Kako su postali toliko gramzivi i bahati da su milijardu kuna pokrali iz Ine? Psihijatar ima objašnjenje što se dogodilo u glavama uhićenih: ‘Takvi bi vam i oči iz glave ukrali, plivali su u novcu...‘

Kako su mogli opljačkati milijardu kunu, odakle im obraz za to? Koliko bahat moraš biti da na račun umirovljenika prebaciš pola milijarde kuna i misliš da će to tek tako proći? Da si uumišljaš da si nedodirljiv, praktički bog u državi gdje se ljudi tresu od ovrhe ako propuste platiti jedan račun struje?

Psihijatra prof. dr. Ivana Urlića uopće nije začudila nova korupcijska afera i rekordna pljačka novca u Hrvatskoj. O Ini je, naravno, ovdje riječ i o milijardi kuna koju je petorka na čelu s Ininim direktorom za plin Damirom Škugorom pokrala, piše Slobodna Dalmacija.

- Virus korupcije je jako zarazan i čini mi se da je potpuno obuzeo hrvatsko društvo. Proširio se poput koronavirusa, ali cjepiva kao da nema. Da je svaki od ovih pet privedenih ukrao sto milijuna kuna, ne bi taj novac mogli za deset života potrošiti, ali njima je i to bilo malo. To se događa kad osoba postane toliko gramziva i bahata, a to ide jedno s drugim... - tumači nam profesor Urlić.

Gledao je i on, naravno, proteklog vikenda njihovo privođenje na televiziji. Do prije nekoliko dana bili su uglednici, a onda odjednom poprimili izgled zapuštenih susjeda koje odvode u "marici". Kako se nisu bojali toga scenarija? Pa pao je i premijer Vlade Ivo Sanader, što su oni sebi umišljali?

- To su teški poremećaji ličnosti koji dovedu do toga da se ljudi tako ne boje ničega i da bezočno kradu. Oni su se ponašali u stilu "tko meni što može". Plivali su u novcu i mislili da novcem mogu kupiti sve. A novcem se danas zaista kupuju i poslovi, društveni položaj, kontakti... Novcem se dobiva zaštita na određenom nivou i sve su to oni imali i gledali na druge ljude svisoka. Oni su najpametniji, a svi mi koji pješice idemo po postignuća za njih smo bijednici. Eto, tako ti ljudi razmišljaju - govori profesor Urlić.

Božidar Vukičević/Cropix

Takvi bi vam, tumači, oči iz glave izvadili jer je njima to normalno. Nije pravilo, ali često takve osobe potječu iz siromašnih obitelji, pa im se prvom prilikom kad dođu u poziciju moći omili krasti.

- Oni su poput gladnog djeteta kad vidi sladoled. Ne mogu prestati lizati. Zaslijepljeni su novcem i moći. Računaju da sve mogu kupiti. A vidimo da je dosta dugo trebalo ovoj ekipi iz Ine da ih se uhvati. I oni su vjerojatno startali s manjim iznosima pa su se poslije osilili. Proces gramzivosti hrani sam sebe i odvaja ljude od stvarnosti. To se njima dogodilo, to se događa kad ljudi nemaju granica - objašnjava nam naš sugovornik.

A granice nemaju oni bez razvijenog individualnog morala, a kad još žive u okružju gdje se ne njeguje ni javni moral, e onda dobijemo veliku pljačku Ine na koju su mnogi, srećom ne svi, bili slijepi pored zdravih očiju.

U pokušaju da nam objasni što čovjeka toliko "prebaci" da tako bezočno krade i ne boji se da će ga ikad uhvatiti u teškom kriminalu, profesor Urlić govori kako smo svi mi rođeni s dozom gramzivosti i sebičnosti, ali da nas najprije kućni odgoj, a potom moralni kompas i granice koje nam obitelj i društvo postave čine moralno ispravnijima. Tako bi barem trebalo biti.

- Mi se rađamo s time "sve meni". Mala djeca su jako gramziva kad se rode. Hoće samo za sebe mamu, tatu, svu pažnju. Ali onda odgojem dobivamo granice i normalni se ljudi osjećaju dobro kad se i drugi oko njih dobro osjećaju, sretni su kad čine dobre stvari. A oni gramzivi i bahati nemaju granica. Njima lopovluk uđe u krv kao kockaru kocka i ne mogu prestati krasti - komentira profesor Urlić.

Hoće li njihovo privođenje i javna sramota kojoj su sada izloženi neke nove lopove spriječiti da kradu? Teško. Kad im Sanader, a bio je najmoćniji čovjek u državi, nije bio dovoljna opomena, onda stvarno ne znamo što ih može spriječiti. Moralni kompas sigurno neće.