Na Dalekom istoku ne smiruju se reakcije nakon što je Japan prošlog tjedna objavio novu vojno-sigurnosnu strategiju i izdvajanje nevjerojatnih 320 milijardi američkih dolara za naoružavanje, piše Slobodna Dalmacija.
Posljednja od takvih reakcija stigla je u utorak iz Sjeverne Koreje, koja je japanski plan nazvala “ozbiljnom prijetnjom” međunarodnom miru, ali i poručila da je spremna na “stvarnu akciju”.
– Japan je usvajanjem nove obrambene strategije, u kojoj se navode i kapaciteti za pokretanje preventivnih napada protiv drugih zemalja, stvorio ozbiljno sigurnosno stanje – priopćio je glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova u Pjongjangu.
A što to konkretno planira vlada premijera Fumija Kishide? U pet bi se godina, među ostalim, domogli projektila kojima bi u dometu imali Kinu, a svoju vojsku iz do sada obrambene preobrazili bi u silu sposobnu za udare i eventualni trajni sukob. Sve bi to u konačnici dovelo do toga da Zemlja izlazećeg sunca postane treća vojna sila na svijetu, odmah iza Amerike i Kine.
Peking je primarno bio taj koji je Japan natjerao na promjenu 70 godina dugog pacifističkog koncepta, a pogotovo kada su shvatili da su kineska izdvajanja za vojsku četiri puta veća od njihovih. Japanska vojska, ne kriju, najranjivija je do sada bila po pitanju zaliha streljiva i nedostatka rezervnih dijelova koji prizemljuju zrakoplove i stavljaju drugu vojnu opremu izvan pogona.
Ukrajina je sve promijenila
Druga stvar, ništa manje važna okolnost za ovakav zaokret, jest rat u Ukrajini i iz temelja zatresen međunarodni poredak, pa je jasno da Japan ništa ne radi bez svoga najvećeg saveznika, SAD-a.
– Rat u Ukrajini pokazao nam je nužnost borbe, a to je nešto na što Japan do sada nije bio spreman. Japan kasno starta, kao da smo 200 metara zaostatka u sprintu na 400 metara – komentirao je prošlog tjedna Toshimichi Nagaiwa, umirovljeni general japanskih zračnih snaga.
Kishidin plan udvostručit će izdatke za obranu na dva posto BDP-a u idućih pet godina, odnosno jednu desetinu sadašnje ukupne javne potrošnje. Na popisu za kupnju su projektili presretači za obranu od balističkih projektila, dronovi za napad i izviđanje, satelitska komunikacijska oprema, nevidljivi lovci F-35, helikopteri, podmornice, ratni i teški transportni zrakoplovi, dok bi zajedno s Britancima i Talijanima razvili mlaznog lovca. Samo za njega izdvojili su 5,6 milijardi.
Zanimljivo je da bi sve to prikupili od poreza, i to na duhan, korporacije i prihode od obnove nakon katastrofe. Japanska vojna petoljetka odmah je ocijenjena povijesnom prekretnicom. S tim se slaže naš atomski fizičar i potpredsjednik Hrvatsko-japanskoga gospodarskog i kulturnog društva Tonči Tadić.
– Apsolutno. Ruku na srce, rasprava o tome koliko Japan treba uložiti u naoružanje i svoju obranu, odnosno koliko mora biti samodostatan u njoj, traje praktički od 1956. godine.
Osim toga, nije uvijek bilo da su se sustezali od investicija u vlastitu obranu. Amerikanci su ih limitirali Ustavom, u kojem stoji da Japan ne smije potrošiti više od 1,5 posto svoga BDP-a za obranu.
Međutim, kada je taj Ustav pisan, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, svima se činilo da je tih 1,5 posto smiješno malo jer se radilo o poraženoj i porušenoj zemlji, ali sada znamo da je tih 1,5 posto golem iznos, jer je gospodarstvo bitno poraslo – kaže Tadić.
– Ono što je Japan jako potaknulo na ovu investiciju u svoju vojsku jest rat u Ukrajini. Iz njega je očito da će ti saveznici pomoći jedino ako se sam znaš braniti.
Japan, znači, mora biti sposoban kontrolirati prostor oko svojih otoka, kompletni pomorski promet u Japanskome moru i Pacifiku, nadzirati zračni prostor i, po potrebi, priskočiti u pomoć saveznicima, ako to ustreba. Ono što je novost u cijeloj priči jest najava Japana o potpori Tajvanu u slučaju kineske invazije. To je mnoge iznenadilo, ali znajući koliko je tajvanska industrija poluvodiča presudno važna za SAD i Japan, za sve moguće primjene, od automobila do mobitela, onda ne čudi takva odlučnost Tokija – dodat će naš sugovornik.
Tri velike opasnosti: Sjeverna Koreja, Kina i Rusija
Po njegovu mišljenju, Japan je u ovom trenutku suočen s tri puzajuće ugroze:
– Jedna je Sjeverna Koreja, koja neprekidno nešto lansira preko japanskog teritorija i zato moraju ojačati proturaketnu obranu, bilo na kopnu, bilo na moru, s posebnom klasom proturaketnih brodova.
Druga ugroza je Kina, s kojom Japan ima spor oko otočja Senkaku, koje je po svim povijesnim pomorskim zapisima nedvojbeno japansko. Kinezi, međutim, tamo stalno provociraju i u slučaju bilo kakvog sukoba prijeti opasnost da Kina blokira komunikaciju među japanskim otocima, odnosno da odsiječe Japan od pomoći iz SAD-a i Australije.
I treća je, naravno, Rusija s kojom Japan nikada nije potpisao mirovni sporazum u vezi Sjevernih teritorija, kako ih Japan zove, odnosno Kurila za Rusiju.
Nedavno je Vladimir Putina čak naredio pojačavanje proturaketne, protuzračne i protubrodske obrane na tim okupiranim otocima otetima Japanu.
Uza sve to, napomenut će Tadić, Japan mora voditi računa o tome da neki budući predsjednik u Bijeloj kući može, ovisno o svojim interesima, uskratiti Tokiju pomoć zbog tko zna kakvog “deala” s Rusijom ili zaključiti da se neće uplesti u eventualnu kinesku vojnu operaciju na otočju Senkaku ili bilo kojem dijelu japanskoga gospodarskog pojasa.
Dakle, Japan mora biti sposoban u tom trenutku zaštititi svoje interese na moru, otocima i u zraku, prije nego mu stigne odgovarajuća vojna pomoć.
Ako na prvu klekneš, gotovo je...
Pitanje koje se nameće jest može li Japan u ovom petogodišnjem planu preduhitriti ili poremetiti neka turbulentna događanja, kako u prvom susjedstvu, tako i na globalnom planu.
– Stalno se zaboravlja – odgovara Tadić – da japanske korporacije mogu proizvesti doslovne sve, od igle do lokomotive, kako se kaže.
Njima nije problem proizvesti bilo što ako za to postoji nalog vlade i odgovarajuća količina novca, koji je također tu. Do sada je takav vid proizvodnje u njihovim industrijskim koncernima bio pod vrlo jakim vidom ručne kočnice. Jasno da najbolji način za sprječavanje nečijeg napada jest mogućnost odvraćanja. To se posebno odnosi na Sjevernu Koreju, ali i na preostala dva potencijalna japanska problema. Japan ne smije riskirati sebi situaciju da njegovi građani strepe od toga što će učiniti neka od raketnih sila u susjedstvu.
Iako u vlastitoj Liberalno-demokratskoj stranci premijer Kishida još nije slomio sve otpore oko novog poreznog opterećenja, istraživanja navode da u javnosti i među biračima ima 70-postotnu potporu.
– To je izravna posljedica rata u Ukrajini. Došlo je do promjene razmišljanja: da se u danim trenucima moraš moći obraniti sam, da će ti saveznici naravno pomoći, ali neće imati kome ako klekneš u prvom valu napada. Japanci žele mirno spavati.
Ne znam koliko su toga ljudi u Hrvatskoj svjesni, ali svaka ispaljena Kimova raketa, a za koje radari procijene da idu preko Hokaida i Honšua, znače zračne uzbune i odlazak u sklonište. Moji kolege u Institutu za fuziju Rokkasho moraju stalno tražiti zaklon. Govorimo o 21. stoljeću i bilo bi posve besmisleno da Japan ne može te rakete skinuti – kaže ovaj naš poznati atomski fizičar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....