću ih provesti, neka vide da li mi to izmišljamo. Mi ćemo dati sve od sebe, ali tražimo od građana da pomognu - da se cijepe, da nose maske, da drže distancu i da slušaju ono što kaže znanost. Moramo ostvariti suživot i neki napredak u ovim vremenima - poručuje.

Naglašava da je situacija krajnje ozbiljna iako ljudi to ne shvaćaju, da već dvije godine dolaze do krajnje granice izdržljivosti, da su četvrtinu raspoloživog osoblja poslali na brigu o pozitivnim COVID bolesnicima, a osim njih u KBC-u Split leži još 780 bolesnika. O tim ljudima, kaže, isto netko skrbi i to je činjenica, nije izmišljotina, sve se to može provjeriti. Kakvi smo mi ljudi, zašto je to postalo normalno - pita.

Gledateljima se obratila sestra Novokmet:

- Imam poruku iz srca i duše, gledajući već dvije godine ovu tugu i tragediju. Užasno je teško kada čujemo starije osobe da prije stavljanje na respirator kažu kako se nisu cijepili jer su im njihova djeca tako rekla. Molim tu istu djecu koju su njihovi roditelji cijepili prije 30, 40, 50 godina i zahvaljujući tome su živi, neka poslušaju struku i znanost i vrate to svojim roditeljima, neka njihova djeca uče na primjeru kako se zaštititi jer zajednica u obitelji je neprocjenjiva, a dijeli ih jedna ili dvije doze cjepiva. Neka već prekinemo tu agoniju! Javnosti želim reći da nakon svih prosvjeda, okupljanja, vožnje, transparenata, kad se netko razboli, ima samo jedno pitanje - kolika mi je saturacija (zasićenje kisikom u krvi).