Luka Mekiš po Europi vozi celebrityje, biznismene, nogometaše, a najviše uživa u organizaciji Gruda Opena, turnira u nogotenisu

Privatni mlažnjak, poznata lica, bogataši i mondene destinacije svakodnevica su samozatajnog 29-godišnjeg Luke Mekiša koji je oduvijek, kaže, sanjao da postane pilot. Nakon završetka Privatne gimnazije u Dubrovniku želja mu se i ostvarila jer je iz rodne Grude u Konavlima otišao u Ljubljanu na pilotsku akademiju Adria Flight Career Centar. Vrlo brzo pružila mu se mogućnost zaposlenja u biznis avijaciji koja ga je, ističe, osvojila na prvu jer destinacije se mijenjaju po željama klijenta pa nijedna smjena nije ista kao prethodna. Najveću podršku, nastavlja, daju mu mama i brat, a u slobodno vrijeme voli igrati PlayStation, nogomet i družiti se s prijateljima, piše u razgovoru za Gloria.hr

 

Zašto ste se od svih zanimanja odlučili postati baš pilot?

- Volim adrenalin i oduvijek sam znao da neću raditi uredski posao niti bilo koji drugi koji nije avanturistički. U srednjoj školi razmišljao sam postati kontrolor leta zbog susjeda koji se s time bavio, ali ipak sam se odlučio za pilotsku akademiju i nisam požalio. Jedno vrijeme sam i studirao na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku, ali sam brzo uvidio da to nije za mene. Kada sam se vratio kući u Konavle, dobio sam ponudu za biznis avijaciju i ostao sam u tome.

Kako izgleda put do pilotske kabine?

 

- Nakon trogodišnjeg školovanja cilj je što prije sjesti u kabinu, nekome dođe prilika za privatne, nekome za putničke zrakoplove, ja sam stjecajem okolnosti izabrao ove prve. Sviđa mi se taj lifestyle. Često s nama lete isti klijenti pa poznanstva brzo prelaze u prijateljstva. To je svakako dodana vrijednost posla. Upoznao sam mnogo nevjerojatnih ljudi, stalno otkrivam nove gradove i aerodrome, vrlo je uzbudljivo...

Možete li nam otkriti koji su sve celebrityji letjeti s vama?

- Biznismeni i nogometaši uglavnom. Možda će mi najviše ostati u sjećanju let s legendarnim Diegom Maradonom. To je bilo posebno iskustvo, jer osim što je on sam po sebi ikona, obožavam nogomet pa smo imali tema za razgovor.

 

Kako je izgledao vaš prvi samostalni let kao kapetana?

- Bio sam jako uzbuđen, ali i ponosan. Letjeli smo iz Pule u Torino.

 

Imate li i danas tremu ili strah?

- Pozitivna trema je uvijek prisutna, to me uvijek motivira da budem iz dana u dan bolji.

Jesu li vam klijenti zahtjevni?

- Nisam nikada imao neugodna iskustva. Većinom su to stalni klijenti i s mnogima sam postao prijatelj. Prije svega je važno biti profesionalan i ljubazan. Neugodna iskustva za sada, srećom, još nemam.

 

Koji je najveći izazov s kojim ste se dosad susreli u poslu?

- Mislim da mi je do sada najveći izazov bio biti kapetan starijim kolegama. Uskladiti to da sam im nadređen u poslu, a opet da imamo mnogo međusobnog poštovanja, kako u kokpitu tako i kada izađemo iz aviona.

Jeste li sletjeli ikada u rodni Dubrovnik, svi koji često lete kažu da je uvijek problem s burom?

- Sletio sam dosta puta i nikada nije bilo problema.

 

Koja je najvažnija osobina koju treba imati dobar pilot?

- Mislim da bi to trebala biti smirenost i staloženost, ne smije biti mjesta za paniku. Ja sam po prirodi temperamentan i burno reagiram, ali kad sam u avionu, skroz sam drukčiji, opušten sam i smiren. Ne smiješ dozvoliti da te bilo što iznenadi jer greške se, to znamo svi, nažalost, ne opraštaju.

 

Što biste bili na niste pilot?

- Mislim da su mi adut javni nastupi, pa možda bih radio nešto u medijima, a kako sam velik zaljubljenik u igrice, možda bih bio streamer na Twitchu.

Na koji način radite na sebi, idete li na psihoterapiju?

- Ne idem. Kada se želim smiriti ili raditi na sebi, najčešće čitam. Posljednja knjiga koja mi se urezala u sjećanje je “Od temperamenta do karaktera” poznatog stručnjaka na području liderstva Alexandrea Havarda. Volim i autobiografske knjige uspješnih ljudi iz kojih mogu mnogo toga naučiti.

 

Pilot ste, organizirate Gruda open - turnir u nogotenisu, vodite emisije na YouTubeu, što vam je najdraže, a što najteže od svega?

- Sve radim s osmijehom, ništa mi nije teško. Veliki sam lokalpatriot pa Gruda open i emisiju “Grudski kvartovi”, nastalu prema serijalu “Kvart priča”, radim s guštom. To je započelo kao zezencija nas nekoliko prijatelja, postavili smo je na YouTube, ljudima se svidjelo i na kraju smo napravili deset emisija. Naravno, Gruda je malo mjesto koje nema kvartove, ali u našim srcima je dovoljno velika da je tako doživljavamo. Šalu na stranu, svidio mi se taj posao, mislim da bih bio dobar televizijski voditelj.

Bavite li se sportom?

 

- Pomalo, nogotenisom prije Gruda opena. Dok nisam ovako često letio, redovno sam trenirao, ali sada, kada sam više u zraku nego na zemlji, ne stignem toliko. No, nije nužno da je pilot u formi, a moram i razbiti mitove, piloti ne moraju imati savršen vid, mogu nositi naočale i mogu imati plombe.

Sanjarite li o vožnji većih aviona?

- Ne bih ništa mijenjao, zadovoljan sam jer ono što u biznis avijaciji prođem u nekoliko mjeseci, to bih u velikim kompanijama prošao u cijeloj karijeri. Piloti putničkih aviona najčešće imaju stalno iste destinacije, a ja sam samo prošlu smjenu, primjerice, odradio u Finskoj, Srbiji, Sloveniji, Njemačkoj, Rumunjskoj.

Putujete li privatno?

- Bitnije mi je druženje nego sama destinacija. Sa svojom ekipom mogu ići bilo kamo. Prije dva tjedna smo bili u Veroni i odlično se zabavili. Često letim u Italiju pa mi nije najzabavnija, ali s njima mi je bilo super. Vinarije, fina hrana i dobro društvo - jednostavno bolje ne može.

 

Kako se vaša obitelj nosi s vašim poslom?

- Tata je umro kada su mi bile tri godine, a mlađem bratu godinu dana, ali mama je odradila odličan posao. Nikada me nije ni u čemu ograničavala, uvijek mi je pružala bezrezervnu podršku i bila veliki motivator u svemu i na tome sam joj vječno zahvalan.

Kakvo ste imali djetinjstvo?

- Mislim da sam ja posljednja generacija koja je išla kući kad bi se upalila javna rasvjeta. Imao sam predivno djetinjstvo.

Kako se opuštate?

 

- Igram PlayStation, to mi je ispušni ventil, ili nogomet s ekipom.

 

Što najradije slušate?

- Ovisno o raspoloženju. Nemam omiljeni žanr. Trenutačno mi se u slušalicama vrti ACDC, Coldplay i The Weekend. Od domaćih volim Silente.

 

Kako se snalazite u teškim situacijama?

- Odlično. Privatno me možda na prvu pogodi, ali brzo se saberem. Uvijek gledam pronaći rješenje što prije, nisam paničar niti dramatičan tip, iako me moji prijatelji često zezaju da se “vazda žalim”. No, to je zato što sam poslušao savjet jednog iskusnog čovjeka koji mi je rekao: “Prijatelju, samo se stalno žali, i kada ti je najbolje u životu ti se samo žali.” Očito se toga držim.

Kakve vas djevojka privlače?

- Nemam neki poseban tip djevojke koje me privlače. Ne smije biti dosadna, a poželjno je i da je “malo luda” i uvijek spremna na avanture.