Luksuzni stanovi prodavali se za milijune, potres ih je pretvorio u prah. Tko je ignorirao upozorenja? Svi peru ruke

Luksuzno naselje u Gaziantepu jedno je od najteže stradalih u turskome katastrofalnome potresu. U njemu su živjeli najbogatiji, stanovi su se prodavali za milijune. Njihova cijena, međutim, nije značila ama baš ništa kad je niz udara od kojih je najteži iznosio 7,8 stupnjeva po Richteru sravnio sa zemljom cijele četvrti i ubio više od 45 tisuća ljudi, piše BBC. Štoviše, potres je razotkrio gorku istinu da vrtoglava cijena stambenog prostora ne znači sama po sebi čak ni solidnu, a kamoli kvalitetnu protupotresnu gradnju, donosi Slobodna Dalmacija.

Krv tisuća nevinih, često i kompletnih obitelji, na rukama je pohlepne građevinske mafije te posve nemarnih i škrtih izvođača radova. Ništa manju odgovornost ne dijele ni državni inspektori i službe koje su im potpisale dozvole za stanovanje i useljenje. Apartmanski kompleks Aishe Mehmet Polat bio je star samo 24 godine, a četiri od njegovih šest blokova su se posve srušili. I prije samog smrtonosnog potresa stanovnici su izražavali zabrinutost u vezi sa sigurnosti objekta.

Erdogan pokušava obuzdati gnjev u Gazientepu

Yasin Akgul/Afp

Čovjek koji je bio izvođač radova na apartmanskom kompleksu danas je uhapšen, no to neće vratiti živote čak 136 ljudi koji su umrli dok su spavali u zdanju kojega je gradio. Analizom snimki s obližnje benzinske pumpe utvrđeno je da su se te stambene zgrade srušile za samo nekoliko sekundi.

Po gomili šute, betona i željeza očajnički nešto traži i neutješno plače 65-godišnja Emel Filik.

„Sve je nestalo", kaže. Objašnjava da je njezin rođak spavao u jednom od četiri uništena bloka i još uvijek se nalazi pod tonama materijala. „Kad u Turskoj počnete živjeti u stanu, ništa se dalje ne dešava. Nema inspekcije, nema nadzora, ne funkcionira ni osiguranje od potresa ni osiguranje imovine. Nitko ne provodi nikakve provjere, svi su prepušteni sudbini”, objašnjava.

I luksuzni resorti pretvoreni su u gomile ruševina

Sameer Al-doumy/Afp

Bilo je i ranije zabrinutosti oko ovih stanova, predstavnica stanara u jednom od ulaza je samo par mjeseci prije sazvala zbor kako bi upozorila susjede da bi se njihove zgrade mogle srušiti od malo jačeg potresa.

Predlagala je da ojačaju armaturu, stupove. Pokušavala je naći pomoć i u općini. Održala je nekoliko sastanaka, ali ništa se nije dogodilo.

Šef organizacije koja okuplja arhitekte u Turskoj, Ejup Muhchu, kaže da je krajnja odgovornost za osiguravanje zgrada na turskoj vladi. A njezin prioritet nije dugo godina bio učiniti gradove sigurnim, nego provesti neke projekte odabranih, i to uz maksimalnu zaradu. Iz toga razloga, 65 posto trenutnog fonda zgrada u Turskoj je, po njima, rizično. I nikakve mjere nisu poduzete, usprkos poznatim rizičnim strukturama.

Nemar je došao na naplatu

Bulent Kilic/Afp

Jedan dječak nam u nekadašnjem luksuznom naselju u Gaziantepu ispričao je novinarima BBC-a da je njegov tata golim rukama izvukao čak sedam ljudi iz ruševina. Priča se potvrdila istinitom. Bahatin Ashan, čuvar u stambenom kompleksu, po kiši je i snijegu nastojao pomoći zatrpanim ljudima i doista ih je sedam uspio izvući sam. Priznaje i da se prije samog potresa bojao nečeg takvog, jer je uočio da su noseći betonski stupovi u skupom naselju bili sama prašina, gotovo bez trunke cementa, a gvožđe je bilo zahrđalo.

„Rekao sam prijatelju da stan ovdje ne bih uzeo ni da mi ga poklone, jer stupovi nisu solidni i čvrsti i da će se zgrada u potresu srušiti", priča Ashan.

No, čovjek optužen da nije poštivao zakon kao izvođač radova, Mehmet Akaj, kaže da je zgrada bila posve u skladu s propisima u vrijeme kad je izgrađena. Brani se da su poslije izgradnje izvedeni naknadni kanalizacijski i vodovodni radovi i da su time možda oštećeni noseći stupovi. Besprizorni pohlepnici neće priznati ni trunku odgovornosti, pogotovo nakon više desetaka tisuća mrtvih.

Lijesovi se još uvijek pune

Bulent Kilic/Afp

Vladajuća Erdoganova partija pokušat će sve zataškati, kao što su i dosad više vodili brigu o zaradi svoje interesne mreže nego o sudbinama ljudi. Opozicijski zastupnik Garo Peilan smatra da je kriminalni nemar u ogromnim razmjerima u turskom građevinarstvu i nadzoru evidentan i da je s potresom postao golemi zločin.

Pejlan optužuje vladu turskog predsjednika Recepa Tajipa Erdogana da nije osiguravala čak ni sigurnost novih zgrada, a kamoli ojačavala one starije.

„Katastrofa ide na njihovu dušu. Kažu da je to sudbina. Ne, nije. U civiliziranim zemljama se ovakve katastrofe također događaju, ali puno manje ljudi gine. A ovdje su deseci tisuća ljudi pod ruševinama", kaže on.

Mehmet Akaj, čovjek za koga vlasti kažu da je bio izvođač radova za kompleks Aishe Mehmet Polat, uhapšen je pet dana posle potresa na aerodromu u Istanbulu, u pokušaju da napusti zemlju. Državni tužitelji kažu da je on bio izvođač radova, ali on tvrdi da je bio samo koordinator izgradnje, ne i izvođač.

Naselja za postradale Turke

Adem Altan/Afp

U Gaziantepu glasnogovornik grada Ahmet Ajdin Sert kaže da nisu primljene nikakve ranije pritužbe na te zgrade, te da zato nisu vršene ni inspekcije. Erdoganova vlast se brani da je najveći dio zgrada srušen u potresu ipak sagrađen puno prije njihova mandata. Puno je onih koji smatraju da svaka država ima moralnu obavezu zaštititi vlastite građane od katastrofa, no u Turskoj je, usprkos mrtvima, na djelu opći ping-pong sa svim vidovima odgovornosti. A kad Turci s pravom glasa sljedećeg ljeta izađu na izbore, moći će i sami odlučiti tko je zadužen za stabilnost njihovih domova i tko je dosad bio kriv za pretvaranje stanova desetaka tisuća ljudi u prave smrtonosne klopke.