Kapetan se odlučio progovoriti za medije. Najiskusniji među Bijelima, 33-godišnji Lovre Kalinić, ne želi šutjeti. U trenucima kada Bijeli prolaze kroz neugodno razdoblje, u danima kada trpe silne kritike nakon dva poraza u seriji, Kalinić je osjetio potrebu kazati što mu je na jeziku. Reći sve ono što misli, bez okolišanja, pišu Sportske Novosti.
Prvo smo razjasnili u kakvom je stanju tjelesne spreme, kakav je nakon deset i pol mjeseci oporavka od ozljede prednjeg križnog ligamenta.
- Osjećam se jako dobro, međutim, oporavak se produljio. Sve misliš “bit će brzo, bit će u redu”, ali kada dođeš u rad s ekipom ne ide sve kako si zamislio. Problem je što su moji ekstremiteti nešto duži, po tjelesnoj građi s dva metra visine bliže sam košarkašu nego nogometašu. Zato je potrebno napumpati mišiće. Doslovno rečeno, budući da sam imao malo više problema doseći tih zadnjih desetak posto spremnosti. Natkoljenica, list, potkoljenica... sve je to trebalo dovesti na razinu koju ima desna noga. Zbog toga je trebalo više vremena. Ali Bogu hvala, u redu je sve. Imao sam prošli tjedan problem s tetivom i liječnik je rekao “nemoj forsirati, uzmi tjedan dana stanke”, što sam i napravio - emotivno je u jednom dahu ispričao Lovre Kalinić.
Jeste li spremni za Lokomotivu?
Spreman sam, ulazim u konkurenciju za momčad.
Preciznije je pitanje, jeste li spremni sjesti i na klupu?
- Za sve sam spreman što trener kaže. Dva-tri tjedna se provlači to pitanje, ljudi pričaju što ja želim ili ne želim. Presmiješno je slušati takve priče. Kada se čovjek ostvari i napravi karijeru, onda takve priče jesam li spreman sjesti na klupu zaista budu smiješne. U životu sam sve napravio radom. Jedino je rad mjerilo svega i jedino radom možeš sebe gurati naprijed. Naravno da onaj tko me poznaje zna da nisam čovjek ekscesa, niti postavljam bilo kakve uvjete. Nisam nikada u karijeri bio takav.
Prisjetio se Kalinić trenutka kada se vratio na Poljud u siječnju 2021. Stigao je na posudbu iz Aston Ville u danima dok se Hajduk “gnijezdio” na petoj poziciji s 18 bodova manje od Gorice.
- Danas smo prvi na tablici, a prije dvije i pol godine došao sam u situaciji kada su se svi bojali primirisati stadionu. Međutim, Hajduk je iznad svih nas. I nitko nije bitniji od kluba, Hajduk je najvažniji.
Dani nakon poraza u Velikoj Gorici na površinu su iznijeli gomilu negativnih emocija, komentara?
- Nisam populist, nisam čovjek koji skuplja poene na Hajduku. Zato, ako bih se zamarao time što će reći ljudi, nikad se ne bih bavio sportom. Žalosno je da su dva poraza došla kao povod za širenje niza negativnih priča.
Javnost se danima bavi pričama o tome kako su popucali odnosi u svlačionici Hajduka?
- Nepotrebno i bez osnova širi se negativni kontekst. Ali recimo da je to sve dio procesa. Treba ostati sabran, treba gledati realno. U redu, odigrali smo loše, izgubilo se što se nije smjelo, ali misliti da ćeš 36 kola sve dobivati, to je nemoguće, to je čista iluzija. Mi nismo ispali iz borbe. Ne bih rekao da je sve tako loše, mi smo i dalje ista momčad. Dogodilo se što se nije smjelo, ali svi smo zajedno i podići ćemo se. Uvjeren sam u takav daljnji tijek zbivanja.
Nećemo preskočiti temu raznih priča o bojkotima, o klanovima unutar svlačionice, o svađama...
- Volio bih da postoji Big Brother kamera da se vidi tko se s kime druži i što se događa. Gdje god sam bio, nigdje nema druženja igrača, a u Hajduku - sasvim druga priča! Kod nas je svatko sa svakim dobar. U Aston Villi je profesionalizam do krajnjih granica. Dođeš na trening, nitko te ništa ne pita. Odradiš i ideš kući. Ovo što mi imamo u klubu, naše kave, druženja, toga nigdje nema. Stalno smo na okupu, posebno stariji. Mlađi igrači nisu na svakoj kavi, ali nekakva izmišljanja priča, da je onaj za ovog, onaj protiv onoga, to je tužno. Previše sam godina u Hajduku i moram reći.
Ne želite šutjeti, prelaziti preko svega?
- Osobno takve priče doživljavam kao tragediju jer ako šutimo, ništa ne komentiramo, nije u redu. Zato u ovoj situaciji moram reći: ljudi, dosta je s tim glupostima, dosta je zamaranja mozgova nebitnim stvarima. Ako je netko nekoga poslao u onu stvar, to je normalno u sportu. Pa to se događa u životu svaki dan. Ako se šuti, tu je problem, onda bi značilo da nikome nije stalo. Ali kod nas se sve predimenzionira. Od euforije do kanala u sedam dana, takav je naš proces. Stalno u klubu težimo nekom idealu, želimo sve dobiti, ali postoje i protivnici. Naravno, svatko od nas želi pobijediti, nitko nije došao izgubiti, ali ne pita se sve uvijek samo nas.
Koji je uzrok rezultatskog pada?
- Nije ugodno, nije lijepo, ne podcjenjujući nijednog protivnika. Zapeli smo gdje nismo smjeli i teško je to objasniti. Treniraš da dobiješ svaku utakmicu, ali dogodi se da iz dobivene utakmice otiđeš u izgubljenu. Moramo raditi na sebi da budemo psihički jaki. Kvalitetu imamo, možemo mirno privesti utakmicu kraju. Došlo je do nekih situacija koje se rijetko događaju. I manjka sreće, moram dodati. Melnjak uđe u klasični blok, ali prođe lopta gdje inače ne može. Splet nesretnih okolnosti je također kumovao rezultatu, ali ne tražim opravdanja. Trebamo podići samopouzdanje, ne smijemo padati. Treba ovo izvući kao školu, iskoristiti da se probudimo.
Ima li Hajduk u momčadi snagu da bi se izvukao iz rezultatskog pada?
- Hajduk nije odavno imao bolju ekipu. Bez pretjerane skromnosti to mogu konstatirati. Kada pogledam kakvi smo bili prije dvije i pol godine jasno je da nismo bili ni približno ovako jaki i moćni. Treba se staviti u kolektiv i zajedništvo, a mi to možemo, U prvih pet kola smo pokazali kvalitetu, potvrdili da imamo moć. Ove dvije utakmice smo odigrali ispod svake razine. Posebno trkački. Zašto trkački? Teško je reći, svi smo mi individualci, ali kolektivno trčanje mora biti na najvećoj razini.
Je li bilo teže s tribina gledati rezultatske posrtaje prošle zime ili ove na početku rujna?
- Teško je svakako, ali sada više vjerujem da imamo moć iščupati se iz rezultatske krize. Dva loša rezultata koja su nas zakačila su prošlost, pri čemu treba naglasiti da nas nitko nije igrom izdominirao. Bili smo loši, ali idemo dalje. Mene su vani naučili - utakmica je bila i prošla, ne priča se o tome. Samo o prvoj koja dolazi. Moramo napraviti sve da dobijemo Lokomotivu. Prevelika je bila euforija, prevelika očekivanja i onda sve puca. Treba loptu spustiti na zemlju.
Navijači po društvenim mrežama zazivaju vaš povratak. Od listopada prošle godine, od ozljede u dvoboju s Lokomotivom u Kranjčevićevoj, niste odigrali službenu utakmicu.
- Vojnik sam kluba, nikad sebe neću stavljati u prvi plan. Tu sam, igrač sam Hajduka i radim što se od mene traži. Godi svakom podrška navijača, tko kaže drukčije, taj gadno laže. Bitna je to stavka, pozitiva je uvijek bitna. Bio sam dugo u svom svijetu, borio se sam sa sobom da se što prije vratim i jasno je da mi podrška navijača odgovara.
Kakav je plan karijere s 33 godine? Završetak u Hajduku?
- Prvi je cilj boriti se za mjesto glavnog čuvara mreže. Imam još dvije godine ugovora, dok me Hajduk treba bit ću na Poljudu. Premlad sam da bih razmišljao o kraju karijere. Radim sve na tome da se vratim bolji nego li sam bio. Proces je bio malo duži od očekivanog, ali normalno je da čekaš svoju priliku. Uvijek kažem, kako želiš drugome, tako ti se i samome vrati. Ja sam podrška Lučiću i svim vratarima od Buljana, Fesjuka i ostalih. Nemam ja komplekse da bih ih liječio.
Šokirala me ozljeda Perišića
Neposredno prije razgovara za SN saznao je Kalinić za tešku ozljedu Ivana Perišića. I sam je Lovre prošao sličnu kalvariju s prednjim križnim ligamentom prošle jeseni.
- Jučer smo se čuli, ne mogu vjerovati da mu se to dogodilo. Šokiran sam, poglavito jer znam koliko Perišić radi, koliko ulaže u sebe. Ali, to je nepredvidivost sporta, jedan trening ti cijelu sezonu odvede u pogrešnom smjeru. Kakav peh, a što je najgore, još su mi svježe uspomene na oporavak i znam što ga čeka. Rastužila me Perišićeva ozljeda.
Osjećate li pritisak pred subotnji ogled s Lokomotivom?
- Ne znam jesam li odigrao prijateljsku da nema pritiska u Hajduku. Ako si željan pobjeda, ako imaš taj adrenalin u sebi, normalno je da živiš s tim pritiskom. Kada igraš u velikom klubu, to je tako. Ako se boriš za sedmo-osmo mjesto, nije sve isto. Svaki klub nosi svoju težinu, a kod Hajduka je ta težina malo veća. Ali, zato smo izabrani da pružimo sve od sebe, da budemo gore na vrhu.