Sarajevski analitičar Senad Pećanin je kirurški precizno rezimirao zadnje lokalne izbore u Podgorici: „poetika svetosavlja, populizma i ‘Kursadžija‘ (što je balkanska varijanta fašizma) pobijedila je poetiku antifašizma, građanskoga društva i pristojnosti“. Nema se tome što puno dodati niti oduzeti, pa nikoga previše i ne čudi što se poslije takvih izbora fatalni civilizacijski raskol u najmanjoj balkanskoj državici nastavlja nesmiljenom žestinom, piše Slobodna Dalmacija.
Više na ovoj poveznici:
Nakon što su neki dan u Abazovićevoj vladi brutalno smijenjeni SDP-ovi ministri koji su se u Morinju usudili otvoriti spomen-ploču hrvatskim logorašima, žrtvama Miloševićeva velikosrpskog ekspanzionizma, ponosna i časna Crna Gora se ipak ne da. Pripadnici njezine vojske, inače punopravne članice NATO-a, svojim stražama brane znamen povijesnih tortura nad Hrvatima u krugu bivšeg vojnog skladišta u Morinju.
Crnogorski vojaci danima sprječavaju komunalnu inspekciju iz Kotora da sa zida ukloni tobože nelegalni podsjetnik na sramotnu agresiju svojih sunarodnjaka na Dubrovnik i Konavle i zlostavljanja nevinih logoraša. Čin je usporediv s antiratnim pokličem hrabrih Cetinjana devedesetih: Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam, Dubrovniče!
Jadna je moderna zemlja kojoj politiku kreira crkva, i to ona iz susjedne države. Jadno je društvo koje uporno zaboravlja svoje povijesne greške i koje perpetuirajući nacionalizam i mržnju bira za pogonsko gorivo. No, i crnogorska priča nas, kao i brojne domaće, stalno uči da demokratske i civilizacijske bitke nikad nisu zauvijek dobivene, i da i najsvjesnijim ljudima stalno predstoje nove obrane starih i osvojenih položaja. I vječite straže, jer neprijatelj nikad ne spava.