Jedemo je svaki dan za doručak, ručak, večeru, pijemo je, udišemo je, a nismo ni svjesni koliko nam šteti. Donosimo važne savjete kako smanjiti njezin unos u organizam

Jedemo je svaki dan za doručak, ručak, večeru. Pijemo je. Udišemo je. I sve to ne čini nam dobro.

O mikroplastici se radi, sićušnim dijelovima plastilke u koju se raspada sva ona odbačena plastika i u koju se ‘mrvi‘ sva ona plastika koju koristimo u različite svrhe i u ogromnim količinama, donosi Slobodna Dalmacija.

Kako spriječiti unošenje mikroplastike u organizam? Vjerojatno nikako. Ali možemo sebi pomoći tako što ćemo barem pokušati reducirati količinu mikroplastike unesene u organizam.

/Shutterstock

Donosimo nekoliko savjeta za izbjegavanje unošenja sitnih plastičnih čestica koje se već pronalaze posvuda, čak i u majčinu mlijeku. Osobito je vrijedno praktično se pozabaviti ovim problemom kad se zna da prosječna osoba svaki tjedan pojede plastike u količini jedne kreditne kartice. GRID-Arendal (norveški neprofitni komunikacijski centar za okoliš) upozorava da stvaranje mikroplastike dolazi iz primarnih izvora (kao što su mikrozrnca u pilinzima za lice), ali i iz sekundarnih izvora, uključujući razgradnju većih plastičnih komada.

Kako je, dakle, izbjeći, kako smanjiti na najmanju moguću mjeru? Uvođenjem malih, postupnih promjena koje uklanjaju (mikro)plastiku iz naših života.

Kupujte kod lokalnih proizvođača

Jedan od najboljih načina da izbjegnete plastiku počinje kupnjom na lokalnoj tržnici, jer kad kupujemo hranu od lokalnih uzgajivača, zaobilazimo jako puno plastike - nema plastičnih pakiranja (hrana obično stiže u drvenim gajbama), nema (ne mora biti) plastičnih vrećica itd. Kod nas je takav način opskrbe puno dostupniji nego, recimo, u SAD-u.

/Shutterstock

Koristite torbe za višekratnu upotrebu

Plastične vrećice zagađuju oceane i štete divljim životinjama, nego se i ne raspadaju u potpunosti, već se pretvaraju u mikroplastiku. Vrećice za višekratnu upotrebu, ili košare. važno je koristiti za sve namirnice. Preporučuje se ne kupovati voće i povrće unaprijed zapakirano u plastiku. Studije su pokazale da plastična ambalaža nimalo ne produljuje rok trajanja proizvoda, a ta praksa uvelike pridonosi onečišćenju plastikom, što dovodi do stvaranja više mikroplastike.

Budite izbirljivi kad kupujete meso

Iako je meso lokalnog porijekla znatno skuplje od robe dostupne u trgovini, cijena bi se mogla itekako isplatiti kada se radi o smanjenju potrošnje mikroplastike. Istraživači s Vrije Universiteit Amsterdam (VUA) pronašli su plastiku u krvotoku krava i svinja, što je dovelo do pronalaska mikroplastike i u životinjskom mlijeku i pakiranom mesu. Sve testirane životinje hranjene su peletima i usitnjenom hranom koja je sadržavala plastiku. Britanski farmer Andrew Rock rekao je za The Guardian da je kontaktirao proizvođača nakon što je primijetio plastične komadiće u svojoj hrani za životinje i rečeno mu je da "krhotine nisu pogreška, već zapravo legalni dio procesa recikliranja koji pretvara otpadnu hranu, još zapakiranu, u stočnu hranu." Ono što jedu životinje čije meso kupujemo može imati izravan utjecaj na ljudsko zdravlje, što je odličan razlog za imati ‘svog‘ stočara, ili barem mesara od povjerenja.

/Shutterstock

Tražite proizvode nezapakirane u plastiku

Ogromna količina hrane na tržište dolazi zapakirana u plastiku. Uz to, meso ili perad dostupni u trgovini pakirani su na pladnjeve od stiropora. Studija o pakiranju hrane i roku trajanja pokazala je da su ti pladnjevi obično izrađeni od ekstrudiranog polistirena (XPS), materijala koji oslobađa mikroplastiku koju je onda teško ukloniti čak i ispiranjem. Dobro bi bilo da lokalne mesnice meso pakiraju u voštani papir ili mesarski papir bez plastike koji se može kompostirati. U trgovinama jednostavno treba u potpunosti izbjegavati proizvode s plastičnom ambalažom, i uzimati one pakirane u staklenoj ambalaži. Nije to lako - osvrnite se po lokalnom dućanu u koji odlazite i uvjerit ćete se da plastika prevladava. Ali odnekud treba početi.

/Shutterstock

Držite se dalje od plastičnih boca!

Reći ne plastičnim bocama za jednokratnu upotrebu zapravo je jedan od najlakših načina na koji možemo smanjiti potrošnju mikroplastike. Nije tako sigurno piti iz plastičnih boca kao što se misli. Studija iz 2018. objavljena u časopisu Frontiers in Chemistry otkrila je da je 93 posto testiranih boca s vodom bilo kontaminirano mikroplastikom. Umjesto plastične, bolje je uzeti staklenu bocu ili bocu od nehrđajućeg čelika.

Ni plastične ni papirnate šalice za kavu

Plastične nisu sigurno, ali ni papirnate šalice nisu najbolkji izbor ako želite izbjeći miktopastiku. Većina papirnatih proizvoda koji se koriste s tekućinama sadrže skrivenu plastičnu podlogu, od papirnatih kutija za mlijeko do posuda za sladoled, papirnatih tanjura i papirnatih čaša. Papirnata čaša koju uzmete u lokalnom kafiću ima ‘podstavu‘ od pet posto polietilena, dizajniranu da spriječi raspadanje čaše dok pijuckate. Nažalost, vruća kava uzrokuje razgradnju obloge, oslobađajući trilijune nanočestica mikroplastike po litri (prema podacima iz studije objavljene u časopisu Environmental Science & Technology Journal). Najbolji izbor je keramička, porculanska ili metalna šalica (od nehrđajućeg čelika).

/Shutterstock

Spremite hranu u staklenu posudu

U hranu pohranjenu u plastične spremnike mogu se izlučiti štetne kemikalije i mikroplastika, što dovodi do izravne konzumacije mikroplastike. No često nemamo izbora i jedina nam je opcija kupiti nešto u plastičnoj ambalaži. U tim slučajevima najbolje je proizvod prebaciti u staklene posude čim ih donesete kući. U stvaranju kuhinje bez plastike može se koristiti i silikon. Iako nije savršena alternativa jer nije biorazgradiv, silikon je ipak bolja opcija od plastike.

‘Plastična‘ riba

Čestice mikroplastike premalene da bi ih zaustavili filteri za pročišćavanje otpadnih voda. Na kraju dospiju u ocean, gdje se razgrađuju na čestice dovoljno sićušne da ih pojedu planktonski organizmi. Odatle, plastika se probija kroz hranidbeni lanac sve dok ne kontaminira većinu ribe koju jedemo. Istraživači su pronašli mikroplastiku u svim uzorcima koje su proučavali. Dok su prethodne studije pružile dokaze da veće ribe koje su vrhunske grabežljivice sadrže više žive, podaci novih studija otkrivaju suprotno: veće ribe ukupno imaju više mikroplastike, ali manje ribe imaju više mikroplastike po gramu tkiva. Mikropladstika se, također, taloži i u školjkama.