Puno se prašine diglo oko kovanice hrvatskog eura na kojoj kuna stoji na grani, pa evo sada se i autor dizajna Stjepan Pranjković oglasio kako povlači svoj prijedlog nakon neugodne atmosfere i pritisaka javnosti. Neugodna atmosfera nastala je nakon što je netko kunu na grani vidio kao kopiju fotografije britanskog autora.
Nekim čudom je Britanac i obaviješten o kopiji, Ian H. Leach se potom čak obratio hrvatskim medijima te naveo da je fotografija nastala još 2005., snimljena je u Škotskoj i objavljena je na njegovoj web stranici. Leach je izjavio da je autor Pranjković "vjerojatno kopirao njegovu fotografiju i malo je preuredio".
Nakon svega, hrvatsku javnost je zaboljela činjenica što je autor Pranjković za taj svoj dizajn kovanice eura dobio autorski honorar od 70.000 kuna. Sada, kad je Pranjković svojim pismom upućenom HNB-u naveo da se 'odriče i svojih prava', trebalo bi značiti da smo svi u Hrvatskoj malo mirniji, jer neće otići onih 70.000 kuna za eventualni plagijat.
S druge strane opet se u domaćoj javnosti, uglavnom na neslužbenim razinama, po kavama i na društvenim mrežama obnovila stara priča oko toga zašto je kuna uopće ušla u igru za buduću kovanicu. Zar mi nemamo nekih autohtonijih životinja, kuna ima na sve strane, u cijelom svijetu, nije to baš "naša", hrvatska životinja.
- Kuna ima svugdje, u Hrvatskoj obitavaju kuna bjelica i kuna zlatica - objašnjava nam prof. Tino Milat, biolog i kustos u Prirodoslovnom muzeju u Splitu, donosi Slobodna Dalmacija.
- Kuna bjelica živi bliže ljudskim naseljima i radi štetu, napada manje životinje od sebe i to je jedna od rijetkih životinjskih vrsta koja lovi iz zabave. Bjelica ima i na Marjanu, kao i na rubnim dijelovima Splita. Zlatica obitava dalje od naselja, penje se i po stablima, napada manje kralježnjake, ptice, jaja u gnijezdima... Kuna je zvijer!, kaže na kraju kustos Milat, ali podsjeća na to da je kuna našla svoje mjesto i na grbovima nekih naših županija.
O životinjama kunama smo popričali i s Nikolom Magdićem, voditeljem Odjela šumskih ekoloških sustava u Nacionalnom parku Plitvička jezera, gdje na ovu vrstu gledaju kao dio bioraznolikosti. U Nacionalnom parku je svaka životinja vrijedna i ima svoju ulogu u cijelom hranidbenom lancu.
Kuna nije ugrožena vrsta, niti je zaštićena, a u Parku, kaže Magdić, ne mogu baš točno znati koliko ih ima na njihovom području. Procjenjuju da ima oko 80 jedinki, i to kune zlatice, a riječ je o podacima iz 2021. godine. I Magdić, baš kao i kustos Milat, napominje da je riječ o krvoločnoj vrsti koja napada i ubija iz "zabave".
- Kuna je sposobna napasti srnu, skoči joj na vrat, usmrti je i ostavi. Srna je za kunu prevelik zalogaj, ali u Parku ima drugih životinja koje će se potom, nakon kunina djela, pogostiti, tako da mi u Parku ni ne stignemo pratiti koliko je kuna napravila štete - kaže Magdić iz Nacionalnog parka Plitvička jezera.
To što je kuna dobila mjesto na nekoliko županijskih grbova ili što se hrvatska valuta zove po njoj, govori o rasprostranjenosti ove životinjske vrste, pa i nekoj povijesnoj važnosti zbog krzna i kunine kože koja je jako davno bila i platežno sredstvo.
Tako možda i počinje povijest kune kao novčane jedinice. Kunino krzno je najprije bilo sredstvo naturalnog plaćanja poreza zvanog kunovina ili marturina u srednjovjekovnoj Slavoniji, Primorju i Dalmaciji.
Lik kune bio je na hrvatskom kovanom novcu zvanom banovac u 13. i 14. stoljeću, pa je tako kuna bila i potencijalni novac nekadašnje Banovine Hrvatske. O plaćanju kuninim nožicama datiraju podaci iz 1018. godine, na Cresu se porez plaćao s 40, odnosno s 50 kuninih nožica koje je ubirao venecijanski dužd.
Poznato je da je kuna bila novčana valuta u ratno doba od 1941. do 1945. na području tadašnje hrvatske države. Današnja kuna kao hrvatska valuta na snazi je od 1994., nakon što je potpuno izbačen prijašnji hrvatski dinar.
Veza između kune i novca nekada je imala smisla, dok se porez plaćao kuninim nožicama, a bome je kuna donosila i lijepe novce lovcima u ona doba kad su bunde bile simbol skupog i toplog odijevanja. Od kunina krzna se dobro živjelo, kazat će vam i danas neki stariji lovci, piše Slobodna Dalmacija.
- Šezdesetih su neki ljudi živjeli samo od kune - govori nam Mladen Balić, predsjednik splitskog županijskog Lovačkog saveza te dopredsjednik Hrvatskog lovačkog saveza.
- Bilo je to skupo krzno, a kuna se lovila na poseban način. I kune se nisu uzgajale radi krzna, nego su se lovile divlje. Otkako je prošla ta moda, mi lovci na kunu gledamo kao na predatora, ona je štetočina, nije poželjna, ali naravno, ne može se istrijebiti jer ima svoju ulogu u prirodi. Lovci kunu ne vole i dozvoljeno im je kunu odstrijeliti ili izlučiti, objasnio je Balić.
Mladen Balić nam je potvrdio da u nekim lovištima i danas postoje običaji da svaki lovac godišnje treba donijeti dva kunina repa.
- To je dokaz da lovac vodi brigu o drugoj divljači - kaže Balić.
Jedan od lovaca nam je na spomen kune započeo priču koji je bilo teško zaustaviti.
- To je predator. Ona će napasti i Bambija! - naglasio je kako bi dočarao užas koji može prouzročiti kuna. Uništit će s lakoćom i zečeve, fazane, ptice, gnijezda, kokoši.... zbog hrane ili tek toliko da se zabavi i napravi nered.
O lijepoj maloj divljoj životinjici od pedesetak centimetara dužine uz rep od tridesetak centimetara, čiji smo lik mogli imati i na hrvatskoj kovanici eura, toliko ružnih riječi smo čuli da ih je teško sve pobrojati: krvoločna, pohlepna, bezobrazna, obijesna, lukava, bespoštedna, predatorica, ubojica, štetočina...
Čuli smo i da je treba kontrolirati, jer se lako razmnožava. I lovci će se složiti da kunu ne treba istrijebiti jer ima svoju ulogu, ali svakako joj ne dopustiti da uništava.
Lovci se slažu i da je kuna za kovanicu eura bila promašaj, bez obzira na ovu aferu oko plagijata ili "plagijata".
- Mi lovci razgovaramo o tome i svi se slažemo da je umjesto kune na kovanici trebao biti pas dalmatinac, pridodao nam je Mladen Balić i naglasio: Dalmatinski pas je poznat u cijelom svijetu.
Složit ćemo se s njim, jer tko to nije čuo za dalmatinca, dalmatinera ili dalmatinskog psa!? Svakako ih nazivamo u žargonu, a Disneyeva kompanija je tamo davne 1961. godine napravila najbolji film o "našem" psu. Slavni crtić "101 Dalmatinac" zaveo je mnogu djecu od tada, pa su mnogi desetljećima nakon filma za kućnog ljubimca birali baš tog našeg pjegavog bijelog psa.
Pa zašto ga onda nismo stavili na kovanicu!?