Hrabra Ruskinja učinila je sve da svoje sinove žive vrati kući: otišli su na služenje vojnog roka, a onda im se izgubio svaki trag. ‘Komandant me uvjeravao da nisu u Ukrajini, svi su mi lagali u lice!‘

Kad su Marinina dva sina prošle zime regrutirana u rusku vojsku, ona je pozdravila ideju da njezina djeca služe vojni rok, piše BBC, a prenosi Slobodna Dalmacija.

- Rekla sam im da moraju služiti vojsci. Bila je to njihova dužnost prema domovini - prisjeća se Marina.

Ali svega nekoliko tjedana kasnije, počela se brinuti. Njezini sinovi raspoređeni su nedaleko od granice s Ukrajinom.

Dvadeset četvrtog veljače predsjednik Vladimir Putin naredio je da ruske trupe izvrše invaziju na Ukrajinu.

Tog je dana Marina izgubila svaki kontakt sa svojim sinovima.

- Vrijeme je za mene stalo. Nisam mogla jesti. Nisam mogla spavati - rekla je ona za BBC.

Razmjenjivala je poruke s majkama drugih regruta iz iste jedinice. Ispostavilo se da su mnoge od njih također izgubile svaki kontakt sa svojom djecom.

Kremlj je obećao da redovne ruske regrute neće poslati u Ukrajinu.

Gdje su, onda, Marinini sinovi?

- Sjela sam u auto i krenula u potragu. Na telefonskoj vezi je jedan od komandanata inzistirao da su oni na vojnoj vježbi na poligonu - rekla je.

- Rekla sam mu: 'Odvezla sam se do svih obližnjih poligona. Nisu tamo. Molim vas, ne lažite me'. Prekinuo je vezu - prisjeća se potresena majka.

- Jednom sam se iz očaja pokušala odvesti u Ukrajinu. Nisu me, naravno, pustili da prođem. Bilo je kontrolnih punktova svuda... Onda su počele pristizati žrtve. Pozvao me netko tko mi je rekao da ima mrtvih i ranjenih. Odjurila sam do vojne bolnice - rekla je.

Marinini sinovi nisu bili tamo, ali ona je bila šokirana onim što je vidjela.

- U vojnoj bolnici nije bilo dovoljno lijekova ni zavoja. Mještani su dobavljali sve. Vojnicima je bilo hladno i bili su gladni. Mještani velikog srca donosili su hranu i piće u bolnicu - kazala je Marina.

Na kraju je netko iz vojne jedinice njezinih sinova priznao da su oni zaista u Ukrajini.

- Priopćili su mi strašne vijesti: 'Vaša djeca su potpisala vojne ugovore da bi postali profesionalni vojnici. Oni sudjeluju u specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini. Vratit će se kao heroji' - prepričava užasnuta žena.

Odgovorila im je: "Što to, za ime svijeta, govorite? Oni nisu planirali potpisati nikakav ugovor!".

- Bili su u vojsci tri mjeseca. Držali su pušku samo jednom. Bili su na strelištu samo jednom. Najveći dio vremena su čistili snijeg - zavapila je.

Marina je pisala uredu državnog tužitelja tražeći od njega da istraži slučaj. Uvjerena je da njezini sinovi nisu potpisali kobni ugovor.

- I druge majke su im pisale. Sve one poznaju svoju djecu - rekla je.

Rusija se oslanja na regrutaciju da bi povećala broj svojih trupa u oružanim snagama.

Vojni rok traje 12 mjeseci i, uz neke izuzetke, obavezan je za sve ruske muškarce starosti između 18 i 27 godina.

Petog ožujka, predsjednik Putin priopćio je da "samo profesionalni vojnici, oficiri i vojnici pod ugovorom sudjeluju u operaciji u Ukrajini. Tamo nema ni jednog jedinog regruta i ne planiramo da ih bude, nećemo ih koristiti - uvjeravao je javnost.

Međutim, samo četiri dana kasnije rusko ministarstvo obrane priznalo je, po prvi put, da se među vojnicima u napadnutoj zemlji nalaze i regruti.

Ministarstvo je zatim tvrdilo da su "praktički svi ti regruti sada vraćeni u Rusiju".

Glasnogovornik Kremlja izjavio je da je predsjednik naložio vojnom tužilaštvu da istraži kako su ti regruti završili u Ukrajini.

​Marinina službena žalba bila je uvažena. Ruske vlasti su joj potvrdile da njezini sinovi nisu potpisali vojne ugovore.

Oba sina su, živa i zdrava, vraćena u Rusiju.

- Dopustili su mi da dođem i da odvedem mlađeg sina kući na jedan dan. Na putu po njega, nazvala sam ga i pitala treba li mu nešto. 'Mama, ne treba mi ništa', odgovorio je on, 'samo ti' - priča ona.

Kad ga je ugledala, "izgledao je jako loše", a, kako opisuje, i ostali momci koji su se vratili bili su "strašno mršavi, prljavi i iscrpljeni".

- Odjeća im je bila sva potrgana. Moj sin je rekao: 'Bolje da ne znaš što se tamo događalo'. Ali meni je samo važno da se vratio živ - rekla je Marina.

Očekivano, majka dvaju vojnika ljutita je zbog svega što se dogodilo.

- Lagali su me u lice! Prvo su lagali da moji sinovi nisu u Ukrajini. Onda su lagali da su potpisali vojne ugovore. Oficiri su lagali, vodnici su lagali - ističe ona.

Kasnije joj je netko rekao da službenici nisu smjeli reći istinu. To im je bilo zabranjeno.

- Bilo im je dozvoljeno prekršiti zakon i poslati moje sinove u Ukrajinu, ali im nije bilo dozvoljeno reći majci gdje su im djeca - kaže ona u nevjerici.

- Voljela bih vjerovati da naš predsjednik, vrhovni komandant oružanih snaga, samo ne zna kakav kaos i nered vladaju u vojsci. Želim mu reći da ovdje nije sve onako kako govore na televiziji - rekla je ogorčena majka.

Osjetila olakšanje što su njeni sinovi regruti živi, a nakon ovog iskustva još više suosjeća s ostalim prevarenim obiteljima.

- Mnogo sinova se nije vratilo i nikada neće. Mnogo majki još uvijek traži svoju djecu. To je strašno. Trebali smo doseći vrhunac ljudskog razvoja! Kako nismo mogli postići sporazum? Zašto se moramo boriti i ubijati? Moja djeca su drugi ljudi otkad su se vratili. Vidite im to u očima. Drugačiji su. Razočarani su. Želim da ponovo vjeruju u blistavu budućnost, u mir i u ljubav. Prestali su vjerovati - zaključila je majka poraženo.