Nedavno prevedeni i objavljeni dokumenti novi su dokaz da Jawhar al-Saqlabi, utemeljitelj najvećeg afričkoga grada Kaira i vladar Egipta od 969. do 973. godine, podrijetlom nije sa Sicilije, kako su neki povjesničari nagađali, nego iz Dalmacije i da je zapravo kršćanski Hrvat koji je poslije prešao na islam, piše politolog Marjan Bošnjak u velikom tekstu za Maticu Hrvatsku, pa nastavlja:
- Jawhar al-Saqlabi je u svoje vrijeme bio najmoćniji od brojnih slavenskih vojnih zapovjednika u službi Fatimidskoga Kalifata, koji se na vrhuncu svoje moći prostirao preko Sjeverne Afrike od Atlantskog oceana na zapadu do Turske i Sirije na istoku.
Jawhar je, uz nadimak »al-Saqlabi«, što je na arapskom značilo »Slaven«, imao još nekoliko nadimaka koji su kod kroničara i povjesničara stvarali zabunu. Jedan od tih nadimaka bio je »al-Qaʼid«, što znači »general« ili »zapovjednik«, zatim i nadimak »al-rumi«, što je stoljećima značilo »Rimljanin« i bio naziv za one koji potječu sa šireg područja Istočnoga Rimskog Carstva (Bizanta), ali je poslije degradirano i čak prevođeno kao »Grk«, te »al-Siqilli«, što znači »Sicilijanac«.
Upravo je taj zadnji nadimak »al-Siqilli« ili »Sicilijanac« naveo neke povjesničare da ustvrde da je bio rodom sa Sicilije, pa čak i grčkoga podrijetla zbog dodatnog nadimka »al-rumi«. No, nakon detaljne analize brojnih činjenica za takve tvrdnje i nagađanja sve je manje uporišta.
Fatimidski Kalifat od 909. do 1170. godine
Zbog nedostatka preciznih izvora povjesničari su često donosili zaključke o Jawharovu podrijetlu na temelju oskudnih i katkad netočnih podataka te svojim nagađanjima pokušavali nadoknaditi nedostatak informacija. Povjesničari koji su Jawhara nazivali »al-Siqillijem« ili Sicilijancem polazili su od početne premise da je rođen na Siciliji, što im je dalo podlogu da dalje razvijaju teorije koje podupiru tu premisu. Po jednoj priči rođen je na Siciliji, u selu Ragusa Ibla na jugu otoka. Po drugoj je rođen na Siciliji među Starogrcima koji su ondje živjeli, što bi trebalo objasniti onaj drugi nadimak »al-Rumi«, kojim su se za sebe navodno koristili lokalni Grci pridošli s Bizanta – iako izvorno znači »Rimljanin«.
A postojala je i treća sicilijanska teorija, koja je pokušavala objasniti Jawharov nadimak »al-Saqlabi«, odnosno »Slaven«, prema kojoj je Jawhar navodno rođen na Siciliji, ali od slavenskih roditelja. Sve su te teorije pokušavale objasniti i uskladiti Jawharove različite nadimke, ali se nisu temeljile na pouzdanim dokazima.
Jawhar al-Saqlabi umro je u Kairu 1. veljače 992. godine, a prve tvrdnje u stručnoj literaturi o njegovu navodnom sicilijanskom podrijetlu pojavile su se tek 860 godina nakon njegove smrti. Tada je 1857. godine talijanski prevoditelj i veliki talijanski patriot, Michele Amari, rođen 1806. u Palermu na Siciliji, u prijevodu teksta arapskoga kroničara al-Maqrizija (umro 1442) odlučio Jawhara proglasiti Sicilijancem suprotno prijašnjim prijevodima. Sljedećih stotinjak godina stručna je literatura bila pod utjecajem toga spornoga Amarijeva prijevoda pa su to nekritično ponavljali brojni noviji autori. Međutim, taj je sporni prijevod u novijoj stručnoj literaturi izgubio vjerodostojnost i snagu.
Dapače, sve veći broj suvremenih orijentalista i stručnjaka danas prihvaća tumačenje o Jawharovu slavenskom, dalmatinskom i jadranskom – dakle, hrvatskom podrijetlu.
Britanski stručnjak dr. Michael Brett, profesor orijentalnih studija na University of London, i autor nekoliko knjiga o Fatimidima smatra da Jawhar nije Sicilijanac, nego Slaven. On u svojoj knjizi Rise of the Fatimids to potvrđuje na stranicama 235–236. Brett tako opisuje fatimidski vojni pohod 958. godine: »(...) pod vrhovnim zapovjedništvom Čatiba ili Tajnika Jawhar al-Siklabija, ʽSlavenaʼ (...)«.3
Heinz Halm, njemački povjesničar i profesor islamskih studija na Sveučilištu u Tübingenu, na str. 30. svoga djela The Fatimids and their Traditions of Learning (1977) Jawhara spominje ovako: »6. veljače 969. fatimidska je vojska pod zapovjedništvom slavenskoga generala Jawhara marširala iz Qayrawana u pravcu Egipta«.4
Jedan od najvećih arapskih učenjaka srednjega vijeka, al-Hasan ibn Muhammad al-Wazzan, na zapadu poznatiji pod imenom Leo Africanus (Leo Afrički), bio je još precizniji.
On u svom velikom djelu Descrittione dell‘Africa, objavljenom 1550. u Veneciji, te na latinskom jeziku 1556. u Antwerpenu opisuje Jawhara kao »Geohar Dalmatinac«, a u latinskom izdanju kao »Gehoaro Chetibo Dalmata«.
Leo Africanus je od 1516. do 1517. živio u Kairu i putovao Egiptom.
Ako prema Leu Africanusu Jawhar nije samo »Slaven« nego specifično »Dalmatinac«, to može samo značiti da je Hrvat. Specifičan opis »Dalmatinac« isključuje mogućnost da Jawhar možda potječe iz nekoga drugoga, sjevernijega slavenskog naroda, odakle su u to vrijeme robovi dolazili preko Njemačke, Francuske i Španjolske, a ne preko Sicilije. Ako je »Dalmata«, onda ne može biti ni Sicilijanac ni srednjoeuropski Slaven.
Povjesničar Roland Oliver, profesor afričke povijesti na University of London, na str. 10 svoga velikog djela The Cambridge History of Africa (1977) Jawhara opisuje na sljedeći način: »(...) fatimidski general Jawhar (bivši rob dalmatinskog podrijetla) (...)«.
Svjetski priznati francuski stručnjak za povijest Sredozemlja, Christophe Picard, profesor povijesti na Sorbonni u Parizu i autor brojnih knjiga među kojima su Sea of the Califs i The Muslim world from the 11th to the 15th century, u svom tekstu »Hrvati i slavenska sredina u Andaluziji u 10. i 11. stoljeću« Jawhara spominje tek usput jer glavna tema njegova teksta nisu Fatimidi, nego prisutnost brojnih Hrvata u južnoj Španjolskoj u vrijeme dok je bila pod okupacijom arapskih Umajada. Međutim, on u svome tekstu Jawhara ne opisuje kao »al-Saqlabija« ili »Slavena«, nego ga izravno naziva »Jawharem Dalmatincem«.
Kako je Jawhar Dalmatinac postao Sicilijanac
Francuska egiptologinja R. L. Devonshire (rođ. Henriette Vulliamy), koja je živjela u Kairu i napisala brojne knjige o islamskim graditeljima Egipta, u svojoj knjizi LʼEgypte Musulmane objavljenoj 1926. u Parizu, na str. 32 piše: »I dok je Muʼizzov vojni zapovjednik Gauhar, koji je proglašen Sicilijancem pogreškom u prepisivanju, ali koji je, izgleda, slavenskog podrijetla (...)«.
Ako je taj navod R. L. Devonshire o pogrešci u prepisivanju točan, to bi značilo da Jawhar nikada nije bio Sicilijanac, nego je taj nadimak dobio jednostavnom pogreškom u prepisivanju.
Gotovo isti rukopis za riječi »Slaven« i »Sicilijanac«
Max van Berchem 1894. godine upozorava na identičnost arapskih riječi al-Saqlabi i al-Siqilli. I Henri Fournel 1881. godine upozorava na sličnost arapskih riječi al-Siqlabi i al-Siqilli.
Pitanje o mogućoj pogrešci u prepisivanju u stručnim je krugovima shvaćeno dosta ozbiljno jer se to često događalo u brojnim prijevodima arapskih tekstova, a arapski je rukopis za nadimke »al-Saqlabi« i »al-Siqilli« gotovo identičan. U starim rukopisima ili zapisima uklesanima u kamenu razlike su još manje vidljive, a pogreške još češće. Nadimak Slaven je moguće, ako netko želi, prevesti i kao Sicilijanac.
Ako se takva pogreška dogodi u prepisivanju ili prijevodu, ta se pogreška od toga trenutka može nezapaženo ponavljati iz jednog dokumenta u drugi i povjesničare odvesti u sasvim drugi smjer. To da povjesničari počinju od premise da je Jawhar »al-Saqlabi« (Slaven) ili »al-Siqilli« (Sicilijanac) čini veliku razliku za bilo koju rekonstrukciju njegove povijesti.
Na lakoću i mogućnost pogrešnog prepisivanja Jawharova nadimka (na arapskom Nisba) već su prije upozoravali i drugi glasoviti orijentalisti.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.