Mehanizam za međunarodne sudove u Haagu osudio je u srijedu Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na po 12 godina zatvora.
Optužnica je bivšeg šefa Službe državne sigurnosti Srbije (SDB) i njegovog glavnog operativca, inače ljude od velikog povjerenja Slobodana Miloševića, teretila da su bili saučesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) koji je imao za cilj prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba putem činjenja progona, razbojstava, deportacija i ostalih nehumanih djela, i to s okupiranih područja tzv. SAO Krajina i SAO Baranja, Slavonija i Zapadni Srijem u Hrvatskoj, kao i u bosanskohercegovačkim mjestima Bijeljina, Zvornik, Sanski Most, Doboj i Trnovo i Bosanski Šamac, donosi Slobodna Dalmacija.
Presudom je povrđena odgovornost ovog dvojca tek za potonju općinu na sjeveru Bosne, dok je za preostale kako u RH, tako i BiH utvrđeno da nije bilo konkretnih dokaza koji bih ih izravno teretili.
Sudac Burton Hall, koji je pročitao presudu, naveo je kako su Stanišić i Simatović krivi po svih pet oačaka optužnice kao pomagači, ali ne i kao sudionici udruženog zločinačkog poduhvata (UZP).
Oni će ostati u pritvoru Mehanizma dok se ne organizira njihovo prebacivanje na mjesto gdje će izdržavati zatvorsku kaznu.
Ovakav ishod repriza je, zapravo, prvostupanjske presude izrečene 2013. godine, kada je tadašnji Haaški tribunal (MKSJ) odlučio kako Stanišić i Simatović nisu imali namjeru sudjelovanja u UZP-u s ostalim srbijanskim dužnosnicima na čelu s Miloševićem, odnosno da nije dokazano van razumne sumnje da su njih dvojica planirali ili naredili te zločine ili pomagali i podržavali one koji su počinilie te zločine. Radilo se o zloglasnim postrojbama poput "Škorpiona", "Arkanovaca", "Martićeve milicije" i "Crvenih beretki“, koje su ostavile krvavi trag gdje god su se pojavile.
Tužiteljstvo je uložilo žalbu u prosincu 2105. godine tvrdeći kako je raspravno vijeće pogriješilo kada je propustilo donijeti zaključke o postojanju i obujmu zajedničkog zločinačkog cilja koji je dijelilo više osoba prije nego je zaključilo o postojanju namjere kod Stanišića i Simatovića, kao i njihovoj ulozi glavnih časnik za vezu Miloševićevog ražima sa Radovanom Karadžićem i Milanom Martićem. Žalba je usvojena godinu poslije, da bi šest godina poslije sud ostao na istom stajalištu što se tiče odgovornosti Stanišića i Šimatovića.
- Vijeće konstatira da su obojica bili uključeni u pomaganje lokalnim strukturama u Republici Srpskoj Krajini. Nije dokazano da je UZP postojao prije kolovoza 1992. U BiH, Vijeće smatra da je Stanišić bio u kontaktu sa Radovanom Karadžićem, ali nema dokaza da bi van razumne sumnje dokazivali vrstu eventualne pomoći koju su optuženi pružali Karadžiću ili drugim učesnicima UZP-a – pojasnio je sudac Hall, čiju je presudu dvojac dočekao bez vidljivih emocija.
Ova presuda se očekivala s velikim intesom jer se radi(lo) o posljednjoj prilici da netko iz vodstva Srbije bude osuđen za zločine u Hrvatskoj, kao i one nad Muslimanima i Hrvatima u BiH. Dvojac je, kako je sada ustanovljeno, utjecao tek na zbivanja u Šamcu, ali nije imao nikakve veze s vlastima u Beogradu. Bit će to razočaravajuće za mnoge u obje države koje su bile žrtve agresije Srbije, JNA i lokalnih Srba.
Među one koji su čekivali i javno najavljivali ovakav ishod zadnjeg suđenja u Haagu ubraja se Nevenka Tromp, bivša suradnica Tužiteljstva, a danas predavač na Sveučilištu u Amsterdamu.
- Presuda od po 12 godina je kompromis koji će dovesti do toga da se neće žaliti niti obrana ni tužiteljstvo. Osuđeni su samo jednu općinu, ali samo za potpomaganje zločina i zločinaca ispod njihovog nivoa. Znači, nije dokazana veza s vrhom Srbije za sva ostala nedjela u dvije države.
Ako se dodaju godine provedene u pritvoru, oni će vrlo brzo biti na slobodi. Ponovio se slučaj Šešelj, simbolično proglašanje krivice. Kao da se sudu žurilo što prije završiti ovaj predmet i staviti ključ u svoju bravu – komentirala nam je Tromp kratko nakon izricanja presude u srijedu poslijepodne, donosi Slobodna Dalmacija.