Nakon tužne vijesti o smrti legendarnog glumca Mustafe Nadarevića, koji je jučer izgubio bitku s teškom bolesti, njegovi glumački kolege, s kojima je dijelio pozornice i filmske setove, i danas se sjetni, ali puni lijepih riječi, sjećanja i anegdota opraštaju od ovog velikana svijeta teatra, donosi Jutarnji list.
Posljednji ispraćaj Mustafe Nadarevića, kako piše Dnevni Avaz, odvit će se u najužem obiteljskom krugu, što je bila želja glumačkog barda. No, još se ne zna vrijeme i mjesto posljednjeg ispraćaja.
Nadarevićev odlazak potresao je cijelu regiju, a uz njegov Zagreb, tuguje i rodna Bosna i Hercegovina
Emiru Hadžihafizbegoviću (59), bosanskohercegovačkom kazališnom, televizijskom i filmskom glumcu strašno je teško, priznaje nam.
- Znao sam da Mujo odlazi, ali kad se trebaš sudariti s tom viješću da je umro, treba sve oko sebe zaustaviti, i vrijeme, i ljude i zvukove. Strašno mi je teško, baš smo proveli dobar komad života zajedno, od "Oca na službenom putu", prije 38 godina, do danas. Najupečatljivije kod njega su dvije stvari, jedna iz njegovog profesionalnog i umjetničkog života, a jedna iz privatnog, jer smo puno vremena proveli van filmskog seta i van teatra. U glumi i umjetnosti pamtit ću ono što je Andrić rekao u "Znakovima pored puta" i to je najkraća definicija umjetnosti: "umjetnost je uzdići se do jednostavnosti". Taj njegov dokumentaristički glumački opus i taj njegov naturalni element u glumi koji i ja baštinim, a zove se psihološki realizam, je najteži pravac u glumi – govori potresen Hadžihafizbegović.
Nadarević je, kaže, bio poseban glumac, s nevjerojatnim šarmom.
- Mi smo se naigrali vodvilja i renesansnih komedija i antičkih drama i komedija del arte, ali psihološki realizam je najteži jer tu laganja nema i tu je sklizak teren u odnosu na, ne daj Bože, ulazak u nešto čemu se ne vjeruje. Bio je poseban glumac i imao je taj takozvani glumački šarm i taj te šarm zalijepi i nemoguće se odlijepiti do kraja predstave ili igranog filma. To je jedna impresija, a ono po čemu ću ga iz privatnog života pamtiti je što je bio izuzetno reduciran, ogoljen do kraja i imao je otklon prema statusu zvijezde. Zvijezde su na nebu, a ljudi hodaju po zemlji. Ta njegova prisnost i jednostavnost u komunikaciji, ta jedna samozatajnost, on je bio čovjek neizgovorenih riječi. Sve je razumio, a stvari nije puno komentirao i trebalo ga je dobro upaliti da komentira neke stvari, pogotovo ambijent u kojem živimo posljednjih 30 godina, koji je shizofren i nabijen zombi energijom. Znali smo nekad sjediti i šutjeti po sat vremena – prisjeća se glumac.
Otišao je jedan zaista impresivan glumac i čovjek, dodaje Hadžihafizbegović pun priča i anegdota s Nadarevićem.
- Zajedničkih anegdota bilo je na tisuće, ne znam ni odakle bih krenuo, od "Oca na službenom putu" ili "Kod amidže Idriza", od filmova koje sam s njim radio u Sloveniji, Makedoniji... Zanimljiva je jedna priča kad smo slavili rođendan Milene Dravić u Sarajevu, a ona je tad igrala u seriji "Lud, zbunjen, normalan", a to se nekako poklopilo i s mojim Zlatnim lavom u Veneciji za Ogijev film "Takva su pravila". Napravio sam veliku feštu u jednom ribljem restoranu u Sarajevu i svi su došli, njega nema. Ja se mislim gdje je, zovem ga: "Mujo, svi smo tu", a on će: "Stižem. Polako". Prošlo jedno pola sata, 45 minuta, ima nas 40-tak, Milenin rođendan, ja, nagrada, cijela ekipa "Lud, zbunjen, normalan", još neki moj prijatelji koji nisu iz glumačke branše. Ja ga opet zovem i kažem: "Čovječe, gdje si?". Kaže on: "Tu sam jako blizu". Spustim slušalicu, a onda on mene nazove i kaže: "Prođi dva metra, skreni lijevo". Bio je to lokal s jednim separeom, a on tu, došao sat vremena ranije i cijelo vrijeme sjedi, pet metara od nas. Uzeo sebi što mu pripada, polako, lignje na lešo, smije se. Onda se preselio kod nas. To je bio Mujo – prisjetio se glumac.
Ljudi imaju pravo ispratiti ga i voljeti na svoj način, objašnjava. Imaju pravo percepirati ga kao lika iz kultne serije "Lud, zbunjen, normalan" koja je trajala 12 godina, ali Mujo je zaista bio puno više od te uloge, koja je, naravno, isto bila maestralna.
- Sjećam se, imao sam tu privilegiju da gledam njegovog Cyrana de Bergeraca, Pometa u "Dundo Maroju", "Smrt trgovačkog putnika" Arthura Millera, Leona u "Glembayevima", velike serije "Prosjaci i sinovi" i "Velo misto", filmove "Već viđeno" s Goranom Markovićem, "Gluvi barut", filmu "Savršeni krug" Ademira Kenovića. Radili smo dva velika filma: "Oca na službenom putu" i "Kod amidže Idriza", gdje je ostvario možda jednu od svojih najboljih uloga u karijeri, on i Semka Sokolović. On je prije svega bio veliki, veliki umjetnik. To je taj paradoks našeg posla, jedna televizijska serija koja 12 godina traje obilježi tvoj glumački proces, ali na način koji meni nije drag. Jer on je bio puno više od lika u toj seriji za kojeg također mislim da je maestralan, velik i značajan i povijesni u kontekstu igranog programa. Kao što je Đuza Stojiljković u "Pozorištu u kući" ili Ivo Gregurević u poznatim hrvatskim serijama.
Nedostajat će jako, i kao prijatelj i kao kolega glumac i nedostajat će ta vrsta poštovanja. Mi živimo u jednom srušenom sistemu vrijednosti gdje poštovanje ostaje samo u tragovima. Mujo je mene mogao poslati po cigare pet kilometara dalje ili zatražiti bilo kakvu uslugu i ja bi tu mirno stajao ispred njega. On je, između ostalog, imao taj nenametljivi autoritet. Čovjek kojem ste se klanjali i poštovali ga, a on to nije tražio. To su neke lijepe stvari – zaključio je Hadžihafizbegović.
Naš glumac Goran Grgić (55), rođeni Osječanin Nadarevićevom glumom davno je ostao očaran.
- Zaljubio sam se u Mujinu igru prije zaista puno godina gledajući ga kako fascinantno igra Pometa u "Dundu Maroju". Tako zaigran, precizan, zavodljiv i glumački superioran, ostavio me je zalijepljenog za stolac. Vanzemaljac je te noći igrao u osječkoj sportskoj dvorani. Za nekoliko godina sam ušao u istu profesiju i ubrzo sam imao čast da me pozove igrati u njegovoj režiji ulogu u predstavi "Let iznad kukavičjeg gnijezda". Nakon toga sam u niz predstava i snimanja imao privilegij igrati s tom legendom. Uvijek je bio savršeno pripremljen za svoju ulogu i koncentriran na sve što se događalo oko njega. Nikad si nije dozvoljavao osrednjost, niti je to tolerirao kod drugih. Bio je spreman, gotovo policijski, čuvati kvalitetu svake izvedbe, ali je istovremeno uživao iskušavati koncentraciju drugih kolega izmišljajući originalne spačke. Vrhunski glumac briljante karijere – rekao nam je Grgić.
Naša 44-godišnja glumica, Daria Lorenci ističe kako Nadarevićeva smrt predstavlja kraj jedne ere.
- Baš me jako potreslo, teško mi je bilo. Znala sam da je bolestan, ali sam se nadala da se izvukao. On je jedan od tih ljudi, kad je otišao, kao da je čitav jedan svijet otišao s njim. Cijela jedna era je nestala zauvijek. Čini se da si još korak bliže tome da nešto što čini tvoj svijet, nestaje. On je jedan od takvih ljudi koji je bio stup jednog vremena s kojim smo rasli, odrastali, gledali ga, živjeli. Činio je takvu atmosferu, po meni je on simbol cijelog jednog života. Kad takvi ljudi odu zbilja je osjećaj da nije otišao samo čovjek, već je otišlo puno više. Moji su ga klinci obožavali, jako su voljeli seriju "Lud, zbunjen, normalan" i stalno ju gledali. Stalno su me pitali kad će se upoznati s njim. Bili smo dobri i uvijek mi je govorio da ga jednom nazovem da se upoznaju. Tako smo i dogovorili susret u kinu Europa. Iskreno, nisam ni mislila da će doći, ali stvarno je došao. Klinci su se oduševili. Baš je bilo fora – ispričala nam je glumica.
Glumica Nives Ivanković (53) prisjetila se, pak, zadnjeg susreta s Nadarevićem.
- Zadnji naš susret bio je na Filmskom festivalu u Herceg Novom, 2016. godine, "Zvizdan" Dalibora Matanića u kojem sam igrala je bio konkurenciji. Mujo i ja uspjeli smo prošetati gradom i sjesti na piće. Bio je prekrasan dan. Razgovarali smo o poslu i prijateljima, o svemu i svačemu. Cijelo to vrijeme ljudi su nam prilazili, njemu nije mogao popiti pivo do kraja. Svi su se željeli fotografirati s njim, govorili mu kako je divan... Takvog ću ga, osim po nevjerojatnim ulogama, pamtiti: nasmijanog, divnog, okruženog ljudima, u tom mediteranskom ozračju.
Teško je kada ode netko s kim si puno radio i cijenio ga, a kada ste k tome i privatno imali puno dodirnih točaka, sličan smisao za humor, razmišljanja još je teže... Bio je duhovit, pronicljiv i pametan, jedan od onih od kojih smo svi mogli učiti abecedu glumačke profesije, učiti o odnosu prema poslu, profesionalnosti. Ono što sam od njega naučila, toga se uvijek pridržavam. Mustafa bi uvijek bi došao dva, dva i pol sata prije predstave, pripremljen i koncentriran, a to je po meni odlika i pravilo glumačkih veličina. Tijekom godina kod malo glumaca vidjela sam tu vrstu koncentracije kakvu je on imao. Bio je iznimno precizan i svaka njegova improvizacija je u stvari bila osmišljena i svrhovita. Ljudi se zavaravaju kada misle da improvizacija nastaje u trenutku, za dobru improvizaciju treba se dobro pripremiti i imati vještinu za njezinu realizaciju. A on je to imao - ističe Ivanković.
Prisjetila se i posljednje suradnje.
- Zadnja naša suradnja je bila u seriji "Lud, zbunjen, normalan". Bili su to divni dani, jer smo se u Sarajevu našli na svojem terenu, obadvoje smo tamo imali osjećaj dugog doma. Ekipa je bila odlična, atmosfera sjajna tako da je bio pravi užitak to raditi. Otišao je još jedan od velikih i znam da zvuči patetično i kao fraza, no gore se popunjava ansambl najboljih. Samo neka ga čuvaju anđeli. Mujo Nadarević, respect! - jasna je Ivanković.
Glumac Duško Valentić (70) koji iza sebe ima više od 50 filmskih i televizijskih uloga, a u kazalištu je preskočio stotku, s velikom se tugom prisjetio velikog prijatelja i kolege.
- Mujo i ja, snimali puno zajedno, radili puno, družili se privatno i štošta proživjeli. On je bio veliki borac, pravi fajter i poznajući ga kao takvog mislio sam da će se izboriti i s bolešću. Kada razmišljam što smo sve radili, pada mi na pamet “Smrt Tome Bakrana”, “Vučjak”... Naravno, i “Velo misto”. Kada smo ga snimali bili smo cimeri u hotelu Marijan. Zafrkavali smo se oko materinjeg jezika, on Bosanac, ja Slavonac, pa smo kao i svi koji nisu bili fetivi Dalmatinci morali učiti govoriti. A imao je sluha. Bili smo super cimeri, odličan spoj. Možda će zvučati čudno no i on i ja smo veliki štreberi. To znači da kada je ujutro snimanje, nema ludovanja navečer. Nema boemštine, boemština je kada je sutra slobodan dan. No, kada moraš zbog snimanja ustati u šest ujutro, čeka te ekipa od 150 ili 200 ljudi i snimanje traje do osam navečer, onda toga nema. Moraš doći trijezan i spreman za posao. Nas smo se dvojica prije odlaska u Split dogovorili - kad je snimanje, svjetlo se gasi u 23, najkasnije 23.30. Bilo nam je lijepo zajedno, to vrijeme. Svoj posao treba poštivati - a on je bio takav. Baš sam pročitao neke njegove izjave pa je tu i ona kako je svejedno jesi li bankar, trgovac, vodoinstalater ili doktor, svoj posao moraš raditi kako treba i poštovati ga – prisjeća se Valentić.
S Nadarevićem je surađivao i na kazališnim daskama.
- Bilo je i sjajno kada smo u Gavelli radili predstavu "Let iznad kukavičjeg gnijezda", koju je i režirao i dramatizirao i glumio McMurphyja. Bila je to njegova prva režija, odličan posao i vrlo uspješna i gledana predstava. Dugo je imao tu ideju, godinama je želio realizirati. Znam da je o tome počeo pričati nedugo nakon što smo vidjeli film – dodaje.
Nadao se, kaže, da će Nadarević zbog svoje dobre kondicije pobijediti rak.
- Vjerovao sam da će se izvući, pobijediti rak. Bio je u dobroj kondiciji, nekad strastveni tenisač, a posljednjih godina golfer. Nagovarao me da idem igrati s njim golf. Govorio mi je kako je to sjajno, jer si na friškom zraku, kako je dobro za kondiciju, kako golf vježba i koncentraciju. Ja sam stalno nizao neke kontraargumente, govorio što bismo mogli drugo raditi za koncentraciju. Danas mi je žao što se nisam dao nagovoriti jer tko zna o čemu smo sve mogli razgovarati uz napucavanje loptice – priznaje sjetno.
Zajedničkom fotografijom i zahvalom za svaki savjet i osmijeh od Nadarevića se na društvenim mrežama oprostila i bosanskohercegovačka pjevačica sevdalinki i folk pjesama Hanka Paldum (64).
- Kako izraziti bol i tugu kada čujemo da nas je opet napustio neko drag? U posljednje vrijeme, tuga se uselila u naša srca i ne popušta. Ne uspijemo potisnuti jednu, a već sljedeća ulazi! Odlaze dragi ljudi, ode i naš dragi Mustafa Nadarević. Ode duša svome Gospodaru Stvoritelju, a nama koji čekamo svoj red, ostavi sjetu na jednog divnog čovjeka, vedrog duha, koji je svima znao izmamiti osmjeh do suza, i unositi radost u naše živote. Dragi naš Mujo, neka tvoja duša plemenita pronađe onaj puteljak, koji vodi do livada, procvjetalih mirisnih alktatmera, pored bistre rijeke da se napije i odmori od ovozemaljskog života, kako bi konačno našla svoj mir i spokoj. Dragi Mustafa, hvala ti na svakom tvom smiješku, svakoj tvojoj izgovorenoj mi riječi i savjetu! Neka ti je vječni rahmet, dragi naš Mustafa - napisala je Paldum.
I frontmen benda Letu štuke, Dino Šaran (51) odao je počast na društvenim mrežama legendarnom glumcu objavivši njegovu fotografiju. Od Nadarevića se oprostio i bivši košarkaš Dino Rađa (53).
– Umra je Inžinjer Duje. Naravno da je umra Mustafa Nadarević, ali svima nama koji živimo Hajduk umra je lik koji je tako dobro odigra ulogu osnivača kluba. Tu je zacementira svoju legendu u mojoj glavi. Moga je sto Izeta odglumiti i ko zna šta još, ali inženjer Duje je unikatna uloga vridna zlata. Uz to san ga ima priliku upoznat. Tako dobar lik, normalan i topao da se zaljubiš u njega odma. Počivaj u miru, a tvoja legenda ostaje besmrtna. Eben ti ovu godinu. Aj završi više – napisao je Rađa na Facebooku.
Voditelj i glumac Tarik Filipović (48) nazvao je Nadarevića “Jackom Nicholsonom ovih prostora”.
– Mujki… Mujo… Mujica… Leone… Duje… Cyrano… Španac… Izet… ”Savršeni krug” uloga i osobnosti… Jack Nicholson ovih prostora… mentor i kolega… glumčina… bila mi je čast dijeliti scenu i biti u kadru s tobom… nedostajat ćeš uvijek i zauvijek… - napisao je, a pjevačica Nina Badrić (48) prisjetila svog gostovanja u seriji “Lud, zbunjen, normalan” uz Nadarevića.
Objavu mu je posvetila i glumica Marija Omaljev-Grbić (37) koja je uz Nadarevića glumila u seriji “Lud, zbunjen, normalan”.
– Dragi Mujo, hvala za smijeh, suze, za sva tvoja divna glumačka dostignuća. Hvala za Leona, Mihaila, Avduku, Duju, Ziju, Izeta… Imala sam čast raditi s tobom, s tvojom svevremenskom glumačkom i ljudskom veličinom. Do nekog sljedećeg susreta, na nekoj drugoj sceni – napisala je, donosi Jutarnji list.