S posljednjim američkim avionom koji je ovaj tjedan poletio iz Kabula mukama Afganistana okrenuli smo leđa, stisnuli smo pritom oči i srcu naredili da zaboravi. Atrakcije i akrobacije s tamošnjeg aerodroma smo pratili kao obični videoshow, a iza odjavne špice ostala je tama. Ali duhovi te sukobom iznemoćale zemlje će nam stići na granice kao što niz godina već pristižu, a s njima smo "čovječni" taman tolicno da smo ih, evo i sad, primili čak – dvadesetero. Istovremeno kukamo cijeli tjedan uoči skorog popisa stanovnika kako nas je sve manje i manje. Bitno da je Srba sve manje, misli Penava, da ne bi slučajno imali pravo na ćirilicu. Sad zamisli da mu se tu, u njegovoj logi, još netko obrati na farskome...
PONEDJELJAK: Kate za radnike, a oni je napadaju
Vijest dana je da se dite vratilo materi. Objavila Severina kako je sudskim sporom konačno zadovoljena pravda. Čak i uz činjenicu da je majka u ovom slučaju zvijezda estrade, bio bi to jedan od brojnih sličnih sporova po pitanju roditeljske skrbi da se ovdje nije uplela kriminalna trgovina utjecajem. Odradio je to zapravo taliban talibanu, samo na malo finiji način od bičevanja.
U ovom ćemo tjednu doznati da je nekoliko firmica u zemlji odlučilo skratiti radni tjedan za jedan dan bez straha od pada zaposlenosti i plaća. Štoviše, plaće su se podigle, a kad bi se smanjio zakonski broj odrađenih sati, bilo bi i posla za više ljudi. Pisalo se kako je taj model vrlo uspješan u svijetu, ali u nas nema svijesti o tome. U nas radnici, koji najčešće rade za budzašto, čak sami odbijaju pomisao da bi mogli raditi kraće.
Katarina Peović iz RF-a inicirala je prijedlog o neradnom ponedjeljku kad državni praznik padne u vikend, ali ekspresno je već do četvrtka na Vladi odbačen. Ok, to je od strane Vlade bilo očekivano, ali kad vidim koliko prozivki je doživjela od tih istih radnika asocira me na onu uzrečicu koja kaže: Ja te krstim, a ti pr..š! Češće se to njoj događa da je napadnu oni za čija prava se zalaže. Valjda prerano kukuriče.
UTORAK: Ubrzano dizanje graničnih zidova
Konačni je kraj rata, a u Afganistanu je od Amera ostalo gomilu naoružanja. Dobro, znali smo da neće ostaviti rajske vrtove i već dugo je jasno da je njihov dvadesetogodišnji boravak u toj zemlji bez pravog cilja. Kad su Afganistanci još 2015. godine stizali zajedno s izbjeglicama iz Sirije odvajali smo ih u Opatovcu sa strane. Nisu ugroženi ratom, govorilo se. Do danas nam sporadično stižu izvještaji nevladinih udruga o tretmanu ljudi iz te zemlje od strane naših graničnih policajaca koji čuvaju Europsku uniju kao bijesni psi avliju. Danas se ubrzano dižu granični zidovi, ima Trumpova i trampića posvuda po uljuđenoj Europi, azil će svi eventualno dati samo Afganistancima koji su ih zadužili, a ostali stoj. Turska gradi zid prema Iranu, Grčka je podigla zid dug 40 kilometara na granici s Turskom... Naši graničari ih tuku i gaze, oduzimaju im dokumente i protjeruju natrag.
Tatjana Tadić iz udruge "Are you Syrious?" govori da je Ministarstvo unutarnjih poslova od 2006. do 2018. godine državljanima Afganistana odobrilo samo 44 azila i supsidijarnih zaštita, a ove godine svega devet.
E, a onih dvadeset šta smo sad doveli, čujem ministra vanjskih poslova. Da, upravo smo se proslavili kao duševni humanisti.
SRIJEDA: Lihvarska opsjenarska bankarska praksa
Duhom smo siromašni, a neumitno padamo u sve dublju materijalnu neimaštinu. Poskupjelo je sve, od hrane do građevinskog materijala, i to enormno. I baš sad, kad na pazaru sto kuna ispari u tren, a u samoposluzi su vrećice sve manje pune za sve više novca, probudila se Hrvatska narodna banka da, kao fol, zaštiti građane od prešutnih minusa. Zapravo je najednom na vidjelo izišla lihvarska opsjenarska bankarska praksa za koju se prešutno znalo godinama. Vjerojatno je netko guverneru Vujčiću iz eurozone napomenuo kako tako neuredni ne možemo k njima u društvo pa je krenuo malo pomesti po kući.
I tako, opet se posljednjim snagama suzdržavamo od neuljudne reakcije dok na televiziji gledamo i slušamo predstavnika HUB-a, onog Zdenka Adrovića, kako brani bankare. Ma znamo da smo se ovako nepismeni sami uvalili u minuse, ali nalik je to uzimanju droge od umilnoga dilera koji daje pizić po pizić dok nas ne upropasti. Ovo vraćanje minusa na rate je kao heptanonska terapija u komuni, a pravi zločinci su i dalje na slobodi.
ČETVRTAK: Čudnovato iščeznuće virusa u sezoni
Nismo znali da će nam životi ovisiti o bojama, i što su one življe i veselije nama je tužnije. Oćemo li ostat u "narančasto" ili prelazimo u "crveno", bilo je pitanje dana ovog četvrtka. I vidi vraga, europska korona-karta priredila nam je iznenađenje. U "crveno" otišle kontinentalne županije s manje oboljelih od nekih uz more. Kako to, pitaju se mnogi cijeli dan. A to je po istom onom principu kad smo nekad brojili turiste u nekom mjestu pa bi čuli da imamo porast u odnosu na lani sto posto. A ono došlo njih deset u odnosu na lanjskih pet. Tako je i s petero umrlih u dva tjedna u nekoj slavonskoj županiji. Kažu da ćemo od COVID-a odahnuti kad postane sezonalac, a meni se čini da je u nas on to već od lani. Nekako čudnovato iščezne u sezoni. Zar samo zato što smo više na otvorenom? Ili se ovi što se testiraju po privatnim ordinacijama ne broje? Ne znam, kažu da ima i toga. Ili se ljudi sami testiraju pa ostanu doma i ne prijave se. Sve u svemu, rasprave o koronavirusu ne jenjavaju iako smo već odavno predozirani. Zašto se kafići otvaraju dok se bolnice ponovno pune, treba li nam ili ne treba treća doza, antitijela, protutijela... Za razliku od Macrona koji je uvjetovao normalni život s COVID potvrdama pa je cijepljenje u dva tjedna udvostručeno, čini se da su se Plenković i Beroš odlučili za taktiku "cijepi se ili umri!". Problem je što u nas ama baš svatko zna izgovoriti ime barem jednog epidemiologa, ali u toj količini njihovih izjava malo koja se efektno izdvojila. I kad ti sa svih strana govore cijepi se, cijepi se, onda to nakon nekog vremena prihvatiš kao šum u kanalu i ništa više od toga.
PETAK: Stožer, predikcije, sperma i banane
evo nama u petak prijepodne naših glavnih stožeraša pred kamerama. Sigurno je važno nešto kad su se svi poredali, jer nisu odavno. Sve je to točno što oni pričaju, ali ljudi bi na to više obratili pažnju kad bi se u ovoj maratonskoj drami pojavilo neko novo lice. Kad bi ljude na cijepljenje pozvao netko tko sam nije kršio mjere, tko ih nije ublažavao u političke svrhe, tko se nije cijepio preko reda i mnogo čime još nije odstupao od onoga što priča. Ili barem netko tko se zna kretati na sceni i svladao je dramski govor, tko izgovara riječi razumljive široj publici, tko bi jednostavno pojasnio dobrobit cijepljenja.
Kad Vili Beroš počne o predikcijama, začaranom krugu i kolumbijskom Mu soju, više ljudi se zainteresira za jednu od onih vijesti iz rubrika "zdravlje" tipa zašto je dobro pojesti bananu navečer prije spavanja. Ups, čekaj,Markotić onim svojim ujednačenim tonom spominje spermu. Možda će ipak netko čuti da cjepivo nije štetno za reproduktivno zdravlje, ali COVID može dramatično utjecati na trudnice i bebe.
Pravi dramski zaplet čeka ove nedjelje Crnu Goru jer će se na Cetinju ustoličiti novi mitropolit SPC-a. Pripremaju se masovni prosvjedi, a tenzije je, doznajemo krajem ovog tjedna, podigla i maločas spomenuta Severina. "Samo mi se čuvajte, Crnogorci! Nemojte da vas netko dira", poručila je na koncertu prošle nedjelje i, kažu, razbjesnila Srbe. Teško li je razbjesnit ionako bijesnoga. Jer bjesovi odavno stanuju na balkanskoj ruti, nesretnik tko njome mora.