Kad god se govorilo o stečajevima, uvijek se isticalo i kako stečaj nije kraj, već bi mogao značiti i novi početak. Nažalost, praksa je tu mogućnost najčešće demantirala, donosi Slobodna Dalmacija.
Nije da nema i pozitivnih primjera, ali više je onih tvrtki kojima je stečaj značio gašenje nego onih koje su se preustrojile i nastavile novo, uspješnije poslovno poglavlje.
Kad biste sada trebali nabrojiti pet tvrtki koje su bile u stečaju a koje su nastavile poslovati, koje vam prvo padaju na um? Hoćete li se prije sjetiti takvih ili svih onih, malih i velikih, koje su izbrisane iz sudskih registara, čiji radnici su ostali bez posla i bez svojih potraživanja?
20 mučnih godina
Jedan od stečajeva koji je najdulje trajao je onaj šibenske "Revije", koji je krajem rujna prošle godine u šibenskoj stalnoj službi Trgovačkog suda u Zadru okončan nakon gotovo 20 godina
Kako su mediji prenijeli, zaključenje toga najduljeg stečaja u Hrvatskoj trajalo je manje od jedne minute, stečajni upravitelj nije se pojavio na završnom ročištu, a desetak radnica nekada čuvene konfekcijske kuće okupilo se ispred suda u Šibeniku, gdje su još jedanput poručile da se osjećaju razočarano i izigrano.
U tom trenutku 326 bivših radnica i dalje je potraživalo 9,7 milijuna kuna za plaće i otpremnine. Sud im je priznao 13,5 milijuna kuna, a jedina isplata bila je prije više od šest godina, kada su dobile 3,3 milijuna kuna nakon prosvjeda uz pomoć Saveza samostalnih sindikata u Šibeniku. Stečajni upravitelj dobio je nagradu od 630.000 kuna bruto, a radnice ni lipe – zabilježeno je.
Zapravo mnogi su vjerovnici u stečajevima ostali kratkih rukava. U pravilu, otvaranje stečaja u Hrvatskoj dovelo bi do prestanka poslovanja i rasprodaje imovine poduzeća, a da se pritom iz stečajne mase ne bi svi uspjeli naplatiti, počevši od kreditora i države do radnika i poslovnih partnera.
Svaki taj stečaj ima neku svoju priču, a najčešće najbolniju za one koji imaju najmanje – za radnike koji su ostali bez posla i bez primanja. Kao u slučaju "Revije", čiji je stečaj otvoren u ožujku 2001., a tvrtka je iz sudskog registra izbrisana 16. studenoga 2020. godine.
Slučajni odabir
Bi li neki drugi stečajni upravitelji bolje vodili stečajne postupke, postavljaju se pitanja. Kako se oni biraju? Prije su liste sastavljane na trgovačkim sudovima, a prema Stečajnom zakonu, donesenom 2015. godine, izbor stečajnoga upravitelja u stečajnom postupku obavlja se metodom slučajnoga odabira s liste A stečajnih upravitelja za područje nadležnoga suda, ako zakonom nije drukčije određeno.
U članku 84. navedeno je i da "ako sud smatra da stečajni upravitelj izabran metodom slučajnoga odabira ne raspolaže potrebnom stručnošću ili poslovnim iskustvom potrebnim za vođenje stečajnoga postupka, za stečajnoga upravitelja može izabrati drugu osobu s liste A stečajnih upravitelja za područje nadležnoga suda".
U skladu s tom odredbom, sud imenuje stečajnoga upravitelja rješenjem o otvaranju stečajnoga postupka. Propisano je i kako na prvom ili kojem kasnijem ročištu nakon imenovanja stečajnoga upravitelja skupština vjerovnika može, umjesto stečajnoga upravitelja kojeg je imenovao sud, izabrati drugog, a u izmjenama Stečajnog zakona iz 2017. dodano je da se to odnosi na A listu stečajnih upravitelja.
Rad stečajnoga upravitelja nadziru sud, odbor vjerovnika i skupština vjerovnika. Stečajni upravitelj ima pravo na nagradu za svoj rad i naknadu stvarnih troškova, a nju određuje sud prema uredbi kojom Vlada Republike Hrvatske utvrđuje kriterije i način obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima.
Uvjeti za upis na listu
Prema toj uredbi, donesenoj 2015., nagrada stečajnom upravitelju iznosi najviše 795 tisuća kuna, od čega s osnove vrijednosti unovčene stečajne mase najviše 630.000 kuna, s osnove dodatne nagrade najviše 150.000 kuna i s osnove posebne nagrade najviše 15.000 kuna.
Za područje nadležnosti svakog trgovačkog suda utvrđuju se dvije liste stečajnih upravitelja, A i B. Uvjeti za upis na obje liste su slični, s tim da se za one na listi A traži još da je osoba nakon položenoga stručnog ispita obavljala stručnu obuku u trajanju od jedne godine.
Dakle, osoba treba imati poslovnu sposobnost, završen diplomski sveučilišni studij s najmanje 300 ETC bodova, stručni ispit za stečajnoga upravitelja, sklopljenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti odgovarajućom primjenom odredbi o osiguranju od profesionalne odgovornosti za odvjetnike, te da je dostojna za obavljanje poslova stečajnoga upravitelja, donosi Slobodna Dalmacija.