Turci su stotinama godina bili prisutni na ovim prostorima pa je logično da u jeziku imamo dosta turcizama. Naravno, gdje im je boravak bio duži, a utjecaj turskoga jezika i kulture veći, i turcizama je više, kao na primjer u Bosni i Hercegovini. Turcizama ima i Dalmaciji, i u mjestima koje Turci uopće nisu osvojili, piše Slobodna Dalmacija.
Bliskost s turskim jezikom dobro vide gledatelji i gledateljice turskih sapunica, ali i putnici u Istanbul, Kapadokiju i druge turske destinacije.
Pod turiczmima mnogi misle na one koji se traže u rječnicima iza knjiga Ive Andrića ili Meše Selimovića,u knjižicama albuma Zabranjenog pušenja ili iz behara sevdalinki Hanke Paldum i drugih izvođača.
Takve su na primjer riječi aršin (mjera, za dužinu), aždaja (zmaj, a ne žena, da se našalimo), bašta (vrt), biber, bujrum (izvolite), bećar (razuzdan čovjek), daidža (ujak), dernek (vašar, sajam), ibrik (bakreni sud iz pjesme Crvene jabuke), megdan (bojno polje), mezar (grob), odžak (dimnjak), pare (sitan novac), šejtan (đavao, vrag), zejtin (ulje)...
Ali, ako niste znali, turcizmi su i široko rasprostranjene, standardizirane, "naše" riječi: alat, barut, bedem, baklava, bunar, burek, pa i jogurt, naravno i ćevap. Turcizmi su buzdovan, deva, duhan, dugme, fenjer, galama, gungula, harač, inat, jarak, jorgan, kapak, kajgana i kajmak, kava, popularni kusur, lakrdija, lepeza...
Turcizmi su i mamurluk, mangup, marama i miraz, odaja, oluk, pamuk, papuča, patlidžan, pekmez, rakija, sat, sarma, taban, tavan, tepsija, top, turpija, zanat, zumbul i brojne druge riječi.
Za njih bi možda nacionalni megalomani rekli da su te riječi Turci preuzeli od Hrvata. To su možda mogli prodati na staroj hrvatskoj Wikipediji, ali lingvisti dobro znaju što su turcizmi i odakle što dolazi, pa i famozni inat ili rakija.
Popis turcizama može se naći i na internetu, na Wiktionaryju, od kojega smo i mi krenuli, uz nužni oprez koji traži web enciklopedizam.
Poznavanjem turcizama vjerojatno nećete moći simultano prevoditi govore Recepa Tayyipa Erdoğana ili gledati turske sapunice bez titlova, ali barem na odlasku u Istanbul nećete ostati gladni. Kako smo vidjeli, uvijek ćemo na svome jeziku moći naručiti burek i jogurt, kajganu i kajmak, patlidžane (o sarmama da ne govorimo), a za desert baklavu. I nakon toga popit kahvicu, eventualno i zapaliti duhan. Dakle, tabane na put, turcizmi su nam viza.