U vrijeme divljanja cijena podstanarskih stanova u Splitu koje, što zbog turista, što zbog studenata i Ukrajinaca, rastu u nebo, kad svi oni bez vlastita krova nad glavom – o podstanarima vlasnicima kućnih ljubimaca da i ne govorimo – muku muče s pronalaskom adrese stanovanja, nepravda osobito boli, piše Slobodna Dalmacija.
Vlastita nekretnina u gradu preskupih stambenih kvadrata mnogima je ostala nedosanjan san, čak i mogućnost kupnje cjenovno im znatno pristupačnijih POS-ovih. Jednostavno su ispali s liste, a među one uistinu potrebite, iz socijalno osjetljivijih skupina, koji su uspjeli ostvariti preduvjet za dostojanstven život kupivši, po povoljnijoj cijeni, u nedostatku ikakvih vlastitih državne kvadrate, besramno su se ubacili i pojedinci kojima takvo što nije bilo nimalo potrebno.
Ne samo što su se, službeno se predstavljajući kao potencijalni vlasnici prve nekretnine za potrebe stanovanja, ogriješili o zakon kupnjom stana iz programa društveno poticane stanogradnje, zahvaljujući kojemu su “rješavali” stambeno pitanje po uvjetima znatno povoljnijim od tržišnih, nego su i – usprkos činjenici što je od 2019. Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) zakonski zaprijetila svima onima koji iznajmljuju POS-ove stanove da će im kredit proglasiti dospjelim u cijelosti, pristupiti prisilnoj naplati te o tome obavijestiti banku – nastavili iznajmljivati stanove podstanarima i turistima. Obraz im se ni tada nije zacrvenio.
Stranci i koferi
Jer kako objasniti činjenicu da su se u POS-ovu stambenom naselju na Kili, gdje je prosječna cijena kvadrata stana iznosila 1107,99 eura, i ovoga ljeta u nekoliko ulaza svakih nekoliko dana neprestano izmjenjivali novi ljudi, koji su govorili različitim stranim jezicima i vukli kofere.
Ili oglase za iznajmljivanje, doduše njih svega nekolicinu jer se većina POS-ovih stambenih kvadrata na Kili podstanarima iznajmljuje usmenom predajom, poput onih u kojima se za dugoročan najam dvosobnog uređenog stana s garažnim mjestom, uz polog, traži 700 eura, a cijenom mu je istovjetan i drugi, potpuno namješten iste veličine.
Najam trećeg, također dvosobnoga, čak je stotinu eura skuplji, a svima im je zajedničko što su se u oglasnicima pojavili na izmaku turističke sezone.
Listanjem oglasnika, na Kili je, naime, moguće pronaći jednosoban apartman za 600 eura mjesečnog najma, ali je, jasno se navodi, dostupan samo izvan turističke sezone, što dovoljno govori o stvarnoj potrebi njegova vlasnika. Kao i potrebama onoga kojemu u POS-ovoj zgradi na Kili sezona još traje – minimalan boravak u njegovu novouređenom dvosobnom apartmanu od tri noćenja goste će i u listopadu stajati 400 eura, kako piše u jednom popularnom internetskom oglasniku, u kojemu je gost spomenutog apartmana posljednju recenziju ostavio koncem kolovoza.
Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, koja rukovodi programom POS-a, na izmaku 2019. upozorila je kako je još 18. srpnja te godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji, na temelju kojeg je određeno kako “stan kupljen prema odredbama toga zakona, bez obzira na način plaćanja, kupac ne može otuđiti niti davati u najam u roku od deset godina od dana sklapanja ugovora o kupoprodaji”.
Šturo i općenito
Prijelaznim i završnim odredbama Zakona tada je određeno da se zabrana otuđenja i davanja u najam primjenjuje i na ugovore o kupoprodaji stanova koji su sklopljeni prije stupanja na snagu predmetnog Zakona, a za koje od dana njihova sklapanja nije istekao rok od deset godina.
Pravi podstanari su se prije tri godine ponadali kako je pravna država profunkcionirala, poveselili se kako je ruganju s POS-ovim kvadratima došao kraj, zbog čega više neće svjedočiti nepravdi.
Kako su prošle tri godine od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji, od APN-a smo zatražili odgovore na niz pitanja, poput onoga koliko je vlasnika POS-ovih stanova u Hrvatskoj u međuvremenu ulovljeno u iznajmljivanju nekretnina podstanarima ili turistima. Zanimali smo se kako provode kontrolu, koliko je, s njihove strane, bilo postupanja. I koliko je kupaca POS-ovih stanova do sada sankcionirano zbog njihova nezakonitog iznajmljivanja ili prodaje prije isteka 10-godišnjeg roka?
Koliko su kredita, iz spomenutih razloga, do sada proglasili dospjelima u cijelosti i jesu li sporni kupci POS-ovih stanova morali podmiriti razliku između ugovorene kupoprodajne cijene i tržišne vrijednosti stana u vrijeme sklapanja ugovora? Koliko je ugovora proglašeno ništetnima?...
Tko je jamio je jamio
Odgovor APN-a, u naravi štur i općenit, prenosimo u cijelosti:
”Sukladno propisanom djelokrugu Zakona o društveno poticanoj stanogradnji, Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama je, u dijelu koji se odnosi na zabranu raspolaganja i otuđenja nekretninom, provela uknjižbe zabilježbe zabrane otuđenja sukladno članku 28. istog te su iste zabrane bile evidentirane i javno publicirane u zemljišnim knjigama.
U tom smislu, APN je upisao retroaktivne zabrane otuđenja i davanja u najam na oko 2000 stanova izgrađenih po Programu društveno poticane stanogradnje.
Temeljem navedene zabrane, APN je poduzeo sve potrebne i zakonom dopuštene aktivnosti kojim je nadležne urede državne uprave izvijestio o činjenici postojanja zapreke za izdavanjem rješenja o ishođenju dozvole za obavljanje djelatnosti pružanja usluga smještaja u domaćinstvu”, poručili su iz APN-a, podsjećajući kako je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4019/2019 i dr. od svibnja 2021. godine, ukinuta odredba članka 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji kojom se dopuštala retroaktivna primjena zabrane otuđenja.
Iz odluke Ustavnoga suda može se iščitati: svi POS-ovi stanovi kupljeni od 18. srpnja 2019. godine ne mogu se prodavati ni iznajmljivati 10 godina. Za sve ostale koji su se do tog datuma besramno okoristili POS-om vrijedi ona Rojsova: “Tko je jamio, jamio je!”