Nedavno smo pisali kako je napokon poznato službeno ime mosta koji Pelješac povezuje s hrvatskim kopnom. U posljednjih godinu dana u javnosti su predlagana mnogobrojna imena za most – Oliver Dragojević, Libertas, Marko Polo, Most Domovine, Most Europe, Most hrvatske cjelovitosti i slično.
No ovaj monumentalni objekt koji premošćuje Malostonski zaljev dobio je sredinom lipnja ove godine vrlo jednostavno ime – Pelješac!
Da je to tada bilo i službeno ime potvrdila je i tabla s nazivom koja je polovicom lipnja postavljena na početku mosta na kojoj piše "Pelješac", a ispod imena navedena je njegova duljina – 2404 m.
Davanjem imena "Pelješac" poštivana je i uobičajena praksa da se pri davanju imena infrastrukturnim objektima u pravilu koriste geografski toponimi područja u kojem se objekt nalazi.
I onda preokret - netko je ipak odlučio da se most neće zvati Pelješac nego - Pelješki most!
Čuje se neslužbena verzija da je ploča stavljena, ali da je to bio radni naziv. Otkada se to na most koji je pred otvaranjem stavlja ploča s radnim nazivom? I tko bi stavljao jednu ploču, pa odjednom drugu? I tko bi...
Odgovor je jednostavan: možda se nekome nije svidjelo da se most zove Pelješac, pa je odlučio malo prepraviti naziv pa se most sada zove - Pelješki most.
Sve u svemu - skida se stara i dolazi nova tabla...
Podsjetimo, Slobodna Dalmacija je organizirala veliku anketu u kojoj je glasalo više od 72 tisuće građana, većina njih se odlučila baš za ime Pelješki most. Je li možda i to presudilo da se nadležni ipak odluče za ime koje je općeprihvaćeno u narodu - Pelješki most?
I naš Davor Krile je pisao o mostu u kolovozu prošle godine:
Više od 70 tisuća ljudi odazvalo se pozivu portala Slobodne Dalmacije da predlože službeno ime mostu kopno-Pelješac i glasaju za najbolje rješenje. Cinici će reći da besposlen pop i jarce krsti, a kamoli neće mostove, no golem interes za ovu temu svjedoči, prije svega, kako je ljudima iznimno stalo da se najveća i najljepša infrastrukturna građevina našega doba naknadno ne nagrdi nikakvim nakaradnim postupcima i politikantskim prepucavanjima.
O tome zorno govori i ime koje je dobilo daleko najveću, natpolovičnu, potporu svih sudionika u anketi: Pelješki most. Nijedan drugi prijedlog, a bilo ih je sijaset, nije se ni izbliza približio ovome masovnome opredjeljenju naših čitatelja.
Kad na našoj obali već imamo Paški, Krčki, Maslenički, Čiovski, Virski ili Murterski, Pelješki most se, po sudu većine, posve logično nameće kao nastavak te prirodne niske temeljene na vjekovnim jadranskim toponimima. Ovo ime je ujedno vjerojatno i najdugotrajnije moguće rješenje u njegovu krsnom listu, lišeno svake ideologije i kratkoročnih profiterskih i supermacijskih strasti aktualnoga političkog trenutka.
Tko uopće i kako nadijeva imena mostovima i drugim infrastrukturnim projektima u Hrvata, te je li narodna volja iskazana u anketi Slobodne uopće referentna za ovlaštene 'matičare'? Odgovor na ovo pitanje nije baš plošan i jednodimenzionalan: stariji će se prisjetiti kako je jedna slična davna anketa Slobodne, provedena sredinom 2000-ih dopisnim putem nakon dovršetka autoceste Zagreb-Split, jednako masovno kroz prijedloge građana iznjedrila ime 'Dalmatina' za državnu prometnicu službenoga naziva A1.
To ime joj na kraju nije birokratski zavedeno u osobnoj karti, no Dalmatina je do danas itekako prisutna u pučkom vokabularu i svakodnevnom javnom diskursu, čak su joj posvećene i neke iznimno popularne pjesme (TBF).
S druge strane, svjedočili smo u ne tako davnoj povijesti čak i dvostrukim - službenim! - nazivima nekih mostova u Dalmaciji, poput dubrovačkoga. Rođen je kao Most Dubrovnik, kako je prvotno oficijelno imenovan od investitora (Hrvatskih cesta), no po dovršetku kršten je i blagoslovljen voljom lokalnih vlasti kao Most dr. Franja Tuđmana, odlukom tadašnje HDZ-ove većine u Gradskom vijeću Dubrovnika.
Dulje od tri godine dubrovački je most bio predmetom dominacijskih prepucavanja gradske uprave hadezeovke Dubravke Šuice i tadašnje vlade Ivice Račana, te je cijelo to vrijeme imao dva službena imena, čak i dvostruke ploče s nazivljem na prilazima. Na nesretnome mostu se manifestno dokazivalo veće pravo na sve hrvatsko koje tobože prirodno baštini HDZ. Ono je i zacementirano naknadnim dolaskom na vlast u državi HDZ-ove vlade Ive Sanadera 2005. godine, kad su i Hrvatske ceste, po očitom nalogu iz Banskih dvora, pristale dubrovački most službeno zakititi Tuđmanovim imenom i time okončati njegov dvojni identitet.
Nadajmo se da ćemo makar u slučaju Pelješkoga mosta svjedočiti inkluzivnijem i pomirljivijem rješenju: volja građana iskazana u anketi na našem portalu na to jasno upućuje. Pelješki most po definiciji povezuje razne ljude i krajeve, te nije zaslužio ikome biti u grlu kost. Takvim ga mogu učiniti samo loši političari.
