Krvnik s Ovčare na slobodi: Beograd pustio iz zatvora ratnog zločinca iz Vukovara, obrazloženje suda je nevjerojatno; ‘Žene u crnom‘ pitaju: Zašto EU šuti?

Pomalo nezapaženo u Hrvatskoj prošla je odluka Apelacijskog suda u Beogradu da nakon dvije trećine odslužene kazne na slobodu pusti Miroljuba Vujovića, ratnog zločinca osuđenog za okrutni masakr nad 193 hrvatska ratna i civilna zarobljenika, koji su odvedeni iz bolnice u Vukovaru i likvidirani na Ovčari, piše Slobodna Dalmacija.

Vujović je bio zapovjednik srpske Teritorijalne obrane i zajedno s još šestoricom podređenih Vijeće za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, nakon dulje od desetljeća suđenja, kaznilo ih je na maksimalne kazna zatvora od 20 godina. Apelacijski sud svoju odluku obrazložio je riječima da "optuženi do isteka kazne neće počiniti isto kazneno djelo".

Jedna od rijetkih reakcija na ovu presudu u susjednoj državi došla je od Udruge "Žene u crnom" i njezine koordinatorice Staše Zajović, koja je Srbiju nazvala "sigurnom kućom za ratne zločince".

Zločinačka ideologija

- Ovo je samo - kaže Zajović za Slobodnu Dalmaciju - još jedno događanje u kontinuitetu od dolaska Aleksandra Vučića i njegove klike na vlast. Oni ne samo da su u skladu sa zločinačkom ideologijom, već su i aktivni sudionici tih događanja. Stvar je u tome da je ovdašnji pravosudni sustav u jednoj strašnoj regresivnoj fazi, što i ne čudi, jer je na čelu Specijalnog suda za ratne zločine žena koja je kadar njegova SNS-a, kao i tužiteljice. Zato je ovo nagrada zločincima, a još jedna trauma i nepravda za žrtve i njihove obitelji.

Staša Zajović iz udruge Žene u crnom

Vlado Kos/Cropix

"Žene u crnom" od prvog su dana pratile postupak protiv Vujovića i ostalih suoptuženika, njih ukupno 13. Na samom početku sud je optužio generala Aleksandra Vasiljevića, tada načelnika Uprave za sigurnost JNA, tvrdeći da on zna tko je izvršio masakr na Ovčari, ali da to neće reći kako bi prikrio vlastito sudjelovanje u zločinu. Zanimljivo je da Vujović nikada nije pokazao ni trunku kajanja, pa barem kako bi za sebe ishodio nešto povoljniju kaznu.

- Ali što vam u krajnjem slučaju i znače ta njihova pokajanja, isprike žrtvama. Ako do njih i dođe, to vam je iz čisto pragmatičnih razloga. Najbolje vam to potvrđuje slučaj Biljane Plavšić - kaže nam Zajović.

Više od svega pogodilo ju je obrazloženje za uvjetno puštanje na slobodu vukovarskog zločinca:

- Ono je u najmanju ruku uvredljivo. Naravno da više neće biti u prilici sudjelovati u oružanoj agresiji na Vukovar, osim ako Srbija ponovno ne misli ići u osvajačke pohode. Valjda su prošla ta vremena kada se tenkove za Vukovar u Beogradu ispraćalo cvijećem, kao i one koji su išli ubijati, pljačkati, silovati... Ako ništa drugo, vanjskopolitičke okolnosti to više ne dopuštaju. Ali zato su umjesto žrtava zločinci u fokusu, pa je general Veselin Šljivančanin član Glavnog odbora Vučićeve stranke ili su silovatelji poput onog Arkanova "cijenjeni dramski umjetnici". Ili "uglednik" Palma Marković, koji je po sistemu feuda organizirao punktove za silovanja u ratu, a sve mu blagoslovili patrijarh, Vučić...

EU šuti

"Žene u crnom" našle su se proteklih mjeseci na udaru zbog svog oštrog protivljenja muralima zločinca Ratka Mladića na ulicama gradova diljem Srbije. U tome što je odbijeno procesuiranje počinitelja ravno četiriju napada na njihove prostorije, a sve zbog "manjka dokaza", Staša Zajović vidi manjak volje u Srbiji da raščisti s grijesima iz prošlosti.

- Kažu da za napade na nas nema dokaza, a na uviđajima bi bilo 15 do 20 policajaca. Stvar je u tome što su svi ti napadi bili u državnoj organizaciji, pod njezinim pokroviteljstvom. Ratni zločini ne negiraju se samo na razini država i vlasti, već i obrazovnih i inih institucija. Mi smo s Filozofskim fakultetom u Novom Sadu od lipnja prošle godine dogovarali gostovanje Jelene Bakete, žrtve iz Lovasa, da bi nam prije same obljetnice Vukovara naprasno sve otkazali. To je potpuno društveno suučesništvo u zločinu - veli naša sugovornica, koja je kritična i spram Europske unije:

- Zabrinjavajuće je što EU apsolutno ne koristi, niti ga zanimaju mehanizmi kojima može Srbiju prisiliti da se bavi pitanjima nestalih, suđenja zločincima, utjecaja izvršne vlasti na pravosuđe... To je jedna okrutnost EU-a prema žrtvama, a dobro znaju za 10 tisuća nestalih. Ne može potraga za njima pasti samo na nas ili "Documentu" u Hrvatskoj.